Izvješće o nastupu ženskog dvojca na priće na svjetskom prvenstvu za juniore u Pekingu
U posadi dvojca na priće veslale su Adriana Trzin iz V.K. "Krka" i Kristina Valentić iz H.V.K. "Mladost". Nastup na najvećoj juniorskoj smotri izborile na „crti“ kada su u nešto olakšanim uvjetima odveslale „B“ normu. Nastup na ovoj svjetskoj smotri bio je vrlo slab. Od 27 posada koje su nastupile one su zauzele 24. mjesto. Slabo upućenom promatraču činit će se da je u pitanju bila kakva bolest ili ozljeda imajući u vidu da su planovi bili plasman u prvu polovicu „B“ finala. Mislim da su u pitanju dva razloga zbog kojih se desio ovaj neuspjeh: 1. Prvi i veći problem bila je takozvana „veslačka bolest“ ili krivi osjećaj sjedenja i kretanja u čamcu veslačice Valentić (zbog učestalog padanja čamca na jednu stranu veslačica se krivi u drugu stranu)– gdje isključujem njenu krivnju, jer smatram da je krivnja u tehničkom nedostatku cijele posade, a posebno A. Trzin koju osobno treniram, te preuzimam taj nedostatak na sebe. Za vrijeme priprema koje su trajale dva puta po tjedan dana veslačicu K.Valentić konstantno su boljela leđa. Adriana za to vrijeme nije imala takvih problema. Tijekom cijelih priprema, a i kasnije pred natjecanje, nastojao sam stabilizirati čamac raznim vježbama na vodi, podešavanjem, promjenama čamca, konzultacijama sa trenerom Mikšićem i sl. U dva navrata sam prekidao trening jer Kristina nije mogla veslati pod takvim uvjetima. Zbog navedenog sam ozbiljno razmišljao o prekidu priprema i povratku kući. Prvi put je to bilo pred kraj priprema na Perući kada to nisam nikom kazao, a drugi put kada smo bili na pripremama u Zagrebu i kada sam obavijestio predsjednika svog Kluba, no ostalo je samo da zaključimo da je prekasno da odustanemo od odlaska na natjecanje. Za cijelo vrijeme priprema, te kasnije za vrijeme natjecanja, obje veslačice su bile korektne jedna prema drugoj i u tom pogledu nije bilo nikakvih problema. Pripreme smo provodili sa ostalim posadama izuzev ženskog samca. Sa uspješnošću priprema nisam zadovoljan jer smo se orijentirali samo na jedan problem (stabilnost broda) premda smo i usprkos tome program uglavnom odradili koliko i kao i druge posade koje su bile na tim pripremama, 2. Drugi razlog neuspjeha je pojavljivanje ovih natjecateljica prvi put na ovako velikoj smotri. Uz veliko nadanje, ulaganje u jako dalek put, nadmetanje u brojnoj konkurenciji sa ove godine natprosječnim brojem zaista kvalitetnih posada, naša posada je naprosto „pukla“. Već u kvalifikacijama postigle su jedno od najslabijih vremena tako da su im u narednim trkama ostale posade bile prejake. Mislim da nema razloga analizirati pojedinačno svaku trku. Gorčina poslije ovog natjecanja svakako je srazmjerna željama za uspjeh trenera i veslačica, a i ne samo njih. Od ostalih naših posada sigurno je najveći uspjeh ostvario M. Sinković osvajanjem trećeg mjesta koje mu, tijekom finalne trke, niti u jednom trenutku nije bilo upitno. Od njega sam takav uspjeh i očekivao. Ženski samac je ušao u B finale u kojem je pobijedio dvije posade čime je, vjerujem, ostvario svoj cilj. Muški dvojac na pariće po ergometarskim rezultatima trebao je proći bolje, ali sigurno je da su momci dali sve od sebe. Plasman u sredinu B finala nije slab rezultat. Četverac bez kormilara je zadovoljio borbenošću i htijenjem. Ne bi bilo loše da su postigli nešto bolji plasman, ali ipak ni njihov postignuti rezultat nije loš. Od ostalih nacija, za mene, najviše su pokazali Kinezi kojih na prošlom svjetskom prvenstvu nije bilo nigdje, a na ovom su osvojili pet prvih mjesta. Oni stasaju u veliku veslačku silu u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji. Tu odmah do njih su tradicionalno uspješni veslačice i veslači Njemačke koji su osvojili tri prva mjesta. Sve Njemačke posade ušle su u finale najčešće završavajući utrke s medaljama. Prvenstvo je bilo uspješno organizirano uz vrlo, vrlo srdačne i susretljive domaćine. Trener: Nikica Blažević
