Državno prvenstvo za seniore 2009.
16.05.2009. 22:38:04
| By:
Aspiriniks
Što smo gledali, a što vidjeli na seniorskom PRH?
Danas je vrlo lijepom i uzbudljivom utrkom osmeraca završilo još jedno seniorsko Prvenstvo Hrvatske.
Nećemo sad o terminu Prvenstva, razlozima „za“ i „protiv“ odvajanja seniora od mlađih kategorija (iako su brojni juniori participirali u posadama svojih klubova). Sad ćemo samo o jutrošnjim utrkama, ove druge teme – drugi put.
Dakle, onako „na prvu“, kao uzbudljivu i vrlo kvalitetnu utrku izdvojili bi smo u prvom redu još jedan obračun naša 4 najbolja skifista. Dakako, u finalnoj utrci sudjelovalo je 6 veslača, ali su u odnosu na 4 velika visoki Urlić i Vrtlar bili tek udaljeni promatrači. Naravno, odmah čestitamo Damiru na naslovu prvaka, ali jednake čestitke zaslužuju i Valent i Mario i David! Vidjeti ih onako „na hrpi“ tijekom utrke kako se žestoko bore, kako mijenjaju pozicije i slušati dreku trenera i ostalih biciklista bilo je više nego uzbudljivo. Poveo je Valent, pa je prvi bio Mario, David je stalno bio tu negdje, a tijekom čitave utrke Damir je veslao neku svoju priču: dugim, snažnim, elastičnim, zaveslajem nezadrživo je napredovao sa 4. pozicije poslije prvih 500 metara na prvo mjesto neposredno iza tisuće. I Mario i Valent ulagali su zaista nadljudske napore da izvrše još jedan napad na njega, „Davide!!!“ iz kakofonije glasova čuli smo kako trener Štajner urla,, nastoji pomoći mladom Iktusovcu, ali Damir je danas za sve bio neuhvatljiv! Momci čestitamo vam od srca na svemu do sada prikazanom. Nadamo se da će biti i zdravlja i pameti da se omogući sve kako bi ova četiri veslača (naravno, zajedno s mlađim Sinkovićem kao petim) Hrvatskoj donijela puno radosti. Oni to mogu, treba ima samo dozvoliti!
Druga utrka koja nam je „zapala za oko“ bio je, naravno, obračun osmeraca. Ono što nam se tu svidjelo je hrabar početak i Gusara i Jadrana. Oni su pokušali zaista sve da budu i ostanu prvi, čini nam se da je Gusar u prvoj polovini utrke i bio na željenom mjestu, a Jadran tu odmah do, ali su ih onda momci u crvenim majicama sustigli zajedno sa, za nas pomalo neočekivano, dobrim Iktusom. Naime, momci iz Osijeka su Bralićevim pulenima došli na samo 2-3 metra. Međusobna borba ta dva osmerca je trajala, Gusar i Jadran su otpali, a iz pozadine je u samom finišu izronio osmerac Trešnjevke predvođen sjajnim štrokerom Antom Kušurinom. Bilo je fantastično za gledati kako se Iktus odupire napadu Trešnjevke, mislili smo da će u tome i uspjeti, jer u zadnjih 250 metara uletjeli su sa cca pola dužine čamca prednosti. Onda se baš u toj zadnjoj osmini utrke Mladost sasvim izdvojila, Iktus je nekako (prejaka je riječ, ali ipak) potonuo, a Ante je svoje Trešnjevčane doveo do srebra. Na kraju ni rezultat pobjednika nije za podcijeniti. Naravno s 5:49:29 nemaš što tražiti u međunarodnoj konkurenciji, ali kad se zna da je to mnogima bila druga utrka i da vjerojatno nisu posebno trenirali baš osmerac, a nisu niti reprezentativni osmerac onda…
Ostale utrke, bile su pomalo predvidivo dosadne, ili bolje reći dosadno predvidive. Tu tek izdvajamo hrabar pokušaj Vuje, Stojka i Begovića da pobijede jaki Iktus u četvercu „sa“. Nisu uspjeli, ali Zadranima ide petica za borbenost, a njihovim sportskim konkurentima iz Osijeka za upornost i vjeru u pobjedu. Također zanimljiva nam je bila borba za drugo mjesto u četvercu na pariće gdje su se iza krme vodeće Trešnjevke za srebro ogorčeno borili Mornar, Gusar i Korana. Na kraju su momci Mornara pobijedili Gusar za tričavih 7 stotinki.
Dosadno predvidive utrke (od onih koje smo uspjeli vidjeti) bile su:
- u dvojcu „bez“, superiorni Čavrlj i Dragojević,
- u dvojcu „sa“, neuhvatljivi Riječani, Malbašić i Maretić im (na naše malo iznenađenje) nisu mogli apsolutno ništa,
- u četvercu „bez“, Boraska još jednom prvak Hrvatske, Mladostaši vrlo lijepog zaveslaja, ali bez potrebne moći,
-obje utrke u kojima je nastupala Mirna.
Ostalo, na žalost nismo stigli vidjeti. Ne sumnjamo da je, naročito među veteranima, bilo žestokih borbi, ali što se može kad se ne stigne na sve.
Čašu pelina za Krku ostavljamo za kraj ovog osvrta koji se tiče baš utrka. Dakle, Niko i Leo su u Zagreb došli da dadu sve od sebe. Samo to smo očekivali od njih. Na žalost vidjeli smo rezervirano i poprilično alibi veslanje, bez pokazivanja odlike koja je krasila malo prije spomenute Zadrane u 4+ i Zadrane i Splićane u 8+. Što reći kad posada drugih 1 000 metara odvesla 7 sekundi brže nego onih prvih 1 000? Što reći kad posada koja je u Zatonu bila apsolutno spremna ići ispod 6:35, u Zagrebu, na bržoj stazi, odvesla 6:47, a to je i 2 sec. sporije nego na regati „Croatia Open“? Ništa, lako je sad pametovati, najteže je njima i njihovu treneru. Znamo da su se obojica iscrpili do krajnjih granica i nije nam ni na kraj pameti napadati ih, već samo želimo primijetiti kako nam se čini da je iscrpljenje u prvom redu bilo mentalno! Šteta!
Preostaje nam da iskreno čestitamo HVK „Mladost“ na zaista uvjerljivom naslovu ukupnog prvaka Hrvatske u seniorskoj konkurenciji. Od brojnih njihovih posada svidio nam se i laki dvojac „bez“. Kad smo već kod lakića svidio nam se i zaveslaj mlađeg Kušurina u skifu – šteta da se Tomić negdje „po putu“ izgubio. Preostaje nam i da još jednom zaključimo da su kontinentalci sasvim preuzeli primat, plasmani u osmercu to su zorno i simbolično pokazali! Ima tome puno razloga i moramo reći kako nismo baš optimisti da će se uravnoteženje snaga desiti tako skoro.
Organizacija Prvenstva nam se činila sasvim dobrom, osim što je nepoznat netko onemogućio posadama da dobiju zagrebačke pločice s brojevima pruge u kojoj veslaju. Nije se radilo o krađi, nego o gluposti, ali se i tome doskočilo. Da i vrijeme je poslužilo, nije bilo ni blizu onako loše kako je to bilo još prije par dana najavljivano. Sve posade imale su iste uvjete za utrkivanje, bilo je malko vjetra u provu, a bilo je i puno sunca. Sve u svemu i organizator i nebo položili su ispit.
