SP u Račicama-osvrt navijača
26.09.2022. 17:57:53   |  By: Aspiriniks

          Dodatno potaknuti sjajnim fotografijama naše Julie (J.K. jak zawsze bardzo dziękuję) usuđujemo se, kao navijači i zaljubljenici, napisati nekoliko rečenica kao osvrt na nastupe naše tri sestrinsko-bratske posade na netom završenom Svjetskom veslačkom prvenstvu održanom u Račicama.

Sestre Jurković:

          Kao i uvijek, u gospodskom sportu kao što je veslanje, dame imaju prednost pa ćemo odmah reći da bi nastupe Ivane i Josipe (abecednim redom, molimo lijepo) ocijenili ocjenom vrlo dobar ako gledamo sve tri utrke koje su naše djevojke odveslale. Međutim prava ocjena je „Sjedni, 5!“ jer mislimo da valja zanemariti onu zadnju finalnu utrku koja nije realan odraz njihove trenutne vrijednosti. Naime i kroz kvalifikacije i kroz polufinala pokazale su da su bolje od ljutih konkurentica iz Češke i Irske i to je ono što veseli. „Sjedni, 5!“ posebno važi za zadnjih 500 metara polufinalne utrke kad su pokazale da imaju i glavu i srce za iskoristiti ono što imaju u mišićima! Zapravo to je bilo njihovo A-finale, a ono što je uslijedilo u subotu bilo je samo odrađivanje onog što se baš eto moralo odraditi. Dakle, za naše odlikašice ide bravo i hvala na prikazanom, ali oprez: osim Čehinja i Irkinja može se iduće godine pojaviti još pokoji jak dvojac (u prvom redu iz osmeraca koji nisu konkurentni za OI), a također cure iz dvojaca koje im trenutno nisu konkurencija mogu to postati. Djevojke na vama je da usredotočeno radite, a na trenerima da vas pažljivo vode „na oštrici noža“ – valja raditi i kvalitetno i puno i pri tome ne narušiti zdravlje! Logistika nije problem pa je u ovom kontekstu i ne spominjemo.

Braća Lončarić:

          Ove godine treći na U23 i kao takvi u Račice otišli na stjecanje dodatnog iskustva u sudaru s najvećima. Kad se zna da su braća Stankunas zauzela mjesto u sredini B-finala, onda se drugo mjesto Antona i Patrika u C-finalu može ocijeniti realnim trenutnim dometom. O postignutim vremenima u veslanju nema smisla pričati jer ovise o meteo-uvjetima, pa su njihovih 6:41:52 i sekunda zaostatka za posadom Švicarske u C-finalu samo statistički pokazatelji. Ipak, čak i navijači znaju da s rezultatom u dvojcu iznad 6:30 ne treba niti pomišljati na ozbiljno utrkivanje s velikima, pa je na braći i njihovom treneru, kao i svima koji ih logistički prate, naći put kako brže i bolje.

Braća Sinković:

          Braća Vanzemaljci koje su rode, na sreću CRO-veslanja, svojedobno ispustile baš u jedan hrvatski dimnjak, na ovom SP-u ostala su bez medalje što je prouzrokovalo punu medijsku pozornost, možda čak i veću nego da su (opet) osvojili zlato. Zlato bi bilo doživljeno tek kao „Još jedan dan u uredu“, a ovako se svi pitaju o čemu se radi, traže se uzroci, a (na sreću) sve ono što smo pročitali unisono je u jednom: „Bravo za sve ono što ste do sada postigli, imate našu podršku i dalje!“. Zaista, teško je pobrojati sve njihove velike medalje, statističari kažu da ih je 49, ali za nas je najveće čudo ono što su postigli mijenjanjem discipline. Naime, biti prvak Europe i Svijeta i olimpionik u dublu, pa to opet postići u dvojcu „bez“, usporedivo je kao da olimpijski prvak u rukometu postane europski, svjetski i olimpijski prvak u košarci. Za takav slučaj još nismo čuli, a teško da ćemo i čuti. 

          Što se samog njihovog nastupa u Račicama tiče, sve je relativno i ovisno iz kojeg kuta se gleda. Netko radi kao crv i čitav veslački život sanja sudjelovanje u A-finalu SP-a pa ne uspije. Pri tome valja i te kako cijeniti (u brojnoj konkurenciji) i prva 2-3 mjesta u B-finalu jer, nemojmo zaboraviti, u veslanju je konkurencija doslovno strašna što su najbolje ove godine osjetili Nijemci, pa i posade iz SAD-a. Drugi kut gledanja je „Pa to su Sinkovići, za njih nema problema!“ i onda se desi zona izvan medalje s rezultatima polufinala i finala oko 6:15 što je neka sredina između CRO  A i B norme. Što je plasmanu lošijem od očekivanog razlog ne znamo,  osim pouzdane činjenice da se i konkurenciju nešto pita, a svi rade i svi u dublu grizu baš na Sinkoviće. Nije sramota izgubiti, Sinkovići su to podnijeli sasvim sportski, ali moramo reći da smo gledali njihove utrke i pri tome osjećali kako „to nije to“. Na kraju nam je ostao osjećaj sličan onom kad su u svojedobno 4X skupa s Damšom i Šajom na SP održanom na Bledu bili treći – ni onda to nije bilo to!

Pitao bi se sad Černiševski: „Što da se radi?“

          Pitanje je zapravo što se zaista bezrezervno želi, a onda će se već naći način kako to postići ili se barem u najvećoj mogućoj mjeri približiti onom što se želi postići. Kao i gore spomenute djevojke i momci valja se usredotočiti na cilj, odbaciti sve što je realno moguće odbaciti, a što te sprječava u „slobodnom letu“ i tako oslobođen posvetiti se cilju. Usudimo se ovdje čak napisati, a valjda to od navijača nije bogohulno reći, kako kao moguću varijantu u 2023./2024. vidimo i ponovno okupljanje braće i Damše u četverac što bi bio novi izazov za njih trojicu, a ostalim CRO veslačima senzacionalan poticaj jer bi se svi željeli vidjeti kao onaj četvrti! U svjetskom veslanju nema jamstva, nema tvrdoglavljenja, štoperica je vražja sprava, ali u tome je i jedna od draži našeg sporta u kojem (kad zanemarimo utjecaj ove, ili one, staze) samo najbolji prolaze! Ostalima/neposvećenima za neostvaren cilj preostaje samo traženje krivca u nekom drugome, a to nikad nije bio dobar alibi.

Aspiriniks

  Verzija za Ispis

Pretraživač   arhiva starih vijesti Upit:   u kategoriji   - sve kategorije - Novosti Kolumne Komentari natjecanja