OTIŠAO JE NAŠ ANTE!
- srijeda, 21. prosinca 2005.
u
14:09
Jedan poziv Željka Trzina u prosinačku večer prije Božića ove 2005. godine vratio me nazad u godine sam bio puno mlađi , kada sam upoznao našeg kormilara Antu Bana. Sjećam se kada je došao u klub uz pratnju Janeza, našeg veslača i svoga prijatelja iz djetinjstva. Tada sam imao nepunih 12 godina, a bila je to davna 1975 godina. Ante nas je otkada je došao u klub zabavljao svojim izuzetnim smislom za humor i svojim zaraznim smijehom koji vas nikad ne ostavlja ravnodušnim. Ante nas je uvijek mogao iznenaditi svojom smislom nepodopštine koje su nama davale dodatnu snagu da što dostojnije branimo boje našeg kluba. U to doba Ante je bio ˝Krka˝ i ˝Krka˝ je bila Ante.
Kada bi Ante pričao događaje iz svojeg djetinjstva svi mi njegovi slušatelji postajali smo dio njegove mladosti koju smo mogli dijelom uz priču proživjeti. Mladosti koja je prošla u druženju sa njegovim prijateljima iz Varoši, Mačkom, Krnčevićem i svima ostalima kojima se ne mogu sjetiti imena. Koliko sam čuo priča? Koliko sam čuo dogodovština o njegovom djetinjstvu? Koliko sam ja Robert puta prošao te trenutke njegovog života? Koliko sam puta prepričao Antine priče i njegovo djetinjstvo? Zaista ne znam broja, ali što sam barem mali dio toga života bio ja svakako me čini sretnim.
Ante Ban naš kormilar je svakako simbol našeg grada Šibenika. Nema onoga tko ne zna Antu Bana, velemajstora u malom nogometu. Antu Bana koji je učio urarski zanat kod našeg urara Kuštere. Antu Bana koji nas je oduševljavao svojim umijećem u kartanju . Antu Bana koji je svojim boravkom i radom u našem klubu obilježio jednu cijelu dekadu i više veslačkog športa u Šibeniku. Došao je nažalost i taj dan da Ante više nema. Ante je umro i više neće biti tako neodoljivo zaraznog smijeha. Dan njegovog sprovoda biti će dan za pamćenje jer odlazi simbol grada Šibenika i naše ˝ Krke ˝. Osobe koja je disala kao ovaj naš grad. Iza Ante ostaju titule prvaka države kako one bivše države tako i naše Hrvatske. Iza Ante ostaju nastupi u reprezentaciji bivše države, te veliko šesto mjesto na Svjetskom prvenstvu 1977. godine četvercu u kojem su veslali Ive, Janez, Stevo i Zdravko. Nema više jednog života koji za njega nije bio lagan, više težak i prepun izazova života. Ante zbogom i hvala ti za sve lijepe trenutke koja smo proveli s tobom jer si obogatio naše djetinjstvo, našu mladost, te ostavio svoj neizbrisiv trag u našoj dragoj ˝Krki˝.
Hvala ti još jednom za sve i neka ti je laka zemlja.
Jedan poziv Željka Trzina u prosinačku večer prije Božića ove 2005. godine vratio me nazad u godine sam bio puno mlađi , kada sam upoznao našeg kormilara Antu Bana. 