Aspiriniksov komentar Državnog
- utorak, 28. rujna 2004.
u
23:52
Još jedno Državno iza nas. Mogli bi kazati uspješno, iako nas prožima osjećaj da je rezultatski moglo biti i bolje. Da li je krivac loše vrijeme koje je, za nas «s mora», bilo prevelika razlika od vremena koje smo do odlaska na Državno imali kod kuće? U srijedu smo se još kupali i sunčali, a u četvrtak nas je dočekao hladan, oblačan, a ostalih dana i kišovit Zagreb. U Zagreb nas je doputovalo dosta. Ostvarena norma na klupskim izlučnim trkama pokazala se kao dobra mjera u odabiru tko bi trebao, a tko ne predstavljati klupske boje. Postizanje norme trebalo je biti jamac ulaska u finale i to se uglavnom i pokazalo točnim. One posade koje se nisu izborile za finale nisu veslale slabo, već je konkurencija bila tako brojna i jaka da se i drugim mjestom u svojoj polufinalnoj skupini nije moglo dalje od finala B (što je bio slučaj kod kadeta). Tako su naši kadetski dublovi i naš Vlatko ostali u polufinalu bez mogućnosti da se kroz naredne trke dokažu kao kvalitetne posade, što oni zasigurno jesu. Kadetski dubl koji je ipak uspio u finale (Petričević –Knez) i koji je prema očekivanjima trebao biti glavni favorit nije odveslao kako se očekivalo, te nije dosegnuo niti do medalje. Njihova žalost nije bila ništa manja nego li žalost ostalih kadeta, a bogme i njihova trenera. Sva ranojutarnja ustajanja, toliki rad, «krv, znoj i na kraju suze»; šteta, jer ustrajnošću, upornošću i kvalitetom oni su mogli i trebali postići više. Što je uzrok «neuspjehu»? Može li se govoriti o «neuspjehu» momaka koji cijelu godinu postižu uspjehe ne samo na Kupu Dalmacije, već i na važnim zagrebačkim regatama, ili je u pitanju trema, strah od odgovornosti koja im se favoriziranjem nametnula, prevelik osjećaj sigurnosti u pobjede, ili nešto treće?! Mislimo da je važno da tako mladi i neiskusni veslači moraju znati veslati, a rezultat je malo važan: mladi su, bit će utrka i godina u kojima će moći pokazati i dokazati da je ovaj put riječ samo o trenutnom padu forme. Momci su to koji su svakako ponos našeg Kluba i kojima ne zamjeramo što nisu ovjenčani uspjehom koji se priželjkivao. Da sve u toj kategoriji bude ipak malo ublaženo četverac skul je trećeg natjecateljskog dana osvojio brončanu medalju i njome doprinio ukupnom broju osvojenih odličja. Od mlađih juniora nismo znali (bar mi navijači) što možemo očekivati. Četverci su na «potezanju» norme išli dobro, ali na Državnom nikada ne znate kako će biti i kakva će vas zateći konkurencija, pa su pretpostavke mogućeg uspjeha temeljene na usporedbi vremena postignutih na nekoliko zadnjih Državnih s vremenima koje su naše posade veslale na potezanju norme. I iako se pojedinačno nitko, osim Mišela, nije izdvajao kolektivno su pokazali da uz dobar i redovit rad mogu činiti uveslanu posadu. Četverac skul nije dohvatio medalju mada joj je bio jako blizu, njihovo veslanje je bilo za svaku pohvalu. Četverac «sa» je osvojio srebro baš kao i osmerac i obje posade su za malo doveslale do zlata. Šteta da se to «malo» nije dosegnulo, ali podcijeniti i na trenutak osvojeno srebro bio bi grijeh. Veslalo se snažno, borbeno, uveslano, do kraja, baš do kraja. Nas promatrače je pokazano oduševilo. A kad se sa strane pogleda oduševljene roditelje koji su «potegnuli» do Zagreba da bi bodrili svoju djecu i njihov Klub tada je nemoguće prikriti zadovoljstvo što su tako uživljeni u utrku «sjedali» na automobilsku sirenu, trčali sa foto aparatima da zabilježe trenutke primanja medalja i s velikim osmjehom izmjenjivali čestitke s svim prisutnima. Podrška roditelja je itekako bitna i zato volimo vidjeti ovakve scene. Trener Radečić je tako nakon par godina «traženja prave formule» postigao željen uspjeh. Cure? Cure su priča za sebe. Osvojile su tri zlatne, dvije brončane i jednu srebrnu medalju, u kategoriji mlađih juniorki «pokupivši» sve što se pokupiti dalo: skif, dubl skul i četverac skul. Lucijana i Iva su se kroz dvije discipline ovjenčale zlatom što nije tako čest slučaj ni kod starijih kategorija. Adriani i «maloj» Luci se predviđala zlatna medalja jer su kroz cijelu sezonu bile nedostižne, no baš kao i kadetima i njima se dogodilo da su baš na ovoj regati odveslale slabije nego što mogu. Trener Blažević je vjerujemo polovično zadovoljan. Za Lucijanu se postavljalo pitanje kolike su joj mogućnosti nakon preboljene mononukleoze i skoro pa dva mjeseca pauze, ali postignutim rezultatima pokazuje da se i dalje u čamcu osjeća kao «riba u vodi». Ostaje još trener Krasić. Glavni šef ovaj puta nije vodio juniore i seniore, ali je uspješno odigrao ulogu glavnog koordinatora.. Uz sve ostale trenere odvozio je nebrojeno kilometara prateći utrke na biciklu. Promuklost i grlobolja s kojom je stigao na Jarun izliječena je «deranjem» grla prilikom praćenja naših posada. Ne smijemo zaboraviti još jedno ime. Marta, brucošica medicinskog fakulteta ovim se Državnim oprostila od natjecateljskog veslanja da bi se posvetila učenju. Držimo joj fige da joj fakultet bude uspješan, jer «imati svog likara» nikad nije na odmet. Što još kazati? Možda to da je ovo Državno ubilježilo najveći broj prijavljenih veslačica i veslača što dovoljno govori o porastu interesa za ovaj sport. Možda je to rezultat veslačkih uspjeha koje naši predstavnici postižu kroz sve kategorije, a možda poboljšanje uvjeta u kojima se radi po klubovima. Zadržavanjem zdravog pristupa sportu veslanje sve više u javnosti biva prepoznato kao dobar odabir za vlastito dijete; jer nisu svi roditelji, kao ni sva djeca «zaraženi» pričama o slavi, novcu, skupoj prodaji u inozemstvu i pričama od «slatke vode» koje šire loptački sportovi, tj. koje nam svakodnevno plasiraju mediji. Sve više je među njima onih kojima je stalo do ugodne sredine u kojoj će njihova djeca odrastati i sazrijevati stvarajući zdrave radne i odgojne navike, a uz to i postižući nezanemarive rezultate. Ustajati ljeti u 5 sati nikom nije lako, pa ipak su svi naši kadeti već u ranu zoru partili put Zatona i nazad . Naravno i ostali su ustajali jednako rano (tek malo kasnije da bi moglo doći do izmjene čamaca), jer kasnija vrućina i brojni gliseri ne bi dali šanse da se trening obavi kako treba. Bez namjere da nešto pametujemo istakli bi i ono što nam se kod nekih drugih utrka i posada učinilo zanimljivim: - U prvom redu tu je (očekivano) izvrsna utrka posade Topić-Brec u 2+ i njihova (ne) očekivana pobjeda nad Boraskom i Vučičićem. Postignuto vrijeme za tako relativno laganu posadu je vrijedno poštovanja. - Uvođenje discipline lakih veslačica i veslača u skifovima juniora čime se potencijalno dobre pojedinke i pojedince sustavno usmjerava u discipline lakih seniora (ukoliko nastave veslati). - Brojni nastupi veterana: bravo mladići na čelu sa neuništivim Jumbom! - «Bježanje» veslača JZD iz 4-, a gusaraša iz 8+. Usput, Ražov i Mrduljaš su u 4+ sa Skelinima odveslali vrlo dobru utrku. - Nešto o onima koji su najvažniji: izvrsni skifisti Martin i Sinković (eto Hrvatskoj opet odličnog juniorskog dubla), čvrsti kadeti «Mornara» (bravo za sve one koji se trude tom klubu vratiti sportski ugled), naši susjedi u Tisnom su opet sastavili solidan dubl JŽB (mlada Olivari kad bude starija shvatit će koliko je pogriješila , ali Bože moj…), Marcela Milošević je još jedno novo ime iz niza jako dobrih karlovačkih veslačica i veslača (bravo za Katušine & Co), u Vukovar je otišla vrlo vrijedna bronca u disciplini KM što u brojnoj i jakoj konkurenciji nije bilo niti malo lako (bravo za naše Vukovarce), zanimljiv plasman je i prvo mjesto u 4x KM u B finalu za posadu iz Jelse (i tu je bilo, na naše zadovoljstvo, puno posada). U svakom slučaju ukupna ocjena je više nego pozitivna, mladi dolaze, za sada su najistaknutiji pojedinci i posade već spomenuti u prethodnom odlomku. Konkurencija na PRH je sve jača i više nema osvajača «drvenih» medalja, nigdje se ne može tek tako proći, osim tu i tamo kod seniora. Vjerujemo da će i naše veslačice i naši veslači naći svoje mjesto među najboljima, treba biti strpljiv i vjerovati da se može! A sada stvarno za kraj: na ovako važnom natjecanju trebala su se mjeriti prolazna vremena svakih 500 m, a također, bar kod najmlađih, treba omogućiti repesaž da se u finale profiltriraju stvarno najbolji. Aspiriniks
