Komentar nastupa JMA na Jumbovoj regati, Zagreb, 06.2007.
Prema programu direktora reprezentacije gosp.Igora Čulina na ovoj regati još jednom trebalo je vrijednosti pokazati u dvojcima. Slijedom rezultata ostvarenih na regatama „Croatia Open“ i „Inter City“ kroz pripreme za nastup pokušao sam doći do moguće najbržeg dvojca. Provjerom brzina nisam dobio bolji rezultat pa uz pojavu bronhijalne upale kod Leonarda Šare definitivno vraćam Vlatka Krasića, a u drugi dvojac Ivana Baranovića. Brzine koje je prvi dvojac ostvarivao na provjerama neposredno pred odlazak na ovu regatu garantirale su uspješan nastup. Upravo to je pokazao nastup dvojca Palinić-Krasić u Zagrebu, ne samo dobar nastup u dvojcu nego i u četvercu. U trci dvojaca na prvih 500m bili su drugi, iza posade Gusara koja je trku započela izuzetno agresivno. Kroz srednji dio staze dozvolili su prolaz Iktusa i Mladosti, ali ne značajan, pa su pali na četvrtu poziciju. Dvojac Gusara u završnici nije zadržao ritam koji su imali tako da je borba za prvu poziciju bila između Iktusa i Mladosti, a mi smo pokušavali ostvariti što manji zaostatak za njima. Po prvi put javio se problem pravca, ujednačenog veslanja i trošenja veslača, što vezujem za Filippijevu dugu karbonsku kobilicu koja je znatno osjetljivija od aluminijskih u uvjetima koji su bili na stazi (puno lopoča). Dakle po treći put su Palinić-Krasić zauzeli treće mjesto i ovaj put sa relativno malim zaostatkom u smislu kombiniranja većih posada. Kako je i posada Gusara u kontinuitetu rezultata kao četvrta u malom zaostatku za nama, a budući da su provjeravani četverci, moj prijedlog da odmah pokušamo odveslati osmerac nije prihvaćen, pa smo u nedjelju ponovo veslali četverce, sada Iktus-Mladost i Krka-Gusar. Ukratko, napeta trka od početka do kraja sa pobjedom od 1.7 sec. kombinacije Iktus-Mladost potvrdila je opravdanost formiranja osmerca. Nadam se da nam još uvijek nije kasno da uz kraće pripreme( podešavanje i slaganje posade) pokušamo ostvariti normu za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Napominjem kako je, za razliku od svih ostalih normi, ona za osmerac jedina pojačana u odnosu na prošlu godinu! Drugi dvojac koji je također bio u programu prema izbornoj vrsti pokušao sam u konkurenciji zadržati vraćanjem Ivana Baranovića, usljed bolesti Leonarda Šare. Za razliku od prvog dvojca ovaj (Borak-Baranović) kroz pripreme nije postigao brzinu. To se u Zagrebu i pokazalo. Zauzeli su peto mjesto, sa velikim zaostatkom za prvim posadama. Za Ivana Pezića nastup na ovoj regati u samcu bio je u smislu zadržavanja forme za nastup na državnom prvenstvu u nekoj većoj disciplini. Odveslao je zadovoljavajuće i zauzeo 11. mjesto. Trener: Jovica Krasić
Izvješće trenera JŽ sa Jumbove 2007.
Na ovoj regati kvalitetne juniorske posade su tražile potvrdu vrijednosti kroz dostizanje norme. Kako u ovom izvješću pišem o ženskim posadama to se u prvom redu odnosi na našu veslačicu A. Trzin. Na put sam još poveo mlađe juniorke: L. Superina, V. Burazer, M. Slavica. Vremenski uvjeti na stazi su bili vrlo povoljni za ostvarenje brzih vremena; vjetar lagano u krmu, sa vrlo malim valovima ili sasvim mirnom vodom. 1XJŽB U ovoj disciplini su veslale L. Superina, V. Burazer i M. Slavica. Veslačice su imale kvalifikacije koje su se odvijale u tri grupe po pet posada u svakoj. Prve dvije su ulazile u finale. To je uspjelo Superini i Slavici koje u svojoj grupi bile prve dok se Burazer nije uspjela plasirati jer je u grupi bila treća. Takav rasplet sam i očekivao s obzirom na kvalitet posada po grupama. U malom finalu Burazer je ciljem prošla prva i to je njen domet u ovom trenutku – granica velikog i malog finala. Superina je u finalu ciljem prošla prva što je i očekivano. Ona se ove godine natjecala u juniorskoj konkurenciji tako da joj je ovo bio prvi nastup u jačoj domaćoj kokurenciji u ovoj kategoriji. Slavica je osvojila treće mjesto u finalu, što je ugodno iznenađenje. Ona bi mogla postizati i bolje rezultate da nije inertna osoba, tako da je i uz nadarenost upitan njen napredak. Po ovim dobrim rezultatima sam produbio sumnju u tehničke probleme dvojca na pariće (neadekvatna kobilica za mnoštvo lopoča na stazi), od prethodnog dana, kada su kao veliki favorit prošle ciljem treće sa velikim zaostatkom iza dvije prvoplasirane posade. 2XJŽB Veslale su Superina i Slavica. Uvjerljivo su veslale u kvalifikacijama, a u finalu su ciljem prošle treće sa povećim zaostatkom za prvom posadom. To je za mene rezultatski bilo razočarenje. Očekivao sam od te posade da se bori za prvo mjesto što su pokazale u prvih 500 metara kada su uvjerljivo vodile utrku. Poslije toga su neobjašnjivo pale. One kažu da im je čamac počeo skretati lijevo što donekle i mogu prihvatiti kao opravdanje, jer je kombinirana juniorska posada imala isti problem dok im nisam promjenio kobilicu, a i neke posade iz drugih klubova sa istom vrstom kobilice. Rezultatski pobačaj u ovoj disciplini popravile su dobrim plasmanima po samcima idućeg dana, što navodi na razmišljanje: što veslati na državnom? 1XJŽA Veslala je A. Trzin. Ona se lako plasirala u finale, a očekivao se sraz četiri juniorke u finalu. Neke od njih su tražile prolaz kroz dvojac na pariće, a jednom i u četvercu na pariće, što se nije pokazalo baš uspješnim. Finalna utrka je počela vrlo žestoko. Malo se izdvojila Valentić, a za njom Trzin i Milošević. Zadnjih 250 metara Trzin I Milošević su krenule u finiš dok Valentić nije mogla adekvatno odgovoriti. Milošević je prošla ciljem prva sa 5 sec. prednosti pred Trzin i 6-7 sec. prednosti pred Valentić. Utrka je cijelom dužinom bila vrlo zanimljiva, ali sa ne baš uvjerljivim vremenima: Milošević: 8.16; Trzin 8.21; Valentić 8.22-23. Vremenski uvjeti su bili regularni, ali sa promjenjivim vjetrom. Poslije utrke sam predložio treneru Mikšiću da veslamo kombinirani dubl što je on prihvatio. To je bila i moja pomalo defenzivna zamisao još od petog mjeseca. Obje veslačice su to rado prihvatile. 2XJŽA Veslale su Trzin- Valentić. Kako smo smatrali da je ovo vrlo kvalitetan dubl za naše uvjete tako smo ih prijavili u seniorsku konkurenciju jer smo smatrali da će jedino na taj način djevojke pokušati dostići predviđenu normu. Osobno sam smatrao da dubl Iktusa Kešerac-Brkić vrijedi 7.20-7.24 i da bi se trebalo držati te posade. U konkurenciji su još bile i pulska Istra i riječki Jadran. Uvjeti na stazi su bili idealni za polaganje norme: sasvim lagana bava u krmu na mirnoj vodi i prikladna kombinacija Iktusa i (samo donekle) Istre. Protivnik kombinirane posade je bila neuveslanost (prvi put zajedno na 2000m) i iscrpljujuća trka prethodnog dana u samcima. Sa velikom željom u trku su krenule vrlo snažno povevši trku do 700 metara kada ih veslačice Iktusa prelaze za dužinu čamca. Posada je imala tempo 32 zaveslaja kako je i trebalo. Bile su borbene i motivirane. Na 1500 metara imale su vrijeme iznad 5.30 što je bio znak da idu prema normi. Ulaskom u cilj štoperica je pokazala 7.26.3, i 3 sec. zaostatka za Iktusovom posadom. Bio sam izuzetno zadovoljan prikazanim. Šteta da ova posada nije ranije sjela na nekoj regati. Zaostatak za A normom je 1.3 sec., ali ovo je vrijeme „debelo“ unutar B norme. Koliko su pomogle idealne vremenske prilike objektivni promatrači mogli bi procijeniti usporedbom sa neposredno prethodnom trkom 4XJMA gdje su nastupile vrlo dobre posade Srbije i Slovenije, te naši najbolji skuleri, te proanalizirati njihova postignuta vremena. Trener: Nikica Blažević
