Komentar trenera Blaževića
- četvrtak, 11. kolovoza 2005.
u
19:29
Nastup reprezentativnog dvojca na pariće za juniorke na svjetskom prvenstvu održanom od 3-6. 08. 2005. u Brandenburgu
Kombinirana posada dvojca na pariće koju su činile Lucijana Crnogaća 1988. iz V.K. „Krka“ Šibenik i Katarina Šebetić 1987. iz H.V.K. „Mladost“ Zagreb svojim kvalitetnim nastupima na međunarodnim regatama (Zagreb, Brno, Bled) zasluženo su izborile nastup na svjetskom prvenstvu u Brandenburgu.Izjednačenom kvalitetom kroz utrke skifova u ranom dijelu natjecateljskog perioda nanovo su skrenule pažnju na sebe, kao i u ranijim godinama, te dale do znanja svima da se na njih treba ozbiljno računati, što su kasnije i potvrdile. Zadnja provjera je bila na međunarodnoj regati na Bledu krajem šestog mjeseca kada su drugog finalnog dana ostvarile zapažen plasman osvajanjem trećeg mjesta iza prvoplasirane rumunjske posade (zaostatak 4 sec.) i drugoplasirane talijanske posade (zaostatak 2 sec.), a ispred mađarske posade (sa skoro identičnim vremenom). Kako se kombinirana posada nije uopće pripremala za bledsku regatu zbog školskih obaveza, bio sam mišljenja, zajedno s klupskim vodstvom V.K. „Krka“, da se kvalitetnim pripremama kroz cijeli sedmi mjesec razina kvalitete može povećati, te su sukladno tome organizirane pripreme u Zatonu u trajanju od 4 tjedna sa učestalosti od 12 treninga tjedno.Moram napomenuti da su veslačice i trener imali izvanredne uvjete, te da im je pružena i sva dodatna pomoć (fizioterapeut, novi čamac, nova vesla i drugo). Kontrolna mjerenja pred sam kraj priprema pokazivala su da čamac ne plovi onako brzo kako sam očekivao na pojedinim dionicama.Veslačice su imale teške treninge, ali bi bile i odmorene pred ponavljanjem istih, jer sam kontrolirao razinu mliječne kiseline u krvi.Moje mišljenje kao trenera je bilo da se posada u takvoj formi može plasirati u sredinu malog finala, s tendencijom da se po povoljnom rasporedu bori i za ulazak u veliko finale. Broj prijavljenih posada u dvojcu na pariće je bio 20, tako da se prvog natjecateljskog dana veslalo u četiri grupe sa pet posada. Prve dvije posade su plasirane u polufinale, a ostale su čekale repesaž.Naša posada je u ovoj grupi prošla ciljem treća iza talijanki 18 sec. i poljakinja 6 sec. što je pokazalo da nemaju brzinu za „nešto veće“. U repesažu su sigurno bile druge i tako osigurale plasman među 12 najboljih posada gdje im je i bilo mjesto. U polufinalu su imale nešto lakšu grupu, ali su prošle ciljem šeste sa 14 sec. zaostatka za mađaricama koje su se borile za ulazak u veliko finale. Ova utrka je definitivno pokazala da čamac nema potrebnu brzinu i da posada nema dobar ritam. U malom finalu prošle su ciljem pete, te tako ukupno zauzele jedanaesto mjesto što nije razočaravajuće, ali ipak moram reći da se očekivalo više. Zaostatak za talijanskom posadom u ovoj utrci je bio 13 sec., a za mađarskom 9. sec, dok je na relativno nedavnoj bledskoj regati taj zaostatak bio minimalan, ili ga nije niti bilo. Ne bih sad ovdje analizirao zašto je tome tako, ali sigurno je da najveću odgovornost snosi trener koji je imao zajedno sa posadom odlične uvjete za rad. Sve naše posade plasirale su se u veliko ili malo finale tako da je ovo je jedan od najuspješnijih sastava reprezentacije od osamostaljenja naše države (dvojac na pariće juniora bio je drugi, četverac bez juniora četvrti, samac juniora sedmi, dvojac bez juniora osmi, dvojac na pariće juniorki jedanaesti, četverac na pariće juniorki dvanaesti). Najkvalitetnije reprezentacije su sigurno Njemačka, Rumunjska i Italija, a najuvjerljivije posade su samci kod veslačica i veslača i dvojac na pariće kod veslačica. Organizacija natjecanja bila je odlična kao i disciplina naših veslačica i veslača. Trener: Nikica Blažević
