Autor |
|
tik-tak Forumas0

Registrian: 28 December 2005 Lokacija: Azerbaijan
Online Status: Offline Poruke: 16
|
Poslan: 09 February 2006 u 10:57am | IP Logged
|
|
|
aj da vas malo pitan sta mislite o sibenskom sportu.
Di su danas nasi vaterpolisti, nogometasi, bocari, biciklisti,
kosarkasi, atleticari (sory, njih ni nema), sta je sa plivacima? Novine
kazu da smo dobili skijase (enti sveiruda koji je to vrag da u gradu
sta ima sniga tek po dana (svake druge godine) imamo takav klub, a
jedrilicara jedva vidis na moru)? A borilacki sportovi? Jesu li to
sportovi koji stvarno vridu ili je istina sta kaze sjor Bubric?
Odbojka? Uvik nekakva priznanja na dodjelama za nagradu grada a ljudi
se svake godien boru da opstanu u prvenstvu.
Nogomet? Oce li opet biti ponos sibenika ili ce progutati velik dio
proracuna i opet biti tamo di je? Kakvi su nasi sportski novinari:
dobri, losi, ajme majko kagovi su, znaju o sportu samo koliko stane u
šalicu kave u kaficu?A di su nan kuglacice? Nekad su uvik primale kakva
priznanja, a sad bice u penziji? A rukometasi? Kaziva mi je dida da smo
nekad imali vrsne ronioce. E da je njemu ustati iz greba i viditi kako
je danas. Ma pa bi na guzicu. Za njega su postojali samo vodeni
sportovi. vaterpolo, veslanje, jedrenje, plivanje ( i da ne grisin dusu
nogomet (volija ga je ka i vodene sportove).
E moj dida, a vidi danas: pikado, skijanje, kun-fu (Bog zna kako se to sve zove).
Aj da vas cujen šta imate reci.
|
Natrag na vrh |
|
|
aspiriniks Admin Group

Registrian: 13 September 2005 Lokacija: Croatia
Online Status: Offline Poruke: 29
|
Poslan: 10 February 2006 u 11:17pm | IP Logged
|
|
|
Odgovor na ovo pitanje zahtijeva svestranu analizu svih aspekata
hrvatskog društva u kojem forma (marketing) nezaustavljivo proždire
suštinu.
Gledano samo sa sportskog aspekta prave vrijednosti se, u principu,
mogu ustanoviti tek u međunarodnim ogledima. Naime, u ogromnoj većini
sportova razmjerno je lako postati prvak (prvakinja) Hrvatske, ali
titule tih naših prvaka bez međunarodne verifikacije svojih kvaliteta
često služe tek za zamazivanje očiju javnosti. Naravno, da bi se mogao
pošteno procijeniti napor sportaša moraju se imati i sve potrebne
informacije. Slučaj Nives Radić koji je digao buru u šibenskoj
sportskoj javnosti upravo je proizišao iz nepoznavanja činjenica, ali i
iz brojnosti slučajeva u kojima se naši sportaši u pojedinim borilačkim
sportovima vraćaju sa natjecanja s nekoliko svjetskih titula što je u
mnogim sportovima nemoguće. Ukoliko je istinita tvrdnja predsjednika
lokalnog Saveza sportova da je ta djevojka došla do svoje svjetske
medalje praktično bez borbe onda je puno toga jasnije.
Što se tiče stanja u šibenskom sportu pozicije su otprilike godinama
uvijek iste: nogomet i muška košarka su na čelu po novcima i sportskom
marketingu. Smatram da su vrijednosti sportskih postignuča ovih dvaju
klubova neupitno bezvrijedne, ali budući da se radi o sportovima u
kojima se prelamaju sve slabosti hrvatskog društva ništa nije čudno, pa
niti (sa sportskog stanovišta) neopravdano velika izdvajanja Grada i
Županije u ta dva bunara bez dna. Ipak i ovdje se treba raditi
distinkciju, jer je lokalni košarkaški klub rastrošno društvo bez neke
značajnije tradicije i stalnog naziva, za razliku od nogometnog koji je
osnovan još 1923. godine, te je pod istim nazivom već je dugi niz
desetljeća dio šibenske sportske povijesti.
Slažem se sa mišljenjima kako u Šibeniku treba promovirati vodene
sportove i nogomet: Prvo zbog prirodnog okruženja, a drugo zbog, već
spomenute, tradicije. Na sreću "Krka" ima i jedno i drugo. Tradiciju
nam ne može nitko oduzeti, a valjda će nam ona pripomoći da sačuvamo i
okruženje.
O sportskim novinarima se izjašnjavaju njihovi tekstovi. Razumnome dosta!
Što se tiče statusa muške odbojke radi se o fanatizmu jednog jedinog
pojedinca i ponešto korupcije u Savezu sportova jer su čelnici saveza,
vjerojatno baš u tu svrhu i kooptirani u tijela tog kluba. Ženski klub
je priča za sebe, ali bojim se da tu važi priča o držanju vode dok
majstori (čitaj: zainteresirani pojedinci) ne odu.
Ženski košarkaški klub je institucija sama za sebe i već ima ozbiljne
temelje, plivanja još uvijek (rezultatski) nema, vaterpolo klub se
(uzaludno) upinje ugurati među četiri objektivno jača kluba koji ga,
unatoč moćnom promotoru, neće tako lako pripustiti u svoje društvo.
Jedriličarski klub je samo eto-tako, na broju, sportski značaj mu je
nikakav u bilo kojem smislu.
Želim istaći biciklistički klub "Fortica" kao primjer dobrog sportskog
rada, šteta je da to nije dovoljno prepoznato u ovoj sredini.
Na kraju ovog ad hoc kratkog opserviranja, što reći? Subjektivno sam
uvjerenja kako se u našem Klubu radi najbolje i najsustavnije. Moglo bi
se i moralo bolje, ali osim subjektivnih razloga ima tu i
objektivnih... nije lako plivati u moru nerazumijevanja rada i
dugoročnosti.
Koješta bi se moralo mijenjati, a bojim se da će bučno najavljivani Zakon o sportu samo zacementirati sadašnje loše stanje.
|
Natrag na vrh |
|
|
mika Forumas0

Registrian: 28 February 2006
Online Status: Offline Poruke: 3
|
Poslan: 28 February 2006 u 10:02am | IP Logged
|
|
|
tesko je odrediti kvalitet sporta, ali moguce je vrednovati kvalitet
rada klubova.voljeti ovaj ili onaj sport pravo je svakog od nas, tako
da se mogu sloziti ili ne sa navedenim konstatacijama, ali to nije tako
bitno koliko je bitno da se svi u sibeniku zapitaju sto rade za mlade.
da li je vrijednost veca ako imamo klub sa curom koja se odlicno bori u
ringu, ali uz nju nema kluba, jer se radi samo o nekoliko entuzijasta
koji se potucaju po improviziranom prostoru; ili je veca vrijednost u
klubu koji okuplja desetke mladih, odgaja ih, uci da je sport sastavni
dio zivota (vid razmisljanja i djelovanja), nudi im prostor, vrijeme i
iznad svega atmosferu pripadnosti vlastitu klubu. klub je uvijek
prostor, jer se sve dešava u njemu. natjecanja su tek prolazna, ali
svakodnevica se zbiva u četiri zida, na igralistu, bazenu,teretani,
svlacionama.nije toliko bitno kakvo je uredjenje (sto bolje to bolje,
ali ne mogu to imati svi), bitno je da voliš doci u taj klub i da ces i
godinama nakon sto se prestaneš baviti tim sportom doci i osjecati se
da tu pripadas.
koliko je takvih klubova u sibeniku?
ne vidim ih puno. dvorane i igralista se pune masom djece koja su samo
prolazna kolona nikad ne formirane pripadnosti klubu. kao po nekoj
traci ta djeca dodju, malo ostanu, prodju, i vise se nikad ne vrate da
bi se osjecali da su opet u svom klubu.imamo pak gimnasticare,
bicikliste, veslace, vaterpoliste, kninske atleticare klubove u kojima
se radi kako treba. mozda nikada iz tih klubova nece izaci olimpijski
pobjednici, ali izaci ce ljudi koji ce cijeli zivot voljeti ime svog
kluba, ponositi se njime i sa sjetom za proslim vremenima navracati da
vide novu mladez koja je tu gdje su oni nekad bili.
koliko i sto to radi ovaj grad i ova zupanija da podrzi takve klubove?
ne mislite li da se mnogo govori o mladima, sportu, zdravom zivotu, a
da se na kraju sve one koji tako zive prepusta vlastitu snalazenju? ili
je tako i bolje, jer veliki novac i ulazak politike u sport bi unistili
ono iskonski vrijedno u njemu.klubovi pod patronatom politike su
naocigled svih nas najgori klubovi u cijeloj zemlji. imaju novac, ali
nemaju sportase.
|
Natrag na vrh |
|
|
Jadrija Forumas0

Registrian: 28 August 2005
Online Status: Offline Poruke: 31
|
Poslan: 28 February 2006 u 10:19am | IP Logged
|
|
|
E Miko svaka ti dala! Ovo je bilo ka misa sa oltara! Sve šta si napisa je tačno i istinito. Naravski i ono šta su napisali Aspiriniks i Tik-tak je muzika istine za uši onih šta oćeju slušati!
|
Natrag na vrh |
|
|
junior Forumas0

Registrian: 08 September 2004
Online Status: Offline Poruke: 27
|
Poslan: 02 March 2006 u 10:22am | IP Logged
|
|
|
Koliko su kvalitetni treneri šibenskih klubova? Tko trenira košarkaše,
nogometaše, vaterpoliste, plivače, veslače: školovani treneri , bivši
sportaši bez obrazovanja za sport, neškolovani zaljubljenici u sport
ili što drugo?
|
Natrag na vrh |
|
|
aspiriniks Admin Group

Registrian: 13 September 2005 Lokacija: Croatia
Online Status: Offline Poruke: 29
|
Poslan: 02 March 2006 u 8:53pm | IP Logged
|
|
|
Krasić i Blažević su profesori koji su diplomirali na kineziološkom
fakultetu, Baljkas je dipl. ing. (Pomorski fakultet), a Radečić
završeni gimnazijalac. Zadnja dvojica imaju uspješno završen
jednogodišnji tečaj za trenera veslanja organiziran od strane Veslačkog
saveza Dalmacije i Olimpijske akademije uz suradnju eminentnih
profesora (hvala prof. Kolmanu i gosp. Gamulinu).
Osim formalnog "civilnog" i "veslačkog" obrazovanja o njihovom radu
govore rezultati Kluba zadnjih nekoliko godina, a o zaljubljenosti u
veslanje i Krku govore njihove biografije u rubrici "članovi".
|
Natrag na vrh |
|
|
mika Forumas0

Registrian: 28 February 2006
Online Status: Offline Poruke: 3
|
Poslan: 03 March 2006 u 10:34am | IP Logged
|
|
|
Drzim da je problem u tome sto treneri (cesto) nisu spremni napredovati
. Mnogo je onih koji su zavrsili kineziološki fakultet ali se nisu
pomakli dalje od njega.
|
Natrag na vrh |
|
|
aspiriniks Admin Group

Registrian: 13 September 2005 Lokacija: Croatia
Online Status: Offline Poruke: 29
|
Poslan: 03 March 2006 u 11:45pm | IP Logged
|
|
|
Čuj Miko da bi procjenjivao nečije znanje moraš o njegovu poslu (struci) znati najmanje kao i on.
|
Natrag na vrh |
|
|
junior Forumas0

Registrian: 08 September 2004
Online Status: Offline Poruke: 27
|
Poslan: 04 March 2006 u 12:04pm | IP Logged
|
|
|
za trenera je važno da zna napraviti da mu sportaši budu dobri. nije to
samo pitanje škole, nego je važno da zna šta triba uraditi.naš bivši
trener (mime) je bija odličan. nikad nan nije bilo teško raditi teške
treninge jer je uvik zna da nas uvjeri da mi sve to možemo.
|
Natrag na vrh |
|
|
Repetitor Forumas0

Registrian: 29 August 2005
Online Status: Offline Poruke: 9
|
Poslan: 06 March 2006 u 1:21pm | IP Logged
|
|
|
"U ovom sportu držiš u svojim rukama i snove drugih ljudi, a ne samo svoje. Ako nisi sto posto posvećen treningu nećeš iznevjeriti samo sebe, već i njih. A to nije fer." (James Cracknell, 2Xzlatni na O.I., 6X svjetski prvak)
Iz ovog gornjeg se može puno naučiti.
Što se tiče trenera ima ih različitih. Uzmimo za primjer naša tri najpoznatija. Bralić zna, ali nije motivator onima koji ga neće slušati, dapače. Bajlo zna, a o posluhu njegovih veslača već se pričaju bajke. Čulin zna, a neće prstom mrdnuti za veslača za kojeg se to ne isplati.
Najbolja kombinacija je kad se u jednoj osobi nađu sve kvalitete, a za sportaša koji nije nestrpljiv najbolje je kad postupno napreduje, jer se skokovi i padovi uvijek loše reflektiraju. Naravno kod stabilnih i izgrađenih osoba povremeni padovi forme (lani Skelini) ne utječu negativno na psihu i rast nepovjerenja prema treneru. Kod mladih je to drugačije i treba im se svakog dana objašnjavati o čemu se radi, ali samo ako žele stvarno slušati. Sve je to luk i voda dok se ne počnu miješati roditelji!
|
Natrag na vrh |
|
|
|
|