Kada mi je predsjednik kluba Crni prigovorio zašto nisam napisao komentar prethodnih regata prvo što mi je palo na pamet: pa zar još „moramo“ pisati. Nisam imao nikakve primisli vezano za prošlu veslačku sezonu (razmišljanje na glas) no nisam našao neki pametniji odgovor. Uhvatio me kao malo dijete u laži. Večeras su me pitali Ante i Marko zašto ne pišemo komentare, mi treneri, jer kako oni kažu stranica je zanimljivija, njih zanima što mi mislimo. Kazali su naša web stranica najbolja je od svih klubova. Ipak kada sam večeras odlazio s treninga našao sam opravdanje za moje ne pisanje. Nakon Splita nisam se niti sjetio pisati, a nakon regate u Šibeniku otišao je Martin. Martinov tragični odlazak je mene, kao i sve druge članove kluba, jako pogodio. I sada je teško povjerovati da netko čiji je trebao biti cijeli svijet neće više nikada kročiti u klub. Dan prije sprovoda i dane nakon sprovoda jednostavno nisam uopće smatrao da je potrebno da nešto kažem o regatama. I sada je sve to jako teško shvatiti kako je ovaj život nepredvidljiv. Kako od radosti nastupi neizmjerna tuga i bol koja njegove roditelje neće nikada proći. MI ostali živimo, idemo dalje u neizvjesno sutra kao što rijeka teče i nosi nas dalje od izvora života ka ušću našeg života. Nakon Borisa, Branka, šjor Peće otišao je još netko koga sam znao jako dobro. Netko tko je u mom vremenu ostavio svoj vječni trag u povijesti kluba. Ipak malo sam sabrao misli i kazati ću prvo riječ dvije o regati u Splitu. Rezultati su očekivani kako sam prije regate prognozirao i nisam u osnovi ništa pogriješio. Ono što nije dobro što ne treniramo četverac skul. Prikolica je mala i uglavnom nema dovoljno mjesta. Ove godine bez kadetskog četverca teško možemo biti bolji od Mornara u kadetsko uzrastu.
Prva regata Split
Split je donio (očekivano) Dino u skifu, te Luka i Tibor (kako je i očekivano) vrlo uvjerljivo su pobijedili. Nakon dvije godine rada sve drugo bi bilo neočekivano. Vrlo sigurno veslaju, ali je ovih 500 metara za njih prekratko i osim što klubu donosimo važne bodove ne napreduju kako ja očekujem. Lagane pobjede ne guraju ih naprijed što im pokušavam objasniti pogotovu Dinu. Branimir i Mario, prva trka skoro medalja i onda šopa pa stajanje i na kraju su stali ranije i učinili sve moguće greške u jednoj trci. Ipak ja sam im dao cilj da završe trku i u tomu su uspjeli čak su i klubu donijeli bodove i to je važno. Rozario je osvojio medalju s veslanjem koje može biti i bolje, ali kako imamo problema na ergometru na vodi je tehnika čak dobra. Rozario ostaje još jednu godinu i treba biti uporan. Mihovil je osvojio ili došao posljednji. Ako nam je bio cilj doći do cilja onda smo uspjeli. Vjerujem da će već iduće regate pokazati da on može puno, puno bolje. Kadeti A oni od kojih sam očekivao zlato opet nisu uspjeli. Znam da je Krešo na rubu strpljenja kao i Ivica , ali stalno nam nedostaje tih par sekundi i zlato koje su zavrijedili svojim radom ovih godina koje smo zajedno. Ja ipak ne gubim nadu i oni će doći na svoje. Bruno i Jere kao i Brane i Mario zaboravili su osim starta da postoji i cilj, da ga treba proći jer u protivnom nema plasmana. Srećom su osvojili medalju, ali mogli su je i ne osvojiti. Veslanje glede tehnike daleko je od dobrog, ali kada znamo čemu težimo lakše ćemo to ostvariti . Rad do cilja je dug i čeka nas cijelo ljeto i dizanja u 05.00 sati da to ostvarimo. Luka Šarić koliko kod se on trudio osnovnu plovnost, eksplozivnost ne ostvaruje pa rezultati koliko god bili slabi ne bi smjeli iznenaditi njega , a niti mene.Mihovil ???????????????????? Šarić
Druga regata u Šibeniku
Ovaj put početi ću od kadeta A. Opet Ivica i Krešimira i opet drugo mjesto. Veslanje je kakvo je ima grešaka, ali znajući da se nalaze u pubertetu jednostavno u ovom trenutku ne možemo ispravljati neke greške. Ono što im ne nedostaje to je borbenost i srčanost da daju sve od sebe što je prvi preduvjet budućih dobrih rezultata. Jere i Bruno osvojili su drugo mjesto, uz veslanje kakvo smo vidjeli. Kvalitetni rezultat i prva mjesta na regatama u Dalmaciji mogu slijediti tek kada se u skifu savladaju osnovne stvari kao što je održavanje pravca, ravnoteže, dužina zaveslaja. To još nismo uspjeli i na tomu moramo raditi. Tomislav u skifu kako sam mu kazao koči brod poradi krivih kretnji u zaveslaju. Ima na erg eksplozivnost no u brodu to ne prenosi dobro. Veliki rad, a mala ekonomičnost. Kod njega bi trebalo tehniku najlakše korigirati. Luka Poljičak i Luka Šarić nisu uspjeli osvojiti bodove za klub niti jedan što me je pomalo razočaralo. Dok mogu opravdati rezultata Luke Poljička jer zaista nije bio uključen stalno u rad s boljom grupom drugi Luka jednostavno ne napreduje kako bi trebao. Obojica su tromi i nemaju eksplozivnosti, a i osnove veslačke tehnike zaveslaja stvara nam problema. Dvojac na pariće Luka i Tibor opet su odlično veslali kao i Dino, te su riznicu medalja povećali opet za zlato što je lijepo, ali dugoročno nas ne vodi daleko. Zato imamo Zagreb da se usporede s 1992. godištem. Branimir, ovaj put s drugim partnerom, i Domagoj uhvatiti su krasnu šopu 100 metara od cilja i izgubili i treće i četvrto mjesto. Nisam ljut jer sve što prođu u kadetskom uzrastu samo je jedna škola jer ovi porazi neće nikad boljeti kako kada zaostanete kao stariji veslač iza prvog 20 sekundi. Dino vrlo sigurno i uvjerljivo s rezultatom na 500 metara koji nije realan ma koliko on to htio. Zadovoljan sam s tehnikom i borbenošću, te trudom da se pobijedi s najvećom mogućom prednošću. Dinu ipak nisu konkurencija kadeti B. Mihovil je osvojio medalju kao i Rozario, te Mario. Tri skifa i tri medalje. Posebno me raduje medalja Mihovila u koga sam vjerovao od početka poradi odlične tehnike. Mariov trud i energičnost vratio se kroz brončanu medalju. Od Rozaria pak, očekivao sam, korak naprijed dakle srebro no dobro i brončana medalja je dobra. Filip nije ostavio bitniji rezultatski trag, ali nije bio posljednji. Kao 12. godišnjak njegov stalni napredak mi je jako bitan. Vrline koje posjeduje vrlo brzo će se pokazati i kroz rezultat. Trener:Robert Baljkas
