Državno prvenstvo 2004.
- utorak, 28. rujna 2004.
u
12:52
Komentar proteklog Prvenstva Hrvatske u veslanju<
Prije par mjeseci na sastanku Uprave samouvjereno sam kazao da mi je cilj ove godine imati prvake države u dvojcu i četvercu na pariće, te još jednu medalju u skifu i još jedno finale. Od obećanog ispunio sam samo ovo posljednje. Brončana medalja i jedno četvrto mjesto. Ipak premršavo za sezonu u kojoj smo bili najuspješniji klub u Dalmaciji; kadeti najbolji u Dalmaciji. Ti isti kadeti su u na prethodnim regata u Zagrebu veslali iznimno zrelo i kvalitetno, a i sam rad tijekom sezone bio je iznad prosječan. Barem što se tiče redovitosti i motivacije za rad. Ipak možda sam previdio neke stvari ili samo olako mislio da se neće dogoditi. Iz tih razloga sam iz Zagreba otišao u nedjelju popodne blago kazano razočaran, ali vjerojatno manje nego neki moji veslači. Danas je novi dan i život teče dalje i moramo se na greškama učiti kako ih više ne bi ponovili. Tako je eto jedna odlična sezona ostala u sjeni, mogu reći, uglavnom vrlo slabog veslanja kadeta koji nisu veslali niti 50% svojih mogućnosti. Čestitam Mornaru na izvrsnom veslanju, ali i dalje mislim da su naši veslači bolji. Ovaj put jednostavno nisu uspjeli sebi i drugima pokazati koliko mogu. Kao što sam kazao život ide dalje. Kadeti Mornara su ovjenčani slavom, a našima veslačima i meni ostaje da analiziramo i uočimo što je krenulo loše i zašto nismo uspjeli u onom čemu smo težili cijelu godinu i toliko se žrtvovali.
ANTE KOVIĆ Bez daljnjeg da sam zadovoljan Antinim veslanjem uza sve tehničke manjkavosti. Ono što me je uvijek oduševljavalo kod veslača je agresivnost i davanje posljednjeg atoma snage kada je najpotrebnije. Možda nekome osmo mjesto u državi i nije velika stvar, ali Antu čeka još jedna godina kadetskog staža i tek treba pokazati koliko može. Kada je to osmo mjesto od 30 veslača onda to zaista vrijedi istaći.
VLATKO KRASIĆ< Devet sekundi iza Mornarevog skifiste je ipak previše. Vlatko je pokazao da ima izuzetnu plovnost broda, eksplozivnost i brzinu. Kada je u pitanju izdržljivost i gipkost tu nismo uspjeli i Vlatko će morati proraditi na tim svojim slabostima. Uz malo sreće i veće motivacije Vlatko je trebao osvojiti treće mjesto ili se barem boriti za tu medalju. Ipak idemo dalje. Vlatko je tijekom prošle godine potvrdio ne jednom da je najbolji kadet i mislim da ima dovoljno mjesta za napredovanje. Veslanje u četvercu bilo je više u skladu s prikazanim ostalih veslača i kao i ostali nije uspio izdići se iznad prosjeka u brodu. Nezadovoljstvo u njegovim očima možda mi najteže pada.
TONI KLANAC I MATE BEDRICA Posljednje mjesto je vjerojatno gorka pilula, ali ne trebaju žaliti. Izvukli su cijelu sezonu s promjenjivim uspjehom, no napredak je stalan i vidljiv. Na godine ozbiljno računam na njih dvojicu da nastavimo s uspjesima u Dalmaciji i popravimo na državnom prvenstvu što nismo uspjeli ovu godinu. Veslanje u Zagrebu je bilo borbeno i nemam im što prigovoriti.
LOVRE RUDE I NIKOLA STIPANIĆEV Deveto mjesto u državi od 40 kadetski dvojaca na pariće uza sve slabosti koje su bile na početku sezone zaista je uspjeh. Obojica moraju biti svjesni koliko su napredovali tijekom sezone, odnosno gdje su bili u desetom mjesecu (posebno Lovre). Lovre čak nije bio niti planiran za ozbiljniji rad, ali je izborio mjesto i već na Beep testu pokazao svoje potencijale. Istina je nedostaje kilograma, ali ima mjesta za napredak. Nikola je na kraju kod potezanje onih čuvenih četiri minute imao prolaze povremeno bolje i od Hrvoja i od Marka što je za veslača koji je imao problema izveslati 4000 metara na ergometru veliki uspjeh. Zadovoljan sam veslanjem i borbenošću kao i kod Mate i Tonija.
FRANE BURAZER Uza sve što je bilo tijekom prošle sezone niti Frane na kraju sezone nije uspio odveslati kako može najbolje. Istina nisam toliko razočaran njegovim veslanjem jer se nekako uklopio u to sivilo i tako je veslao. Ono što je kod njega najvrjednije je upornost i borbenost, pomalo tvrdoglavost koja ga je gurnula naprijed. Ipak pri kraju sezone to ga je pomalo i zaustavilo. Isto kao i kod Vlatka nismo uspjeli produžiti zaveslaj i ostala je stalna krutost, te nedostaci u tehnici izvođenja zaveslaja. Kao i ostali kadeti Frane je najredovitiji kadet i vjerojatno jedan od najupornijih i možda najmotiviraniji veslač. Redovitost od 97% tijekom sezone govori dovoljno o njegovom karakteru.
HRVOJE PETRIČEVIĆ I MARKO KNEZ Kako dolikuje najvećim nadama Kluba, barem dvojca na pariće, tako ću se na kraju posvetiti njima dvojici jer možda me baš njihovo veslanje najviše boli. Zašto? Zato jer znam da su mogli puno bolje, ali isto tako znam da su odveslali u Zagrebu kako su veslali pojedine treninge: bezvoljno, umorno, bez motivacije, izgubljeno i loše. Izveslali su u Zagrebu četiri loša treninga koja su se događala i u Šibeniku, ali nikad u seriji. Ipak to je daleko od njihovih mogućnosti. Obojica do Zagreba nisu izgubili niti jednu trku i sada kada je najvažnije veslali su, blago kazano, katastrofalno za sebe, za Klub.
Da li je ovaj rezultat znak da smo imali lošu sezonu? Nije, jer je rad tijekom cijele sezone bio na visokoj razini. Kadeti su radili mnogo i teško i zaista bili vrijedni radnici. Pokazali su tijekom prethodnih regata da zaista imaju ogromnu unutarnju energiju koju znaju usmjeriti kada treba da bi ostvarili svoj cilj. Na kraju nisam mogao suspregnuti svoje razočarenje poslije trke pa sam im kazao nakon četverac ( svima ) da im čestitam na medalji, ali veslanje je bilo ispod njihovih mogućnosti. Nadam se da im je ovo velika škola ( i meni ), da se loši treninzi ne smiju događati, da uvijek moraju veslati maksimalno angažirano i da ne može puls biti 110 nakon odrađene dionice od četiri kilometra. Ako sam i bio pomalo grub prema njima razlog je što jednostavno nisam mogao zatomiti ono što sam tada osjećao, a to je veliko razočaranje.
Milanu za veslačku sezonu 2005. dolazi šestorica iznimnih, te još najmanje četvorica vrlo dobrih veslača. Vjerujem kako će se znati izboriti za svoje mjesto u sada već vrlo dobrim ekipama Juniora B našeg dragog nam Kluba.
Čestitke našim curama na velikom uspjehom koje su ostvarile u Zagrebu. BRAVO!
