Dok su veslačice i veslači u Zagrebu ergo-testirani na 2000 metara, neke od naših cura odradile su svoj drugi redovni test na trostruko dužoj dionici. Rezultate možete pogledati u rubrici “rezultati”, podrubrika ”ergometar“. Ukoliko su podaci iz lista "Veslanje" (siječanj '05. str. 3) potpuni i točni, zadovoljstvo nam je istaći da imamo nove državne rekorderke i to Luciju Superina (KŽ), te Mariju Svirčić (JŽB). Naravno i starija Luca i Adriana mogu biti razmjerno zadovoljne svojim postignućima koja im, ukoliko nastave raditi i budu zdrave, jamče borbu za medalje na domaćim regatnim stazama. Naravno ergo-rezultate treba adekvatno pretvoriti u brzinu čamca na vodi. Kako smo skloni vjerovati da se prave vrijednosti mogu ustanoviti tek u međunarodnim nadmetanjima savjetujemo da se pogledaju web stranice npr. Veslačkog saveza Češke, Velike Britanije, Kanade, naših susjeda u Sloveniji i izvrše valjane analize. Na taj način moći će se adekvatnije razumjeti što znači rezultat preko 6 min. na 2000 m. naših vodećih seniora, ili 7,18 Sonje Kešerac. Za one koji to još ne znaju treba reći da je u 37. godini Vaclav Chalupa izvukao 2000 m za 5.46.5, da su izvrsne mlade čehinje Varekova i Antosova (lanjske svjetske prvakinje u 2x JŽA) išle 6,59 i 6,53, a još su juniorke, da englezi imaju čitavu plejadu strašno moćnih djevojaka (većina ispod 7,00)… Zanimljivo je da su kanađani tu negdje kao i naši (oko i iznad 6,00), a ti kanađani nisu bilo tko. Dakle, da bi se uspjelo u takvoj, samo ovlaš nabrojenoj, konkurenciji treba puno i pametno raditi. Nadamo se da će ove godine Hrvatska opet imati poneke razmjerno jake kombinirane posade. Naime, bez da navodimo stare vukove, donekle ohrabruju rezultati braće Sinković, najmlađeg Martina, te od (malo) starijih ponovno uključivanje odličnog Ante Kušurina u sustav reprezentacije. Na žalost što se tiče cura ergometri ne pokazuju Bog zna što! Na kraju željeli bi smo reći još nešto. Dakle, ovih dana čitava Hrvatska oduševljena je novim sjajnim podvizima Janice Kostelić. Vjerojatno je da bi rezultati naših mladih snaga bili puno bolji kad bi se posvetili veslanju onako kako se Janica posvetila skijanju: potpuno i bez ostatka. S jedne strane to znači potpuno i najsavjesnije moguće odrađivanje treninga, ali s druge strane to evidentno znači potpuno napuštanje škole i bilo kakvog sustavnog obrazovanja, te obveze nastupa, unatoč bolestima i povredama, zbog pritiska sponzorskih ugovora. Onaj prvi dio bezuvjetno prihvaćamo, ali se ovog drugog dijela bezuvjetno odričemo! Uza svo dužno poštovanje veličini Janičinog sportskog djela, veslanje je (još uvijek) nešto drugo i nadamo se da će tako još dugo ostati. Kao veslački zaljubljenici mislimo da je vrhunac sportskog i životnog uspjeha ipak utjelovljen u liku jednog Tomislava Smoljanovića i njemu sličnih!
