Jutros u Piedilucu opet slika slična onoj jučerašnjoj - osmerac opet drugi uz dvije primjetne razlike: Talijani su ovaj put neznatno, ali stalno, bili ispred našeg čamca, da bi na kraju njihova pobjeda bila izražena sa svega 9 desetinki sekunde. To nam govori kako su se obje posade sada taktički pripremile bolje nego jučer. Talijanima je postalo jasno da Croati nisu više samo jedna od osrednjih posada koju će sigurno dobiti i zato su veslali agresivnije ne dopustivši našima da im se odmah nametnu. S druge strane naši su očito kvalitetnije izvukli završnicu. Usput, fascinan je podatak kako Talijani imaju još jedan vrlo dobar osmerac koji se plasirao na treće mjesto sa (samo) 6,7 sec iza naših! Za nešto još bolje Vujo&Co moraju sjediti zajedno, a doći će uskoro i novi Hudson. Sve su to razlozi za optimizam. Naravno, sad je za očekivati da i oni pojedinci koji do sada nisu vidjeli svoju budućnost u osmercu još jednom promisle. Logično je da se svaka posada može pojačati, pa tako i ova. U ovom trenutku mislimo kako bi ponekog pojedinca u postojećem satavu eventualno mogla zamijeniti osoba s svim vrijednostima jednog Smoljanovića. Trebaju li promjene uopće (sinoć smo rekli kako ovaj sastav mora imati kredit), imamo li novog Smoljanovića, ostaje da se vidi, izbor je pravo i obveza direktora i njegovih suradnika. S jedne strane iznimno je važno ne narušiti stvorenu pozitivnu atmosferu, dok s druge strane jasno da kod veslača ne smije biti opuštanja, jer svaki senior koji se u Hrvatskoj bavi veslanjem ima pravo na nadu da će baš on sutra sjesti u željeni čamac. Za ovo nam je najbolji primjer sudbina Krkinog svojedobnog gosta Ricka Dunna, Engleza koji je bio siguran član olimpijske posade svoje zemlje u 4- za OI u Ateni. Ispao je, naime, iz čamca 15 dana prije odlaska na Olimpijadu, umjesto njega zlato je za sebe i Englesku osvojio Ed Coode... Što se tiče golobradog 4X nismo se ni nadali nekom spektakularnom rezultatu, ali ipak zaostatak od 21 sekunde iza prvoplasiranih tjera na razmišljanje. Doduše izgubiti od sastava u kojem veslaju Ranieri i Galtarossa nije sramota, jer oni imaju više velikih medalja nego naši momci godina, ali ipak treba reći kako se u ovom slučaju radi o porazu koji ne veseli, nego tjera na razmišljanje. Veliki rezultat u tako tehnički zahtjevnoj disciplini ne radi se bez zajedničkog rada i savršenog uveslavanja. Za primijetiti je kako su Talijani jutos za 5,5 sekundi pobijedili izvrsnu posadu Ukrajine u kojoj Lykov, Biloushchenko, Gryn imaju brončanu medalju iz Atene. Dakle treba sjediti zajedno i uporno i kvalitetno raditi.
P.S Ovaj osvrt posvećen je našem osmercu, ali i svima onima koji su sinoć mislili kako pretjerujemo u očekivanjima.
