Komentar ankete
- srijeda, 4. listopada 2006.
u
23:32
Osvrt na rezultate protekle ankete «U klubu bih promijenio»
Nakon nešto više od 4 mjeseca anketiranja posjetitelja naše stranice pitanjem koje se odnosilo na stav oko željenih promjena u klubovima, odlučili smo promijeniti anketu, postaviti novo pitanje i ponuditi moguće odgovore. Možda bi aktualnom trenutku bilo primjerenije pitati veslačku javnost što misli o ovogodišnjem prijelaznom roku kada je, prema Rowing siteu, nekoliko naših kvalitetnih veslača, te Sonja Kešerac, promijenilo klupski dres. Svaki od veslača, kao i Sonja, sigurno ima svoju priču i razloge, mi koji pratimo veslanje imamo različita mišljenja, a sve se moglo pretočiti u više nego jedno pitanje s poprilično ponuđenih odgovora. Međutim kako mislimo da je to, sve do trenutka kad se na stazi budu polagali računi i vršio odabir reprezentativaca, ipak kako osobna tako i interna klupska stvar, ne želimo se ni na koji način miješati u ono što se desilo, ili je još u tijeku. Svakako ono što sada možemo i želimo reći je jedino ovo: sretno svima u želji da u konačnici profitira upravo veslanje. Ovakav uvod zapravo se pokazao nužnim, jer je dosadašnja anketa upravo imala za cilj ispitati mišljenje hrvatskih veslačica i veslača o potrebi za eventualnim promjenama u klubovima u kojima veslaju. Naime, upravo su i Mario Vekić i Erik Brec kao glavni razlog svog prelaska iz Mladosti, odnosno Jadrana RI istakli potrebu za promjenom (poboljšanjem) uvjeta za trening kao poticaj za buduće još bolje sportske rezultate. Dakle, od registriranih cca 940 veslačica i veslača u Hrvatskoj na anketu smo dobili 226 odgovora. Naravno to ne znači da je u anketi sudjelovalo 226 osoba, jer su sasvim sigurno pojedinci nekorektno lobirali za svoj stav šećući od računala do računala. Vjerojatno svoj glas nisu dali niti samo oni koji sjede u čamcima. Svejedno mislimo da je odaziv bio dobar i da se iz svega može nešto zaključiti. Rezultate, u grubo, možemo podijeliti na personalne i materijalne. Personalni su pokazali da bi 26% sudionika ankete željelo drugog trenera, a 19% bi mijenjalo partnera u čamcu. Materijalni aspekti su iznenađujuće pokazali da čak 24% sudionika ne bi mijenjalo ništa, što bi imalo značiti da su sa svime zadovoljni, dok bi njih 9% htjelo novi čamac, a 7% uređeniju svlačionicu. Na kraju, najmanje i to 6% anketiranih je reklo da bi htjeli više trenirati. Uzimajući sve navedeno u obzir, a bez potrebnih parametara koje bi bilo još potrebno znati (broj pojedinaca koji su glasovali samo jednom, uzrast, spol, sportski rezultati i sl.) možemo vrlo općenito reći da je anketa pokazala kako postoji određena doza gotovo jednake kritičnosti i prema trenerima, ali i prema (trenutnim) partnerima u čamcu. Problemi personalnog odabira u temelju su svake dobre organizacije i zato bi se njima trebalo pokloniti povećanu pozornost, ali naravno: svatko tko kritički ukazuje na tuđe dvorište, najprije treba pomesti ispred svog praga! I treneri i veslači bi se trebali upitati koliko su doprinijeli za zajednički uspjeh. To više jer rezultati ankete pokazuju da veslanju u Hrvatskoj materijalni uvjeti više nisu toliki problem kao prije. Ovo zadnje zaista je ohrabrujuće saznanje, ali ipak treba reći kako je znatno manje teško kupiti i najbolji čamac, nego napraviti vrhunski (svjetski) rezultat. Za ovo zadnje trebaju zaista profesionalni uvjeti, ali i zajednički amaterski entuzijazam kako kod svih onih koji su u čamcu, tako i kod osobe u gliseru, ili pored staze. Osamljeni pojedinac, pa tako i klub, u suvremenom sportu ima nikakve šanse! Usudili bi se reći da je ovaj zaključak od osobite važnosti upravo sada na početku priprema za novu regatnu sezonu. Aspiriniks
