Zanimljivo je reći kako je naziv grada potekao od keltske riječi „var“ što znači „voda“ pa je i iz ovog jasno koliko je ovaj predio talijanske pokrajine Lombardija pogodan za veslanje. Samo natjecanje održava se na jezeru naziva (gle čuda!) Varese, a ovom prilikom pohodilo ga je ukupno 629 veslačica i veslača iz 34 europske zemlje + Izrael. Najviše posada, naravno, imaju domaćini Talijani kod kojih je naš sport i te kako razvijen, pa onda Nizozemci, pa Britanci, najviše prijavljenih je (kao i obično) u muškom i ženskom samcu… a uvijek rado ističemo činjenicu kako je veslanje jedan od rijetkih sportova kod kojeg se ravnopravno i istovremeno (na istoj regati), zajedno s ostalima, natječu i posade veslačica i veslača s tjelesnim oštećenjima.  

Dakle, nakon jučerašnjih eliminacija i repesaža, te današnjih, izuzetno uzbudljivih, polufinalnih utrka znamo koje će se posade naći sutra u velikim tzv. „A“ finalima svojih disciplina. Najviše takvih, po 15 u različitim disciplinama, imaju Italija, Velika Britanija i Nizozemska, Nijemci i Rumunji imaju 9 posada među najboljih 6, pa onda za njima Francuska (8), Ukrajina (7), Irska, Poljska i Rusija po 6…  

Nas posebno veseli objaviti kako mala Hrvatska ima veslačice i veslače velikog srca i to braću Sinković, sestre Jurković i Damira Martina koji će biti naši predstavnici među najvećima i najboljima. Treba svakako naglasiti da se ne smije zaboraviti srčanost mladog četverca „bez“ (Marko Ukropina, Anton i Patrik Lončarić, te Ivan Piton) koji se jutros u polufinalnoj utrci nije uspio izboriti za ulazak među najboljih 6 što nije ni čudno kad se zna da su im konkurenciju činili fantastični četverci Nizozemske, Rumunjske, Poljske i Švicarske, te „ormari“ iz Ukrajine. Za petu posadu koja na EP predstavlja Hrvatsku, dvojac na pariće u sastavu David Šain i Goran Mahmutović, koja će u nedjelju veslati u C-finalu, olakotna je okolnost što su se zajedno našli tek 10-ak dana pred odlazak na EP. 

Što reći o danas prikazanom od strane naših A-finalista? Valent i Martin Sinković su nam, po tko zna koji put, pokazali da su vrh vrhova u dvojcu „bez“, te zašto su tako senzacionalno uspješni kao što jesu. U strahovitoj konkurenciji pokazali su tko je tu gazda, odmah su izbili na prvo mjesto i svoju prednost stalno povećavali sve do zadnjih 100-tinjak metara kad su ih opako napali Rumunji (lanjski prvaci Europe), a za njima i Francuzi. Valja reći i to da u ovoj utrci dvojac veslački velike Njemačke nije imao šanse, jednako kao ni borbeni Slovenci i uporni Grci! U A-finalu očekujemo žestoku borbu 5 dvojaca (Hrvatska, Rumunjska, Italija, Srbija, Nizozemska) u kojoj predviđamo da šesta posada Francuske neće imati šanse za medalju, ali zato preostalih 5 i te kako hoće! U takvoj konkurenciji svaka medalja je zlatna! Valja posebno istaći kako su Valent i Martin poprilično hendikepirani jer prvi put na tako značajnom natjecanju nastupaju bez svog sjajnog trenera (jednog od najboljih na Svijetu u tom zahtjevnom poslu) prof. Nikole Bralića koji je, možemo to slobodno reći treći član dvojca. Popularni Brale je rekonvalescent nakon operacije zbog čega je ovog puta ostao u Zagrebu. 

Sestre Jurković u dvojcu „bez“ su nas plasmanom u veliko finale još jednom oduševile, a najviše izuzetno hrabrom i iscrpljujućom završnicom kad su došle na samo 23 stotinke od jaaako dobre posade Španjolske. Što reći kad ti posada u odlučujućoj utrci nadmaši Nizozemke i Čehinje nego bravo cure!!! Sutra od njih ne očekujemo medalju, ali borbu i srčanost danas pokazanu svakako da, uz poruku Ivani i Josipi da imaju još poprilično prostora za napredak što također veseli jer vrijeme radi za njih! 

Na kraju, ali zato ne manje važan, srebrno-zlatni iz Ria, Damir Martin. Što reći za njegovu prezentaciju osim „Bravo Damša!“? U konkurenciji je imao višestrukog ex-svjetskog prvaka Kjetila Borch (Norveška) i odličnog Grka (Stefanos Ntouskos). Valja reći da je Grku vrhunac forme sasvim sigurno bio Varese gdje je ispunio san izborivši se za nastup na OI u Tokiju. Ostali – Rumunj Chiruta, Britanac Haywood i Nizozemac Florijn nisu imali šanse pa ih ovaj put ne spominjemo previše iako su sjajni veslači. Dakle, Damša je čitavu utrku bio među prva tri, veslao je tehnički odlično (što kod njega i ne treba posebno isticati), samo smo se bojali završnice u kojoj smo strahovali da li će izdržati do kraja jer je poznato da je u proteklim godinama imao pauze zbog više neugodnih povreda. U zadnjih 200 metara kamera je fokusirala baš njegovo lice, vidjelo se koliko mu je teško, ali izdržao je i podigavši ruke u zrak pokazao koliko mu je značila ova odlična utrka. Teško je reći koliko on sutra može, ali da će do Tokija dići formu dovoljno da se ravnopravno s najboljim skifistima Globusa bori za A-finale vrlo je vjerojatno! 

Sretno svima našima sutra, prijenose utrka može se gledati na www.worldrowing.com – live stream, a nama još ostaje glasno zahvaliti našoj dragoj Julii Kowacic na fotografijama: DZIEKI JULIA!!!   

 Aspiriniks