Osvrt na Svjetsko juniorsko prvenstvo u veslanju
15.08.2018. 17:58:17   |  By: Aspiriniks

S odmakom od nekoliko dana vrijeme je „pozvati vraga“ i na papir staviti neka od navijačkih razmišljanja o nastupima cura i momaka koje/i su zastupale/i Hrvatsku. Kao što se zna na SP nas je predstavljalo 6 posada i to tri muška četverca, jedan muški dvojac „bez“ i jedan muški samac, te ženski dvojac na pariće.

Prvi je od naših posada, već i prije službenog otvaranja SP-a, s utrkivanjem počeo Tišnjanin Frane Gabre. Bilo je prijavljeno, naime, čak 37 skifista pa su njihova nadmetanja morala započeti ranim eliminacijama. Frane je u prvoj utrci odustao od ozbiljnog veslanja već nakon 500 metara očito taktički čekajući svoju priliku u repesažu. Na žalost repesažnu utrku završio je na trećem mjestu iza Peruanca i Šveđanina što ga je usmjerilo prema nastupima za plasman od 25. mjesta (polufinala E/F). U svojoj E/F polufinalnoj grupi je pobijedio, a onda u borbi za plasman od 25. do 30. mjesta u cilj ušao kao trećeplasirani i tako konačno zauzeo 27. mjesto među skifistima Svijeta. Dojam je da je Frane na Prvenstvu pokazao manje nego što on to zna i može kad je u najboljoj formi.

U četvrtak su na start svojih prvih utrka na ovogodišnjem SP-u izišle naše preostale posade. Najviše nade da mogu izbjeći repesažne utrke polagali smo u dvojac „bez“ (braća Anton i Patrik Lončarić), a onda u četverac na pariće (Fabio Ipsa, Jakov Bijelić, Ivan Šarić i Goran Mahmutović). Za četverac „bez“ (Mateo Stojšić, Luka Markulinčić, Nino Perišić i Karlo Borković) znali smo da su puni snage i želje za dokazivanjem, dok za cure u dvojcu na pariće (Aria Cvitanović i Izabela Krakić) i momke u četvercu „sa“ (Jerko Radovčić, Mislav Đomlija, Matija Turčić, Kristijan Papak i Denis Capan korm.) nismo imali pojma što očekivati. Cure su na EP-u održanom krajem svibnja u Francuskoj veslale u dvojcu „bez“ i zauzele peto mjesto s velikim zaostatkom iza pobjednica iz Grčke (u Racicama osvojile naslov svjetskih prvakinja), dok je četverac „sa“ u Francuskoj u 50% drugačijem sastavu (tada „Krka“ + „Jadran“ Rijeka) bio šesti također s povećim zaostatkom iza pobjednika iz Italije (također kao i Grkinje u Racicama osvojili naslov svjetskih prvaka). Sve u svemu prvi dan nije nam ostao u lijepom sjećanju jer su baš sve naše posade prošle loše, odnosno nisu se odmah uspjele kvalificirati u polufinale. Doduše, bilo je vruće i sparno, a mnogim našima bio je to prvi nastup u životu na najjačem svjetskom natjecanju.

U petak, na dan kad su se veslale popravne utrke (repesaži), četverci i braća Lončarić uspjeli su se plasirati za polufinalne utrke čime su pokazali da su loši plasmani ostvareni dan ranije bili samo prolazna slabost. Samo se djevojke nisu uspjele plasirati u daljnju, višu, razinu velikog Natjecanja (zauzele su treće mjesto, a trebalo je biti drugi u svojoj skupini repesaža), dok su momci pokazali da će u polufinalu svima biti tvrd orah. Odmah recimo da su cure na kraju bile prve u C-finalu, a možemo samo pretpostavljati da bi u dvojcu „bez“ ostvarile (puno) bolji plasman.

U subotu, na dan istine, na startu su se najprije našli Mimini dečki u četvercu „sa“. Vrijeme je bio idealno za veslanje, jezero mirno, s tek malko tu-i-tamo vjetrića. Borili se jesu, ali izborili se nisu. Trebalo je biti treći, a u cilj su ušli kao četvrti s malo više od dvije sekunde zaostatka iza trećeplasiranih Čeha. Međutim, nismo bili ni najmanje razočarani njihovim nastupom, dapače! Djelovali su vrlo skladno, a to što je prosjek težine posade bio malo više od (nedovoljnih) 80-ak kilograma, pa je time i sila na veslu bila utoliko manja, objektivan je problem. Treba reći i to da su, osim protiv Čeha, veslali protiv Talijana (zlato SP-a) i Australaca (bronca SP-a), te Rusa (drugi na EP u Francuskoj) i Iraca.

Iza „sa“ na startu polufinala našao se naš sjajni dvojac „bez“ koji je u Racicama branio naslov svjetskog prvaka osvojen lani u Litvi. Vjetar je sad već poprilično jako puhao u krmu, a Lončarići su i u takvim uvjetima pokazali majstorsko vladanje čamcem i veslima. Naime, baš u uvjetima jakog „sa“ vjetra valja pokazati tehničko umijeće što Antonu i Patriku nije bio problem. Naprosto su prohujali stazom i na kraju s fantastičnih 6:27:91 ostvarili najbolje vrijeme svjetskih prvenstava! Evo dijela onog što je o tom njihovom podvigu napisano na www.worldrowing.com „Croatia had set a new Junior World Best Time. They finished in 6:27.91 – nearly 5 seconds faster than the previous best time set two years ago.“

Potom je na stazu, pod istim meteo-uvjetima koji su vladali za vrijeme utrka dvojaca, izišao i naš četverac „bez“. Baš kao i „sa“ borili se jesu, ali izborili se nisu, usput pokazavši da imaju malih problema s stabilnošću čamca u tako nepovoljnim uvjetima. Trebali su biti najmanje drugi, ali su u cilj ušli kao peti iza Novog Zelanda, Češke, Rumunjske i SAD-a, a ispred Srbije.

Na kraju utrka koje su nas posebno zanimale, a to su one u kojima su nastupale naše posade, gledali smo pokušaj četverca na pariće da se domogne A-finala. Nisu uspjeli, ali ovdje treba reći ono što je karakteristično za nastupe naših četveraca toga dana: sva tri četverca su, igrom slučaja, veslala u stazi 1 iz koje nitko nije prošao dalje! Ova je staza, naime, bila najzaštićenija od vjetra u krmu koji je čas slabije, čas jače, puhao tog dana. Taj vjetar, uostalom, umješno su iskoristili baš majstori iz Osijeka: postižući svoj rekord iskoristili su povoljne uvjete veslanja u petoj stazi!

Nedjeljni plasmani svima su poznati, ali 'ajmo redom. Četverac „sa“ je i u B-finalu pokazao kako iz utrke u utrku „raste“. Veslali su zbilja jako dobro, iskoristili 100% svojih potencijala i u cilj ušli kao drugoplasirani (osmi na Svijetu) iza Kanađana, a ispred Rusa, Južne Afrike, Irske i Ukrajine. Četverac „bez“ se, zatim, pokazao u svom najboljem izdanju. Krenuli su silovito i tako i završili ne dopustivši nikom da im se približi čime su osvojili prvo mjesto, ili ukupno sedmo na Svijetu. O njihovom nedjeljnom izdanju pokazanom u B-finalu najbolje svjedoči činjenica da im je na pontonu po povratku s utrke na odličnom veslanju čestitao i trener posade Njemačke! Potom su članovi CRO-četverca na pariće pokazali da ovo, na žalost, ipak nije bilo njihovo Prvenstvo. U B-finalu su u cilj ušli kao peti.

Posebno o braći Lončarić, osvajačima bronce zlatnog sjaja, valja reći slijedeće: loše su počeli u kvalifikacijama, potom u repesažu i polufinalu pokazali da imaju sve što treba za ponovno osvajanje zlata, da bi u A-finalu naišli na tog dana raspoloženije Rumunje i Nijemce. U jakoj svjetskoj konkurenciji u kojoj je pritajeni favorit, posada Argentine, ostala bez A-finala, u kojoj npr. odlični dvojci Italije i Litve nisu mogli „ni primirisati“ medalji, možemo biti jako zadovoljni osvojenom broncom izborenom u tijesnom okršaju s odličnim dvojcem iz Južne Afrike. Sve u svemu Anton i Patrik su i ovog puta pokazali svjetsku klasu jer je i ovo Natjecanje pokazalo da u veslanju na svjetskoj razini nije lako ući niti u C-finale, a kamoli se izboriti za odličje.

Po dolasku u Domovinu razvila se priča u svezi izostanka fizioterapeuta koji bi pomogao našim posadama, napose braći, da se brže i potpunije oporave od napora. Svakako podržavamo inicijative da uz izbornu vrstu na svakom velikom natjecanju bude i liječnik i fizioterapeut, pa možda i kiropraktičar. Međutim, prema pokazanom u završnoj utrci dvojaca tog dana su Rumunji i Nijemci jednostavno bili bolji i tu ni dva fizioterapeuta ne bi popravila stvar. Uostalom, čude nas priče s primjesom traženja alibija za fantastično treće mjesto na Svijetu! Kome se i zbog čega opravdavati kad je osvojena medalja? Kome su se i zbog čega trebali opravdavali članovi našeg osmerca brončanog sa OI u Sydneyu 2000. koji su na raspolaganju imali jednog fizioterapeuta na 12 veslača i još nekoliko atletičara? U povijesti hrvatskog veslanja ta medalja iz Sydneya i dalje zauzima posebno mjesto kao da je zlatna! Tako valja gledati i na novi uspjeh braće iz Osijeka!

Recimo da su nas od svih posada koje smo imali čast i zadovoljstvo vidjeti na netom završenom SP-u najviše oduševili upravo besprijekorno savršenim nastupima Englezi u četvercu „bez“ i Grkinje u dvojcu „bez“. Najviše su, po nama, podbacili Nijemac i Španjolka u samcima. Ovo Prvenstvo nam je pokazalo da će Hrvatska, bude li sreće i pameti, iduće godine u Tokiju opet imati posadu spremnu za borbu za medalju. Mateo, Luka, Nino, Karlo, Jerko, Mislav i Kristijan zajedno s svojim trenerima nam to jamče, a njima će se iduće godine još netko od mlađih zasigurno pridružiti!

Na kraju, ali ne i najmanje važno: posebno hvala prijateljima iz HVK „Gusar“ na (drugi put) posuđenom čamcu za posadu četverca „sa“! Palac gore našem (Krkinom) glavnom treneru Milanu Radečiću, koji je i ovog puta pokazao da i te kako zna dovesti posadu u formu baš onda kad to najviše treba, a još je uza sve brige oko posade imao odgovoran zadatak voziti klupski kombi s prikolicom na Natjecanje i s Natjecanja.

Aspiriniks  

  Verzija za Ispis

Pretraživač   arhiva starih vijesti Upit:   u kategoriji   - sve kategorije - Novosti Kolumne Komentari natjecanja