Igor Velimirović komentira početak regatne sezone
23.04.2009. 18:37:38
| By:
Aspiriniks
U recima koji slijede pročitajte što ugledni veslački "opinion maker" misli o početku regatne sezone.
Veslačka je sezona ušla u najaktivniji dio regatom Croatia Open, koja je bila prva prava provjera snage naših reprezentativnih kandidata u regatnom tempu. Nakon niza zimskih testiranja na ergometrima, priprema te dužinskih regata ovo je bila prva ocjena stanja forme reprezentativnih kandidata. Što se može već sada reći o potencijalnoj snazi naše reprezentacije piše Igor Velimirović.
Krajem prošle olimpijske sezone svima je bilo jasno da će u našem veslanju doći do značajnih promjena. Završetak mandata dotadašnjeg direktora Igora Čulina te odabir novog direktora Krešimira Ižakovića svakako su promjena u organizacijskom smislu. Ključnije je međutim što su dvije naše jedine olimpijske posade iz Pekinga, muški dvojac bez kormilara i dubl, završile tim nastupom jedan ciklus rada. Naime, stariji od braće Skelin, Siniša, najavio je najmanje jednu godinu pauze i odmora od natjecateljskog veslanja. Ante Kušurin iz dubla je sa druge strane odlučio se posvetiti akademskoj karijeri na Oxfordu, te odraditi kao primarni cilj nastup za svoje sveučilište na utrci Oxford-Cambridge što je s uspjehom i izvršio, ali za sada nema ozbiljnije namjere uključiti se u plan priprema i nastupa za reprezentaciju. To je ostavilo Nikšu Skelina, našeg najtrofejnijeg veslača te Maria Vekića, veslača kojeg smo zadnjih godina često isticali kao potencijalno onog veslača koji bi mogao ostvarivati najvrijednije rezultate, da planiraju novi put izvan dotadašnjih posada. Uz Sinišu Skelina, također je i Branimir Vujević, standardni štroker svih naših reprezentativnih većih posada, odlučio smanjiti intenzitet treninga kao i za sada završiti s reprezentivnim nastupima. Sa druge strane, bilo je izvjesno da jaka grupa B seniora koji su se lani vratili s medaljama ili dobrim rezultatima s U23 prvenstva (dubl, četverac bez, muški samac) napreduje tako da će brzo moći ravnopravno ući u borbu i za sastav A reprezentacije. Kako je ova post-olimpijska sezona odličan trenutak i za smjenu generacija, kao i za eksperimentiranje sa novim disciplinama, činilo se da nam predstoji uzbudljiv period. Kalendar regata je ove godine vrlo interesantan (Svjetski kup, Mediteranske igre, Svjetsko i Europsko prvenstvo, uz naravno U23 i juniorsko prvenstvo) te i to daje mogućnost za brojne provjere u različitim varijantama.
I zaista, sezona je već s prvim provjerama (daljinske, ergometri) pokazala da se puno toga novog događa. Iako je Nikša Skelin i dalje ostao naš najjači veslač po rezultatima na ergometru (ističe se sjajnih 5:46 na 2000 m) bilo je jasno da grupa skulera također odlično radi (braća Sinković, Vekić, Martin,...). Kako je Nikša ipak relativno tehnički u samcu nedorastao jakim skifistima nakon godina provedenih na rimenu, moglo se i pretpostaviti u toj disciplini kao niti na skulu općenito neće dominirati kako je to godinama činio u dvojcu bez. "Mladi lavovi" poput Valenta Sinkovića ili Damira Martina su pak nastavili sjajan trend napretka u fizičkoj spremi ali i u tehničko-taktičkom smislu, te je bilo jasno da će i Mario Vekić morati podići standard ako želi ostati naš prvi skifista. U rimenu smo gubitkom pouzdanih starijih štrokera (N.Skelin, Vujević) nekako ostali na mlađim štrokerima bez izrazitog iskustva i rezultata među A seniorima, od kojih se jedino po ritmu i osjećaju za posadu ističe Marin Bogdan. Također, pokazuje se da smo nekako izgubili bazu jakih klupskih dvojaca, te da su najjači dvojci ostali na kombinacijama dvaju klubova, što je djelomično problem za uveslavanje i podizanje forme kroz svakodnevno treniranje i jake sparinge u samim klubovima.
Regata Croatia Open je pokazala neke dobrih ali i nekoliko lošijih detalja. Mlađi skuleri su nastupima u samcu i dublovima (V. Sinković, Šain, Martin, M.Sinković) pokazali da su spremni i za borbu u A konkurenciji, Vekić je pokazao da je također nastavio dobro raditi i u novom klubu i da je i on na solidnoj početnoj točki u ovoj sezoni. Iako je posebno oduševila utrka samaca, kako zbog borbenosti i ostvarenog vremena tako i zbog činjenice da je nadmašena čak i zvijezda slovenskog i svjetskog skula kakav je Iztok Čop, upozorio bih da nije vrijeme za euforiju iz više razloga: - vrijeme je bilo idealno, uz solidan "sa" vjetar koji je dosta gurao lagane skifove pa su vremena možda i malo prebrza; - kako je trka bila jako borbena, svi su sudionici izvukli jedan iz drugoga maksimume, a i tempo zaveslaja je pri kraju bio dosta visok za ovaj dio sezone; - iako je Iztok Čop svakako vrijedna referenca, podsjećam da je vrijeme njegovih najboljih nastupa u samcu dosta daleko (svjetski prvak u samcu još tamo 1995. te četvrti na OI 1996.) a da je od tada sve kvalitetnije rezultate uglavnom ostvario u dublu
Nikako time ne želim umanjiti vrijednost nastupa sva naša četiri skifista u finalu, jer je zaista rijetkost da imamo tako jaku i ujednačenu grupu skulera. To su pokazali i dublovi drugi dan, te se čini da je možda logično grupu mlađih seniora testirati u nekakvom četvercu skul, jer izjednačenost i kvaliteta rada sve četvorice daje nekakvu sigurnost da bi to mogla biti jedna vrlo izgledna posada za London 2012. Nedoumice koje se ovdje javljaju je nenastupanje Nikše Skelina (ozljeda) te dakle ne znamo koje je njegova vrijednost u ovom času, te sa druge strane što planirati za Maria Vekića, za kojeg sam siguran da bi već u sljedećoj utrci (primjerice na kontra vjetru) mogao isto tako i pobijediti veslače od kojih je ovaj puta izgubio.
U rimenu su se nažalost pokazale slabosti naših posada koje se nisu uspjele ravnopravno boriti s srpskim ili slovenskim dvojcima i četvercima bez. Bilo je tu nekih okolnosti koje bi trebalo pažljivo razmotriti, poput činjenice da većina posada s najjačim veslačima po dosadašnjim rezultatima (Bogdan-Janjić i Banovac-Stojčević) su kombinirane posade koje dobar dio treninga odrađuju odvojeno. To ne mora biti problem jer su dečki već dugo zajedno i dobro funkcioniraju, ali će za kvalitetniji nastup ipak trebati podići broj zajedničkih "tvrdih" treninga s kvalitetnim sparinzima. Nije problem na ovoj regati izgubiti od uvijek brzog dvojca Stojić-Jagar ili sjajnog slovenskog četverca bez; više brine vremenski zaostatak i dojam da će s ovakvom formom naši momci teško izlaziti na kraj s konkurencijom na međunarodnoj sceni. Može se jasno probati i neka veća posada, pogotovo ako bi se društvu recimo kao štroker pridružio Ante Kušurin, ali bojim se da bez osnovne dobre brzine dvojaca teško možemo graditi brze veće discipline.
Dakle, u sažetku možemo reći da se svakako imamo pravo nadati ove godine jednom izvrsnom napretku i nastupima skulera, dok kod rimenaša predstoji dobra analiza što i kako dalje, jasno uz nastavak treninga jer vremena za drastične korekcije i nema. Kod djevojaka je pak i dalje jedina međunarodno kvalitetna veslačica Mirna Rajle Brođanac, koja doduše ovdje nije pobijedila laku Austrijanku Taupe-Traer, ali je pokazala da je tu negdje s dobrom formom za ovaj dio sezone.
