Jumbo 2008.
- ponedjeljak, 9. lipnja 2008.
u
01:01
„Jumbo '08.“ – što i kako je bilo!
Jučer i danas bili smo na još jednoj „Jumbovoj“ regati. S zanimanjem smo iščekivali nastupe naših posada, a radoznali kakvi jesmo pogledali smo (koliko smo uspjeli) i ostale utrke. Sa regate smo otišli poprilično zadovoljni postignutim rezultatima i prikazanim utrkama. Najjači dojam, ipak, od onih utrka koje smo gledali, ostavile su nam njih četiri i to: - Prvog dana superiorna izvedba naše najbolje juniorke Marcele Milošević. Njena utrka u skifu bila je pravi „one girl show“ u kojoj je bila još i više dominantna negoli je to pokazao krajnji rezultat. Da, istina je oba dana bilo je ponešto vjetra u krmu koji je po našoj slobodnoj procjeni ubrzavao utrke u prosjeku za 5-6 sec., ali i uz takvu pomoć ići ispod 8,00 minuta vrijedno je pažnje. Nadamo se da će cura iz Karlovca pokazati svoju vrijednost i idućeg tjedna na Bledu, dapače gotovo smo sigurni u to, jer je, po našem mišljenju, ona trenutno ponajbolja u juniorskoj vrsti RH uračunavajući u to i momke i cure. Kad već govorimo o A-finalu JŽA treba, naravno, pohvaliti i cure iz Jaruna i Mladosti koje su se plasirale od drugog do četvrtog mjesta. U ovoj disciplini nastupila je naša Lucija koja nije uspjela ući u finale. Što za nju reći? Od ukupno odveslana 4 km prvog dana ona se uspjela „probuditi“i odveslati kako može tek u zadnjih 700-800 metara u B-finalu gdje je zauzela 1. mjesto. - Izvrsna je bila utrka dvojaca JMA, točnije dva dvojca Iktusa i (inače) favoriziranih momaka iz Rijeke. Nadali smo se, kako smo i najavili, da će baš u finalu 2- Zvone i Vlatko pokazati da su odličan dvojac, ali tome nije bilo tako. Glave uloge u toj disciplini imali su gore spomenuti Iktus i to IKT1 i IKT4, te naravno JRI. Posada IKT1 impresionirala je odlučnim, žustrim i vrlo čvrstim veslanjem tijekom čitave utrke, a IKT4 ju je uspješno pratila. Riječani su nam izgledali kao da su iznenađeni nastalom situacijom pritiješnjeni između navedene konkurencije. Završnica sve tri posade bila je furiozna, a to pokazuju i jako dobri postignuti rezultati. Neka je i bilo pomoći vjetra, ali da će se za pobjedu trebati ići ispod 6,49 nismo očekivali. Čestitke idu svim trima prvoplasiranim posadama. Iza onih koji su zaslužili medalje i pomalo na marginama čitave utrke veslali su Zvone i Vlatko. Bilo je to nekako u grču, stisnuto. Doduše, već nam je njihov teški ulazak u finale pokazao da im u subotu bioritam baš nije bio na visokom nivou. Dakle, njih se dva baš nisu iskazali, a što onda reći za dvojac Mladosti (Sudić- Filipović) koji su bili još lošiji i sasvim neprepoznatljivi!? - Drugog dana sa strepnjom smo očekivali nastup četveraca JMA. Naime, bilo je logično očekivati da će udruženi Iktus biti superiorna posada, a da će se „naši“ (kombinacija MLA-GUS-KRK) mučiti sa JZD koji je, usput budi rečeno, izbjegao subotnje klanje u dvojcima. Ipak, na naše zadovoljstvo, sama utrka ponudila nam je sasvim drugačiji tijek i rasplet. Stajali smo na cca 750 metara od starta blizu Mana koji je, kao i mi, iščekivao dolazak četveraca i čuli ga kako govori: „Kombinacija je prva, ali imaju 3 zaveslaja više!“ I zaista četverci su naišli u rasporedu: „naši“ – IKT – JZD, nešto iza naša klupska posada i TRE. Taj raspored ostao je do kraja, ali bilo je zbilja sjajne borbe. Naš klupski četverac, zajedno sa TRE je sasvim otpao iz utrke nakon 1200 – 1300 metara, dok su prva tri četverca nastavila svoje bespoštedno nadmetanje. Na otprilike 1500 – 1600 metara Zadrani su potpuno posustali, a Iktus je nastavio „pritiskati“. Utrka je bila „na nož“ sve do kraja. Opet, kao i na „Croatia open“-u svaka čast posadi kombiniranog četverca, a posebno štrokeru. Naše zadovoljstvo tim je veće zbog postignutog rezultata dvoje prvoplasirane posade: 6 12,8 i 6 14,1 solidna su vremena koja gotovo da jamče solidan nastup na SP bilo to u 4-, bilo u 8+. Naravno konkurenciju će među rimenašima zaoštriti Dumančić i Udovičič, možda Rom i još netko. Svakako od ovih momaka može se napraviti najmanje jedna kvalitetna posada, a vjerojatno i dvije. - Četvrta utrka koju želimo istaći je ona u 2X JMA gdje su se kombinirani KAŠ i JEL (Dragičević i Rudelj) namjerili na klupsku posadu V.K. „Croatia“. Svojim veslanjem, barem prema onom što smo uspjeli vidjeti oko sredine staze, kombinacija nas je podsjetila na IKT1 u 2- JMA prvog dana: hitrim, snažnim i samouvjerenim veslanjem dominirali su dotadašnjim tijekom utrke. U trenutku dok ovo pišemo ne znamo tko je pobijedio u ovoj utrci jer je zbog objektivnih okolnosti nismo uspjeli odgledati do kraja, a pisani rezultat daje zbunjujuće podatke! U svakom slučaju, pohvale idu i kombinaciji i veslačima "Croatie". - Što se tiče naših ostalih klupskih posada, odnosno onih koje nismo do sada spomenuli, treba ih sve pohvaliti zbog iskazane borbenosti. - Sarađen i Radić su svojim ulaskom u finale zadovoljili očekivanja, a još u finalu nisu bili niti zadnji! Njihovu finalnu trku na žalost nismo stigli vidjeti, ali ju nam je slikovito opisao naš glavni trener: „Snage. Fali snage!“ - Matea? Eh, da hoće raditi (trenirati) koliko je brod sluša! Upravo je bilo fascinantno vidjeti je kako nakon prvih 500 metara vodi čitavo veselo društvo B-skifistica iza sebe najmanje za 4 dužine čamca! Tijekom čitave utrke bila je to neka nova Matea koja se, na naše golemo iznenađenje, srčano borila sa čak 27 zaveslaja u minuti sve do kraja. Doduše izgubila je od favorizirane mlađe sestre Milošević za tričavih 6 desetinki, ali ju je sigurno neočekivano jako namučila. Ipak, uza sve pohvale za nedjeljnu utrku Matei ide ista opaska kao i za nastup na „Croatia open“ regati: za pobjede nije dovoljan talent, treba raditi puno, puno više nego do sada. - Roko je nastupio među B-kadetima: borbeno, ali i potpuno usmjeren na tuđe veslanje! Na cilj je stigao četvrti, možda je mogao biti i drugi, ali tako je to kad je glava stalno „vanka“. Tako veslajući ne može se čuti niti samog sebe, a kamo li savjete trenera Mime koji je izderao grlo vičući iz kombija. Naravno, nakon utrke vidjeli smo ga kako revoltirano odbacuje vesla – baš nas zanima na koga je bio ljut. - Oduševio nas je svojim nastupom, ali zaista oduševio, Tomislav Bukić – to je bio „fight“ u 1XJMB do zadnje kapi krvi. Takvi veslači nam trebaju! Bravo Tome! Tvoja brončana medalja je zapravo zlatnog sjaja! - Na kraju, spomenimo i našu jedinu seniorku Marijanu – ona u 1XSŽ ovaj put nije bila baš raspoložena, ali neka: sezona je duga, puno bodova ja za Klub prikupila u Kupu Dalmacije i za to joj hvala. - Na kraju zahvalimo veslačkom klubu „Jarun“ na organizaciji regate: Oni koji imaju primjedbe sasvim sigurno nisu učinili ništa za pomoći organizatorima i već samo zbog toga sve eventualne primjedbe padaju u vodu. V.K. „Jarun“ se, dakle, pokazao kao dobar domaćin i uspješan organizator, a posebne pohvale idu njihovom izrastanju u respektabilan takmičarski klub! Aspiriniks
