Od naših posada, sukladno pokazanom dan prije, najviše smo očekivali od djevojaka u dvojcu „bez“ – Dunje Viszmeg i Grete Dragišić, te osmerca u sastavu Jakov Slavica, Vice Alfier, Josip Brekalo, Marko Martinović, Marko Sredić, Roko Zlodre, Šime Grubišić, Toma Pavičić i Marijeta Slugan (korm.). Što smo očekivali to smo i dočekali, pa i više od toga! Valja odmah reći da je na stazi bilo dosta „sa“ vjetra (u krmu čamcima) što, svi to znamo, ponajviše odgovara tehnički dotjeranim sastavima. Uvjeti su bili kao stvoreni za Gretu i Dunju, cure koje znaju veslati i kojima čamac lijepo klizi kroz vodu, a to se i pokazalo tijekom prve 3⁄4 utrke. Bile su stalno „za petama“ vodećim sastavima Francuske i Rumunjske, a izjednačene ss sportskim rivalkama iz Austrije. Na žalost nisu izdržale do kraja, kao što ni Francuskinje nisu izdržale nalet Rumunjki: na kraju prva Rumunjska, druga Francuska, treća Austrija, a četvrta Hrvatska. Posade Italije (peta) i Litve (šesta) ni u jednom trenutku nisu bile konkurentne. Neki bi rekli kako su Greta i Dunja osvojile tzv. „drvenu medalju“, ali je istina da su svojim nastupom i te kako opravdale dolazak na ovo EP, a za vjerovati je da one mogu, znaju i hoće još i više negoli su to u ovom trenutku pokazale. Zaključno: bravo cure, vidimo vas u borbi za A-finale na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Litvi u kolovozu!

       Što se pak tiče osmerca, njegov nastup imao je priču koja se u Poljskoj protezala od subote kad je ustanovljeno da se njegov standardni član Frane Vulelija ne osjeća dobro. Nekoliko tabletica za sniženje, ne baš visoke temperature, vratile su Franu „u život“ pa je zajedno s svojim društvom dobro odveslao subotnju trku za stazu. Međutim, u nedjelju ujutro opet su bili primjetni problemi u vidu temperature i opće slabosti zbog čega je trener gosp. Milan Radečić bio prisiljen tražiti zamjenu koju je našao u Marku Srediću, inače članu posade nacionalnog dvojca „bez“. Za to vrijeme Frane je iz hotelske sobe prevezen u Kruszwicu gdje ga je prihvatio izvršni direktor HVS-a gosp. MićozasveMikulić i s njom obavio kompliciran postupak posjete dvama liječnicima – jednom službujućem na stazi, pa drugom koji je bio dežuran u mjesnoj ambulanti, pa onda opet s liječničkim mišljenjem natrag onom službujućem, a u čitavom postupku svoj obol pomoći dala je i naša sutkinja gđa Helena Huljev. Dok se dešavala Franina putešestvija  Marko Sredić je već s Gabrijelom Madunićem (umjesto ozlijeđenog Mateja Vraneše) odveslao B-finale dvojaca gdje je ta ad hoc složena posada pokazala vrlo solidno izdanje (treće mjesto).

       Nakon četiri sata od završene utrke u dvojcu Marko je s ostalom sedmorkom + Marijeta isplovio na zagrijavanje radi sudjelovanja u A-finalu osmeraca! Prethodno je trener Radečić posadi objasnio što, kada, kako i zašto uz osnovnu poruku „Držite se Italije, budite agresivni i stalno ih napadajte! Ne dozvolite da vam odu jer ćete onda upasti u njihove bočne valove i onda će biti problema!“ Naime, naši su imali stazu dva, a glavni favorit utrke posada Italije stazu tri.  Kako je trener naložio to je posada izvršila: startali su žestoko, Italija se pomalo izdvajala, ali ne previše, ali su u stazama jedan, četiri i pet žestoki bili i Česi, Rumunji i Austrijanci, dok su već nakon prvih 500 metara Ukrajinci ispali iz priče o borbi za medalje. Nakon pola staze Italija prva, Hrvatska druga, Rumunjska treća, Austrija četvrta, a Česi peti, sve posade u razmaku od dvije sekunde. Nakon 1200 metara češka posada gubi dah, a naši nastavljaju jurnjavu za Italijom, ali ih u toj jurnjavi stižu i prestižu posade u stazama četiri i pet. Dolazi zadnjih 500 metara, s prepunjenih tribina čuje se galama praćena trubama i svakojakim drugim pomagalima, osmerci dolaze u zonu finiša, naš štroker Jakov diže tempo preko 45, posada ga odlučno prati, a hrvatski „Crni Labud“ prestiže čamce Rumunjske i Austrije i kao furija ulijeće u ciljnu crtu... na kraju Italija prva s fantastičnih 5:34.75, Hrvatska druga s sjajnih 5:36.48, Austrija treća s (također sjajnih) 5:36.67, a fizički i duhom klonuli Rumunji s 5.36.92 ostaju bez odličja! Tribine se  tresu od uzvika, pljeska i odobravanja onome što su pokazali osmerci, dok Talijani, naši i Austrija slave svoje medalje! Ostalo je povijest: Hrvatska ima još jednu u nizu velikih juniorskih medalja, uz napomenu da je trener-čarobnjak Mime u sjajnom nizu CRO-odličja sudjelovao s čak tri: bronca s EP u Minsku 2013., zlato u Krefeldu 2017. i sada srebro u Kruszwici! Što reći osim svaka čast čitavoj posadi i kormilarki Marijeti kojoj je (neka se i to zabilježi) u odsudnom trenutku zakazao mikrofon, ali je nezgoda zamijenjena njenim glasom i temperamentom! Bravo za Marka Sredića koji je u istom danu odveslao dvije utrke, a u osmercu se snašao kao da je oduvijek s posadom. Bravo i čitavoj srebrnoj posadi koja je na fotografiranje na podiju pozvala i pri tome na ramena podigla razboljelog Franu. Obvezno bravo i za izvršnog direktora koji se smireno i brzo snalazio u novostvorenim okolnostima kojih je ovih pet dana u Kruszwici bilo nekoliko! Na kraju dijela priče posvećene osmercu zanimljivo je istaći baš zanimljiv navod iz članka kojim je Svjetska veslačka federacija najavila EP u Poljskoj! Naime, pri najavi prijavljenih osmeraca istaknuta su (jedino) Rumunjska kao prošlogodišnji pobjednik i Hrvatska (!) i to (za posadu Hrvatske ovako: „Keep an eye too on Croatia who has entered a very experienced young crew.“ (Obratite također pozornost na Hrvatsku koja je prijavila već iskusnu, a mladu posadu).

       Od ostalih posada koje su nastupile finalnog dana valja navesti kako je Petra Mardešić bila druga u C-finalu skifova, „probuđeni“ dubl (Šime Ravnjak i Josip Jakšić) bio je u C-finalu uvjerljivo prvi s rezultatom više od pola minute boljim od onog postignutog u kvalifikacijama, dok su članovi četverca „bez“ (Luka Grgić, Jerko Petković, Rafael Brkić i Luka Kraljić) u B-finalu zauzeli drugo mjesto što svakako nije realan pokazatelj njihovih mogućnosti.

       Sve u svemu Kruszwica će se pamtiti i biti, nadamo se, poticaj za više, bolje i jače svim našim veslačicama i veslačima i to kako onima koje/i su imale/i čast ovom prilikom nositi hrvatski dres, tako i onima koji to žele postići na nekom od idućih velikih međunarodnih natjecanja!

Aspiriniks