27.06.2005.
- ponedjeljak, 27. lipnja 2005.
u
23:47
Bledska regata zadnja je regata dugog niza onih koje su ove sezone trebale dati odgovor na pitanja koje posade će obući državni dres i otići na svjetsko prvenstvo. I odgovori su konačno tu; Lucijana i Katarina odlaze na svjetsko prvenstvo za juniorke i juniore u Njemačku, a Niko i Ante bi se mogli naći na svjetskom za A seniore u Japanu. Bled je okupio, kao i uvijek, mnogobrojne reprezentativne i klupske posade. Ovaj put našli su se tu cure i momci iz Slovenije, Italije, Srbije i Crne Gore, Austrije, Mađarske, Rumunjske, Hrvatske, Slovačke, Turske. Došao je i jedan jedini njemački predstavnik, ali zato ne bilo tko: Robert Sens! Navedeno je rezultiralo solidnom konkurencijom, te bilo dobar pokazatelj stvarne kvalitete kako naših (i stranih) reprezentativnih, tako i klupskih posada. Lucijana i Katarina su od ranije ušle u obzir za sastav reprezentacije, jer su se dokazale kao najbolja ženska juniorska posada na međunarodnim regatama u Zagrebu i u Brnu, ali i još ranije kroz rezultate u skifovima. Koliko je teško veslati kombiniranu posadu iz dva različita grada i uz to ispunjavati školske (gimnazijske) obaveze najbolje se vidi iz njihova primjera. Kao što je poznato, Katarina živi i trenira u Zagrebu, a Lucijana u Šibeniku i zajednički treninzi se svode na odveslavanje regata (izuzev tri zajednička dana provedena prije Jumbove regate u Šibeniku). Od posljednje regate (početkom šestog mjeseca) nisu se vidjele, trenirale su kroz skifove svaka u svom gradu, i na Bled stigle u različito vrijeme. Kata je zbog škole morala ostati u Zagrebu sve do petka poslije podne, tj. na Bledu je bila tek nešto prije početka prednatjecanja. Uzme li se u obzir da je prethodne dane i noći posvetila učenju tada je jasno koliko je bila odmorna i spremna za odveslavanje četiri jake utrke u tri dana. Tome pridodajmo da je Luca gotovo tri tjedna šestog mjeseca, pred sam kraj školske godine, učila „ludim“ cjelodnevno-noćnim tempom, pa je tada malo jasnije zašto su petak i subotu odveslale mnogo nemoćnije nego što one inače veslaju. U samom finišu finala u subotu prestigle su posadu Wikinga iz Austrije osvojivši treće mjesto iza dobrih, jako borbenih i simpatičnih cura iz „Istre“ i vrlo dobre posade Rumunjske. U nedjelju su djelovale bitno sigurnije i iako ne dovoljno uveslane ipak su jasno potvrdile da su naša najbolja ženska juniorska posada. Cure iz „Istre“ su vrijednim radom i vrlo borbenim veslanjem kroz sve regate pokazale da su nedvojbeno druga posada i da je istinska šteta što u Hrvatskoj trenutno nemamo još barem dvije cure veslačice slične kvalitete s kojima bi mogle nastupiti i iskušati svoju vrijednost kroz četverac. Anja će, istina, imati šansu da se za mjesto u juniorskoj reprezentaciji bori i dogodine i mi jako vjerujemo u nju, no Adi je ovo zadnja juniorska godina, (baš kao i Kati) i pitanje je hoće li i koliko moći ozbiljno trenirati kada iduće godine uđe u seniorsku kategoriju i možda ode iz rodnog grada. Bilo bi jako dobro kada bi seniorska reprezentacija brojila više od samo jedne - dvije veslačice kao što je trenutno, i već godinama, situacija. Svjetsko je za nešto malo više od mjesec dana, ali Katarina još ne može u Šibenik, jer je i dalje „pritišću“ neriješene maturalne obaveze. Dragocjeno vrijeme koje bi trebale trošiti na zajedničke treninge i nužno uveslavanje neumitno ističe tako što svaka vesla u skifu u svom gradu. Naš Klub je spreman u potpunosti riješiti pitanja organizacije, smještaja, treninga; svih uvjeta da se i škola i pripreme usklade, ali na žalost trener Blažević (popularni Tica) još nema priliku da provede planirani program priprema. Kod muškog dijela je stvar ipak, na sreću, mnogo povoljnija. Niko i Ante su za mnoge, ali ne i za trenera Krasića, na Bledskoj regati vjerujemo pravo iznenađenje. Pogotovo za neke hrvatske trenere koji nisu računali na ovu uspješnu kombinaciju. Ante trenutno vesla za Trešnjevku, ali vjerujemo da je svima poznato da je Šibenčanin i da je sve do odlaska na fakultet bio krkaš i nositelj reprezentativnog dresa u klupskoj posadi koja je 2000 godine u Zagrebu osvojila osmo mjesto na Svjetskom prvenstvu za juniore. Tada je veslao zajedno sa Nikom tako da oni ni u kom slučaju nisu nova, ili nedokazana, veslača imena. Trener Krasić je imao na raspolaganju dva tjedna da ih pokuša uveslati i barem donekle pripremiti za Bled. Kako su obojica, u nedostatku partnera, ulazak u reprezentaciju pokušavali ostvariti kroz skif to su cijelu godinu trenirali skul, što je donekle otežavalo stvar. Optimizam, inače vrlo uzdržanog, trenera njegovim je poznavateljima jasno govorio da posada „ide“ dobro i da Bled ne bi trebao biti razočaranje. To se i ostvarilo. U polufinalu su odveslali dobro, a u finalu odlično. Iako su za vodećima zaostajali sve do otoka, kroz cilj su prošli prvi ostavivši iza sebe i one naše posade koje se smatraju posadama reprezentativne kvalitete. Prava je šteta što se ova kombinacija našla tek pred kraj natjecateljske sezone, jer da se zajedno sjedilo ranije, njeno mjesto bi nedvojbeno s više prava tražili unutar novosastavljenog osmerca. Nastave li sa zajedničkim radom uz budno oko trenera Krasića dogodine će sigurno zauzeti pozicije koje im kvalitetom pripadaju. Da li će ove godine otići u Japan ostaje da se vidi; ali sigurno je da će dogodine (ako bude pameti da ostanu zajedno) konkurirati za ulazak u krug reprezentativaca koji će odrađivati pripremni ciklus za Olimpijadu 2008. Još jednom čestitke veslačicama i veslačima, njihovim trenerima, te našem Hrvoju, fizioterapeutu „zlatnih ruku“, za velik uspjeh. Tri osvojene medalje na međunarodnoj regati na Bledu, od toga jedna zlatna u kategoriji seniora nešto je što se već niz godina nije desilo u našem Klubu. Sad nešto i o nekim posadama iz drugih naših klubova: odličan dubl JMB iz Osijeka, neočekivano brz povratak Damira Martina poslije neuspješnog pokušaja leta s biciklom, upravo sjajna predstava Valenta Sinkovića, dobro izdanje mlađeg Sinkovića. Hm, tko još? Da, dubl Holi – Jurina. Oni su isto bili vrlo dobri i po nama bi trebali ići u Brandenburg. Solidni su još bili Mladinić iz Mornara, kao i (ponešto rezervirani) Švast i Banovac.O zadarskom 4- SMB ne treba trošiti riječi. Ova četiri 19-godišnjaka su prava perspektiva hrvatskog veslanja i sporta uopće. Osim njih vjerujemo i u njihove vršnjake iz „Iktus-a“. Posebne pohvale idu „lakom“ skifisti Tomiću kojeg svakako treba podržati! Od ostalih, na žalost, (zbog fakulteta?) Sonja stagnira, Jasmina Brkić se nije niti pojavila, juniorski četverci „bez“ i „sa“ u ne baš najboljem izdanju, a bilo je tu i posada koje su vjerojatno odlaskom na Bled bile nagrađene za zalaganje na treninzima tijekom godine. Na kraju još jedna sitnica, zapravo tri: s Bleda smo se vratili sa još tri čamca iz Filipijeve flote: jedan GIG 4X/+, te dva skifa s brzinomjerima, sve sa veslima i još nešto „repro – materijala“. (Hvala našim samozatajnim sponzorima, gospodi Zdravku Iljadici i Vladi Čoviću). Ovim će naša očekivanja za budućnost dobiti na argumentaciji. Eh da, ovaj put na Bled smo otišli dan ranije nego je to uobičajeno (srijeda), jer nam je naš popularni Vaso preporučio odlazak na (u?) Vintgar. Eto bili smo, vidjeli (nešto od te prirodne ljepote ćete moći vidjeti na našim slikama) i preporučujemo svima da odu vidjeti. Iduće godine nadamo se doći na Bled još jedan dan ranije, pa zajedno otići do izvora Save, možda i Postojne. Veslanje nije samo doći i odveslati, nešto treba i vidjeti, zar ne?
