Ima li peguli kraja?
09.01.2010. 21:05:39
| By:
aspiriniks
S puno veselja naša mala skupina, kako smo to već najavili,
krenula je iz Šibenika, preko Zagreba, prema Kranjskoj Gori. Da doživljaj bude
potpuniji odmah se prve večeri u Zagrebu pobrinuo trener Mime. Odveo je, naime,
svoje pulene u kino da zajedno pogledaju „Avatar“. U ponedjeljak su se, odmah
po dolasku u Kranjsku Goru, smjestili i počeli se upoznavati s langlaufom.
Prvih dana bilo je padanja, dizanja, padanja, dizanja, pukla je i jedna skija, pa
je onda sve krenulo kako treba. Na skijalištu podno čuvene Planice treninzi su
se odrađivali u društvu velikih grupa Trešnjevčana i Kaštelana. Naši su čak
ponijeli i električnu peku i još nešto kuhinjskog posuđa pa im večeri svakako
nisu dosadne, a niti su gladni. Onda se u petak oko 14,00 sati desilo ono što smo najmanje
željeli: Niko je na bezazlenoj ravnici pao i ozlijedio se udarivši baš
koljenom na jedan kamen koji je virio iz snijega. Hrvoje je povredu sanirao
odmah na licu mjesta, pa ga je netom iza ukazane prve pomoći odveo u Jesenice
gdje je koljeno zakrpano (1 šav), a sutra ga na žalost vraća kući. U
ponedjeljak će odmah na MR da se vidi ima li kakve ozbiljnije ozljede. Ostali
članovi naše male družine: Ivica, Jere, Tomislav i Leo, naravno s trenerom,
ostaju u Sloveniji na daljnjem „punjenju akumulatora“ sve do 17. siječnja. Nama
ostaje da se nadamo da smo napokon, napokon, ispunili svoju kvotu pegule (nesreće).
Doduše tome smo se u proteklim godinama ponadali više puta do sada, ali…
