Struja i poplava
- četvrtak, 9. prosinca 2004.
u
18:14
Da je istinita ona narodna «jedna nevolja nikad ne dolazi sama» uvjerili smo se ovih zadnjih petnaestak dana. Prvo, neugodno, iznenađenje uslijedilo je prošli tjedan kada popodnevni trening nije dočekan s upaljenim svjetlima. Pritisci na prekidače nisu davali znakove života, kao ni zavirivanje u kutiju s prekidačima. Onda se telefonski zatražila pomoć našeg elektro-stručnjaka Cvitana koji je mogao tek ustvrditi da je sve vezano uz struju sasvim ok, ali da struje nema, jer ju je netko iskopčao. Onda su pale sumnje da očito netko nije platio račun, da je uzrok možda «zatvoren» bivši disco «Veslo» koji još uvijek koristi naš gornji kat, iako je sve vezano uz taj najam imalo veliku dozu nelegalnosti u kojoj su sudjelovali tadašnji gradski političari. Naime, ti »xy» su sklopili ugovor o najmu prostora koji nije bio njihov (a zna se čiji je) i uz tužbe, žalbe…sve je ostalo na priznanju da je prostor (kao i cijela zgrada) naša (Klupska), a da je «netko» nezakonito iznajmio prostor za disco. I kako taj najam traje još neko vrijeme ostaje da strpljivo čekamo da se vrati sve što je naše, a uz put i da se pitamo u situaciji kao što je ova, da li su «podstanari» platili svoje račune ili ne. Telefonski pozivi svih koji imaju ikakve veze s gradskom Elektrom urodili su konačnim odgovorom; problem nije u discu «Veslo» već u ogromnom dugovanju ustanove koja se brine o sportskim objektima. Nekih 700 000 kn, ili i više od toga, je dug koji su učinili svi sportski objekti, a koji Elektri nije podmiren te se ona odlučila na rigoroznu mjeru isključivanja struje. I sad imamo situaciju da od svih gradskih sportskih objekata samo rijetki (kao što smo mi) odista nemaju struju, a neki drugi, koji su usput budi rečeno i najveći potrošači, je i dalje imaju. Eto pogledajmo kako blještavo svijetli sportska dvorana, ili kako se po cijeli dan ne gase svjetla ni u novosagrađenom bazenu. Kako to? Za dvoranu kažu kako tu dolaze učenici susjedne osnovne škole, za bazen neko drugo opravdanje i pitamo mi vas koji su kriteriji koji su rukovodili «isključivače»? Da li je «Krka» najveći dužnik? Ono malo rasvjetnih tijela (i to birana i kupovana isključivo ona štedljiva) koja predstavljaju svu našu elektro potrošnju odista traže da baš mi budemo izdvojeni i «kažnjeni»? Hoće li napokon netko izračunati koliko je čiji dug? Koliko koji objekt troši vode, a koliko struje? Tko je platio vodu koja je ulivena u gradski bazen? Da li će klubovi koji koriste taj objekt plaćati popratne režije? Kako režije plaćaju klubovi koji koriste sportske dvorane osnovnih škola? Da li će korisnici najveće gradske sportske dvorane uraditi isto? Ili će kao i po pitanju vode opet «Krka» biti ta koja će svoju potrošnju uredno plaćati iz svog džepa, a drugi će se ovako ili onako «švercati» i to bez ikakvih negativnih posljedica. Po čemu su to naši sportaši manje vrijedni da ne bi u pravu na gradsku novčanu pomoć bili izjednačeni sa sportašima ostalih sportova. Da li to što neki troše struju, vodu, sprave, svlačionice, grijanje… znači da oni nisu dužni da potrošeno i plate jer se koriste prostorom koji nije njihov, a da smo mi dužni da sve to platimo jer koristimo prostor koji je naš? Teško da bi takvo objašnjenje «držalo vodu», jer u konačnici sve račune netko plati, a ako ih plati grad tada to znači da ih plaćamo svi mi koji u njemu živimo. Upravo to je i razlog zašto treba da ili grad «pokriva» trošak svih klubova, ili da svi klubovi sami «pokrivaju» svoje troškove. Pitanje vlasništva nad objektom doista nije i ne može biti temelj da se kažnjava one koji su imali sreću da su sami gradili (i tu uložili ogromna sredstva) svoje zgrade. Eto, tako već drugi tjedan živimo poput pećinskih ljudi: bez struje. Tj snalazimo se kojekako da bi svojim veslačicama i veslačima osigurali uvjete da ipak nastave rad i da zbog nerazumnih odluka onih koji bi o zdravom odgoju gradske mladeži trebali voditi najviše računa ( a to su baš gradske strukture) ne bi patili treninzi i sportska priprema.Prvo je član Uprave Trzin «uskočio» sa svojim agregatom, a potom se i član Kluba Grubišić ponudio da osigura agregat još jače snage. Tako će kao privremena mjera trošak proizvodnje struje pasti na leđa Kluba, dok će većina drugih sportskih klubova ovog grada i dalje mirne duše trošiti gradske kilovate bez da im se zbog toga «upali» mrak. I tek što smo nekako navikli živjeti u polutami misleći kako je isključenje struje najveće zlo koje nam se moglo dogoditi dogodilo se nešto još mnogo gore. Dan uoči Sv. Nikole padala je kiša. U svega par sati palo je rekordnih 180 litara, što je kako je rečeno u meteorološkoj prognozi na tv-u, najviše što je ikada palo na području grada Šibenika u zadnjih 50 godina. Kako se Klub smjestio u samom podnožju jednog od brojnih gradskih brda, tik uz obalu (što je i razumljivo jer je veslački klub), ali i tik na mjestu gdje se slijevaju odvodne podzemne vode okolna područja (neki tvrde da podzemne vode dolaze čak iz obližnjeg mjesta Dubrave i izlijevaju se kroz otvore u kamenu iza Kluba), i kako plitko dno ispred Kluba nije nasip te ne može lako i brzo «prihvatiti ogromne količine nadošle vode, to se sva voda zadržava iza, ispod i sa strana zgrade i svom snagom prodire u njenu unutrašnjost tražeći izlaz. Izrada izolacije, armirane podne ploče, povišenje visine poda za cijelih deset centimetara nisu uspjeli zadržati nadošlu bujicu te je ploča prostora za vježbanje pukla cijelom dužinom, a voda preplavila unutrašnjost prizemlja nanijevši Klubu ogromnu štetu. Sve sprave, ergometri, bicikle, klupe u svlačionicama našli su se 20 cm (u hangaru je zbog razlike u visini poda ta visina bila još desetak centimetara viša) pod vodom. Zidovi su «povukli» vlagu, otpale su rubne pločice, nadigla se uljena boja, ruzina izbiva na sve strane po spravama, utezima, nogama od klupa u svlačionicama… Doista strašno. A baš ovog četvrtka je planirano i dogovoreno «Svečano otvaranje novouređenog prizemlja». Umjesto slavlja tužno gledamo nastale posljedice i tješimo se mišlju kako je šteta mogla biti i veća (kao da nam nije dovoljno velika i ova koju imamo). Jutro nakon što su tone i tone vode iscurile iz prostora Kluba mogla su se otvoriti ulazna vrata. Slika koja nas je zatekla bila je gora nego što se moglo zamisliti. Slojevi preostalog blata jednakomjerno raspoređenog po svim prostorijama pokrivali su podove. Kada to ugledate dođe čovjeku da zaplače od muke, ali zaludu je plakati kad posao čeka. Treninzi se ne smiju i ne mogu gubiti tako da su nakon dana pauze (dok se u Klub nije moglo jer je voda bila u njemu) okupilo petnaestak veslačica i veslača (koji su imali trening u jutarnjoj smjeni) koji su skupa s trenerima i ostalim dobrovoljnim pomagačima zasukali rukave i prionuli poslu čišćenja. Iznijelo se pred zgradu sve što se iznijeti moglo, a potom prišlo i čišćenju unutarnjih podova na kojima se složio par centimetara debel sloj blata. Metlama, šmrkom, gumom, daskama, spužvama i koječim što je korisno služilo radilo se cijelo jutro i poslije podne. Sve pohvale vrijednim sudionicima koji su dali sve od sebe i koji se ni na koji način nisu «šparali» tražeći kako da se od teška posla izvuku. Koliko se jako zapelo svjedoče i stariji pomagači koji još dva dana nakon svega osjećaju itekakvu upalu mišića. Sada je Klub koliko toliko očišćen, ali slijede dani i dani dodatna čišćenja i dodatnih radova kojima će se pokušati ublažiti vizualne štete, a one nepopravljive ostaju da čekaju priliku kada će nekim čudom biti novaca da se to zamjeni. Da smo bahato bogati nogometaši ili košarkaši već bi to nekako išlo, a ovako kada smo vrijedan, uzoran, na tradiciji izgrađen veslački klub (često nas u Gradu tako opisuju stavljajući nas kao uzor, ali novac se prvotno opet na kraju prvo i više pokloni onim koji nisu ni uzorni ni vrijedni ni izgrađeni na bogatoj tradiciji) ostaje samo da se nadamo da će oni isti entuzijasti koji su nam pomagali do sada moći da to rade i dalje.
Aspiriniks Fotografije o poplavi možete pogledati u Foto galeriji pod nazivom: "Poplava u Klubu"
