Danas je završen i treći, posljednji dan 1. regate veslačkog Svjetskog kupa.
Danas je završen i treći, posljednji dan 1. regate veslačkog Svjetskog kupa. Budući da nije bilo TV prijenosa, utrke smo mogli pratiti putem zaslona svojih računala. Prvog, pa i drugog dana bilo je pomalo zbrke, Španjolci se očito nisu baš dobro snalazili, ali zato je danas sve funkcioniralo sasvim dobro. Glede medijskog praćenja, inače, moramo s poprilično nezadovoljstva istaći da su u medijima zasluženo mjesto zauzeli jedriličari koji su u Medemblinku (Nizozemska) uspješno jedrili na regati svog Svjetskog kupa, pratilo se i puno manje uspješne tenisače na Roland Garrosu, a veslanja nigdje! Nećemo niti ovog puta propustiti reći da dobar dio krivnje za ovakvo katastrofalno i za veslanje porazno stanje snosi, u ovom pogledu, sasvim inertni IO HVS-a i Komisija za marketing koja postoji samo na papiru. Zar je teško svim nacionalnim redakcijama poslati najavu odlaska na RWC, a onda ih zasuti rezultatima? Ovako propuštamo promovirati veslanje, a time i dovoditi nove veslačice/ veslače i tako to traje već godinama.
Međutim vratimo se mi našoj veslačkoj stvarnosti s one sportske strane. Pristojno je početi s damama, ali naša Mirna se valjda neće naljutiti ako ovom prigodom damo prednost dečkima koji su veslali danas i to u prvom redu našim sjajnim mladim skulerima. Dakle, dublovi. Odmah ćemo reći da naš ograničeni navijački mozak nikako nije uspio razumjeti zašto su u par tisuća kilometara udaljeni Banyoles otišle dvije posade u istom sastavu u kojem smo ih ove godine gledali već dva puta. Zar nije bilo racionalnije, ako se već momke (opet) željelo iskušati u dublu malo promijeniti sastave, pa tako Valenta sjesti s Damirom, a Martina s Davidom? Nemamo pojma niti kako bi jedan drugom odgovarali Valent i David, odnosno Martin i Martin! Možda se u kombinacije moglo uvrstiti i generacijski, ali ne i kvalitetom, ponešto udaljenog Vekića. Eto što ti je navijač – uvijek nešto gnjavi, pita, glumi izbornika… ali tako je to u svakom sportu, pa tako i u našem. Da nije dosadnih, bilo bi dosadno!
U svakom slučaju glede dublova vidjeli smo uistinu izvrsne predstave naših momaka i to sva tri dana natjecanja. Njihovi se odlični rezultati i plasmani ponavljaju što je najbolji dokaz da nisu slučajni. U petak su se našli zajedno u svojoj kvalifikacijskoj skupini. U strahovitoj završnici Sinkovići (HVS1) su uspjeli izboriti drugo mjesto, sasvim malo iza Engleza Wellsa i Rowbothama (lani brončani na OI), dok su Damša i David (HVS2) bili treći i to za treptaj oka. Onda je u repesažu spomenuta posada HVS2 bez većih problema prošla prema polufinalu. Tu su se obje naše posade izborile za finale koje je bilo još jedna atraktivna predstava. Uoči utrke naša kućna staklena kugla dala je slijedeću prognozu: 1. GBR, 2. HVS1, 3. HVS2. Očekivali smo i da će trener Milinković svojoj posadi (HVS2) zapovjediti napad odmah na samom početku utrke da im se ne desi zaostajanje kao u kvalifikacijama. Tako se i desilo, jer su Damir i David sve do 1500 metara imali malu, ali stalnu, prednost pred braćom Sinković. Onda se u zadnjih 500 metara počela dešavati ludnica: sve posade, osim GBR, znatno su podigle broj zaveslaja sa 35-36 na oko 40. Tako su u zadnjih 200 metara momci iz HVS1 imali 41 zaveslaj, a HVS2 39 i tu negdje se stvorila razlika. Sinkovići su zajedno sa GBR i FRA1 otišli, dok su D i D očigledno „pukli“ i na kraju zaostali nerealnih 5 sekundi iza prvoplasiranih Engleza.Sve u svemu čestitamo objema našim posadama, a naročito nam je drago zbog popularnog „Debelog“ kojeg su mnogi nakon utrke u skifu i regate „Croatia Open“ već bili otpisali.
Odmah iza opisane utrke na startu su se našli četverci „bez“, među kojima je u stazi 1 bila i naša mlada posada u sastavu Bogdan, Stojčević, Banovac i Janjić. Našoj kugli rekli smo da je sve dobro samo da ne budu zadnji, a ona nas je samo čudno pogledala. Uistinu, borili su se hrabro, čak su nakon prvih 500 metara bili drugi, na 1000 su se još ravnopravno nosili s Grcima i Španjolcima, a ni Česi im nisu bježali više od sekunde. Na prvoj polovici staze tek su im Englezi otišli točno za 25 metara. Onda je uslijedilo zaostajanje i na kraju ono nevoljeno 6. mjesto s zaostatkom nešto manjim od 10 sekundi iza pobjednika. Međutim, ovdje želimo skrenuti pozornost na ono što nam je tijekom čitave utrke, a naročito u zadnjih 500 metara jednostavno „bolo oči“: dok su ostale posade, osim GBR, prvih 1500 metara veslale u tempu 37-40, a zadnjih 500 se dizalo od 40 do 44 zaveslaja, naši su „putovali“ u tempu 35-36 (kao i GBR), da bi na kraju digli na 38. Znači, tijekom čitave utrke zaostajali su u tempu za 3 do 6 zaveslaja i time pokazali da još uvijek nisu na potrebnoj razini tjelesne pripremljenosti. Ništa zato, još su mladi, pred njima je vrijeme i odlazak u Banyoles im je sigurno dragocjeno iskustvo.
Što reći o Mirni osim da nam (joj) fali još jedna Mirna?! Tako psihološki čvrstu veslačicu rijetko se viđa, njenih zadnjih 500 metara lomi (gotovo) sve sportske suparnice i ona je zapravo prototip kvalitetne sportašice. Međutim, opet – fali joj još jedna Mirna s kojom bi sigurno veslala na OI i tu vjerojatno kandidirala za medalju, a ovako… da, za neobaviještene valja reći da je bila izvrsna druga i da s takvim nastupima u iduće dvije regate ozbiljno kandidira za osvajanje Svjetskog kupa.
Preostali su nam muški skifisti. Tu nismo kuglu pitali ništa jer nam je sve bilo unaprijed jasno. O mlađem Kušurinu samo jedna-dvije rečenice: momak je mlad i u Banyoles je išao vidjeti koliko je trenutno daleko od svjetske konkurencije i koliko još mnogo treba raditi. Marko puno obećava, ali i njemu fali kvalitetan partner, to je nedvojbeno, sam neće moći. Što se tiče Maria Vekića, što reći? U kvalifikacijama je u grupi imao Syneka pored kojeg nije mogao proći ni pod razno, a nije da se nije trudio. Onda ga je u repesažu zapalo da vesla protiv Čopa i Irca Caseya. Na kraju je u toj trci na cilj stigao treći s zaostatkom od cca 18 desetinki iza Irca, a samo su prva dvojica išla u polufinale. U C-finalu je na 1000 metara bio prvi, a onda je značajno popustio i onako Vekićevski s 28 zaveslaja uplovio u cilj kao posljednji.
Za kraj ističemo kako mislimo slijedeće: mladu četvorku skulera ne smije se dirati ni pod razno, odnosno pod obvezno ih treba napokon spojiti u četverac. Oni ove godine imaju realne šanse u četvercu uzeti medalju na U-23 i EP, te plasirati se u finale „pravog“ SP-a u istoj disciplini. Četverac „bez“također ne treba dirati još neko vrijeme, posadi treba dati još prilika, ali ne vjerujemo da će moći ostati u istom sastavu neko duže vrijeme. Bili bi smo sretni da nas demantiraju.Što se Mirne tiče, tu nemamo što reći osim ponoviti ono već gore rečeno. Još jednu Mirnu, na žalost, ne vidimo niti povećalom. Marku Kušurinu treba partner, on je dečko koji obećava i treba mu pomoći. Glede Maria Vekića stvar je sasvim jednostavna: on je (kao i Nikša Skelin) uistinu izvanredan veslač, obojici je ovo post-OI godina, ali već sada im treba naći adekvatno mjesto u nekoj posadi. Kvalitetnih veslača u Hrvatskoj ima još, London je taman toliko blizu i daleko da još ima vremena za onog tko hoće puno i dobro raditi. Problem hrvatskog veslanja ionako nikad nisu bili veslačice&veslači, već sebični treneri i nezajažljivi klupski funkcionari.
Aspiriniks
P.S. U Španolsku nisu doputovali Novozelanđani, Kinezi, Australci i još nekoliko veslački značajnih EU zemalja. Kad svi budu na okupu, najvjerojatnije na 3. RWC, tek onda će se realno moći vidjeti kako stoje naši izgledi na svjetskoj veslačkoj burzi.
