Prošlo je i 16. Prvenstvo RH u veslanju. Dok se dojmovi pomalo sliježu, a emocije stišavaju, vodstvima klubova i HVS-u ostaje da razmišljaju o idućem 17. Prvenstvu koje će doći vrlo skoro, a možda i brže negoli se to očekuje po dosadašnjem redu događanja. Naime, koliko nam je poznato, opet se razmišlja o pomicanju termina Prvenstva sa rujna na srpanj, a nisu rijetka niti razmišljanja oko odvajanja natjecanja za seniore od onog za ostale uzraste. Argumenata za i protiv ima poprilično. Iako su generalizacije u principu štetne, moglo bi se reći kako su treneri za rujanski termin, a članovi uprava za srpanjski. U prilog prvom (rujan) ističe se kontinuitet rada tijekom ljeta koji se pozitivno reflektira na rezultate u idućoj godini, dok se u prilog drugog (srpanj) ističu manji troškovi funkcioniranja cjelokupnog pogona, te problem okupljanja svih posada za rad preko ljeta. Naše mišljenje je da bi se Prvenstvo za mlađe kategorije i dalje trebalo organizirati u rujnu, dok bi seniori (ako će se uopće ići na odvajanje) svoje natjecanje mogli održati možda već i u svibnju 2007. Time bi se postiglo da mlađi dobiju na kontinuitetu, a reprezentativci bi dobili zaslužen odmor poslije SP-a i EP-a, a time i vrijeme za predah prije početka rada za Olimpijadu u Kini. Naravno, nadamo se da će Hrvatska iduće godine imati barem dvije - tri dobre seniorske posade koje će se izboriti za Peking. Što i kako će biti ostaje da se vidi, ali svakako se može reći da će iduća godina za naše seniorke i seniore biti iznimno važna. Stoga im treba omogućiti sve preduvjete za ostvarenje kvalitetnih rezultata, a određivanje termina PRH jedan je od tih preduvjeta. Već sada u rujnu 2006. treba istaći da bi klubaška soliranja koja, na žalost, nisu isključena, mogla presudno štetiti zajedničkom cilju! Što se tiče samog 16. Prvenstva RH u veslanju nismo pristupali onako opsežnoj analizi kao lani, ali neke su činjenice (brojke) neumoljive pa evo ih: ove godine evidentirano je 1088 veslačica i veslača koji su se našli na startu što je, nakon lanjskog broja od 933, pokazatelj povećane masovnosti nastupa (+14,25%). Lani je nastupio 621 različiti natjecatelj, koji podatak za ovu godinu na žalost, nemamo. Oprezno pretpostavljajući (prema broju startera) da je ove godine broj „različitih“ povećan barem za 7,13% dolazimo do broja od 665. Za nadati se je da će nam statistika i iduće godine dati za pravo u zaključku kako se broj veslačica i veslača u Hrvatskoj stalno povećava. Primjera radi „... v Sloveniji je upoštevajoč vse začetnice v najmlajših kategorijah nekaj več kot 20 veslačic, moških je pa blizu 300...“ („Delo“, kolovoz 2007., članak: „Veslačice kot bele vrane“.) Kada se zna da Hrvatska ima oko 940 registriranih veslačica i veslača, te da su slovenke i slovenci i ove godine bili vrlo uspješni na svjetskim prvenstvima, vidi se koliko (barem teoretski) u Hrvatskoj ima još mnogo neiskorištenog prostora za postizanje međunarodno vrijednih rezultata! U odnosu na prošlu godinu kada je 19 klubova zaslužilo bodove, ove godine se u tabelu zbirnih rezultata upisalo njih 20. Na žalost među bodovanima nema Jelse, dok su dobrodošle prinove „Glagoljaš“ i „Sabljaci“ sa po 0,80 bodova. Sjajni „Iktus“ je praktično već prvog dana osigurao nedostižnu prednost u odnosu na „Mladost“ kao svog glavnog i jedinog konkurenta. Stoga, kao i lani, sve čestitke klubu sa Drave! Titule „narančastih“ nisu slučajne, a šlag na njihovoj ovogodišnjoj torti svakako je srebro iz Amsterdama. Čestitke, naravno, idu i u Zagreb, daleko najuspješnijem zagrebačkom veslačkom klubu. Znakovito je da je „Mladost“ sakupila za 0,61 bodova više nego lani (93,74 prema 94,35) što nam govori da „Iktus“ nije pobijedio indisponiranog sportskog protivnika! Daljnja analiza daje nam nove zanimljive podatke. Naime, u odnosu na ukupan broj bodova daleko najveći iskorak učinili su „Jadran“ iz Rijeke (+24,08 bodova više nego lani), te „Istra“ iz Pule (+22,52). Sigurno je da oba ova kluba zaslužuju čestitke, gotovo jednako kao „Iktus“ i „Mladost“! Oni koji su podbacili u odnosu na apsolutan broj sakupljenih bodova 2005. godine jesu „Gusar“ (-21,18 bodova manje nego lani), te „Jadran“ iz Zadra (-14,98 bodova). Skupina s pozitivnim predznakom okuplja 11 klubova, dok onih s negativnim predznakom ima 9. Među onima s minusom je i „Krka“ što nas je navelo na dodatne usporedbe i analize. Dakle, lani smo, nastupajući sa 32 veslačice i veslača, osvojili 6. mjesto sa ukupno 37,69 bodova. Ove godine je njih 18 branilo Krkine boje, te su za Klub osvojili 7. mjesto sa ukupno 31,84 boda. Međutim, kao što se iz izloženog dade lako naslutiti, naš pokazatelj uspješnosti u osvajanju bodova (broj bodova podijeljen na broj natjecateljica i natjecatelja) lani je iznosio 1,178, a ove godine 1,769 što je za čitavih 33,41% bolje! Znajući kako su se i lani i ove godine posade Krke kvalificirale na PRH po istim kriterijima možemo samo zaključiti kako su nam posade ove godine bile još bolje pripremljene nego lani. Podatak o relativnom učešću u broju osvojenih medalja daje nam dodatno za pravo. Naime s brojem od 18 krkašica i krkaša participirali smo sa 2,71% u gore navedenom (oprezno pretpostavljenom) ukupnom broju „različitih“ na PRH. Budući da je, kao i lani, podijeljeno ukupno 123 medalje, a „Krka“ ih ima 7, to nam donosi ovogodišnji relativni pokazatelj uspješnosti u osvajanju medalja od 5,69%. Očito je da smo bili relativno puno uspješniji nego lani kada je 5,13% naših veslačica i veslača osvojilo 7,31% ukupno podijeljenih medalja! Naime, uvažavajući omjer između prošlogodišnjih postotaka, ove je godine naš relativni pokazatelj uspješnosti u osvajanju medalja trebao iznositi 3,52%! Zbog svega ovoga čestitke svima koji su se u dresu s Krkinim grbom i ove godine onako lavovski borili na Jarunu. Kao što je to već ranije rečeno, domaći rezultati su za domaću upotrebu. Jasno je naime, kako je specifična težina splitskog Gusara i zadarskog Jadrana veća od 10. i 8. mjesta na Tabeli zbirnih rezultata. To su oba ova kluba pokazala sudjelujući zajedno s osmercem Mladosti u iznimno uzbudljivoj „kraljevskoj utrci“ seniorskih osmeraca. Uzgred, potreba veslanja polufinalnih trka u ovoj atraktivnoj, ali iznimno zahtjevnoj, disciplini nije postojala još od vremena bivše države, a i onda su to bile rijetke pojave. Sve u svemu, nadamo se da će se iduće godine složiti sve veslačke glave u Hrvatskoj u cilju onog što je u globalnom svijetu sporta jedino važno: što više što uspješnijih hrvatskih veslačica(?) i veslača na predstojećim Igrama Olimpijade u Pekingu. Tu kompromisa i klubaških solo izvedbi, te izdvojenih dogovora, ne bi smjelo biti! Stoga veslačicama i veslačima želimo zdravlje, a vodstvima klubova i HVS-u pamet u zajedništvu. U protivnom nas nema! Aspiriniks
