Svjetski kup-Minhen
21.06.2009. 13:19:26
| By:
Aspiriniks
Valentu, Damiru, Martinu i Davidu: BRAVO!!!
Treba li još što dodati ovom naslovu? Od zagriženog veslačkog navijača svakako ne. Momci su pokazali da su hrabra, u prvih 1000 metara još malko neusklađena, ali svakako uistinu izvanredna četvorka. Hrvatsko veslanje ima se čime ponositi, a nadasve ima se čemu nadati i to ne samo za London 2012. Temeljem ovog današnjeg rezultata (još uvijek skromno) vjerujemo u finale ovogodišnjeg A-SP-a, te (ako ih se tamo uopće pošalje) sigurnu medalju na U23. Razlozi zbog kojih se nadamo navedenim velikim uspjesima pokazani su na netom odveslanom SK-u, dok su razlozi za oprez brojni: u prvom redu momci moraju biti zdravi, konkurencija je izuzetna, a onda ih se, s njihovim trenerom, mora pustiti na miru, bez „dobronamjernih“ sugestija o kojima smo i ove godine čuli puno i previše.
...ali vratimo se utrci koja je svakom ljubitelju CRO veslanja podigla puls. Prvih 500 posljednji, drugih 500 posljednji, a onda za njih uobičajeno dizanje tempa. Kad je svima već bila duša u nosu, „Valent & Co unlimited“ počinju s jurnjavom u tempu 38-40. Naravno nije to bila samo jurnjava bez glave, nakon 1250 metara pratili smo koliko koji čamac prođe metara u sekundi i vidjeli da su u samo par trenutaka samo Poljaci imali bolji, ili isti podatak s našima, svi ostali su bili slabiji. Dok ovo pišemo dijele im se zlatne medalje, čuje se: „... Dejvid Sein, Mertin Sinkovic (čuje se vrisak), Damir Mertin, Valent Sinkovic... winners... Croatia...“ Momci uživajte u svom velikom trenutku, pobijedili ste aktualne svjetske i olimpijske prvake koji su prije ove utrke imali samo jedan poraz, a sada ih imaju tri (ove sezone želimo im još najmanje jedan poraz). To je dovoljan dokaz koliko ste vrijedni i moćni. Čestitamo od srca još jednom!
Glede dvije preostale CRO posade, osvajanjem prvog mjesta u B-finalu vrlo ugodno su nas iznenadili tzv. „mladi“: Janjić, Banovac, Stojčević i Bogdan. Smatramo da se radi o odličnom plasmanu, a posebno ohrabruje da su još jednom, nakon Banyolas-a, pokazali koliko zajedno dišu. Naime, onako borbeno i hrabro, do zadnjeg daha i metra, može veslati samo posada koju čine veslači koji vjeruju jedan u drugog. Prava je šteta što i ove godine ne mogu na U-23 – još jedna medalja tu bi bila na dohvat ruke. Ništa zato, trebaju raditi dalje. Obje regate SK-a pokazale su im koliko su trenutno daleko od svjetskog vrha. Čini nam se da je trenutna razlika cca 12 – 15 sekundi što nije malo, ali je za pametne i uporne, kako veslače, tako i njihove trenere, ovaj podatak pravi putokaz.
Drugi naš četverac, tzv. „teški“, zauzeo je u B-finalu šesto, posljednje, mjesto. Za njih smo pomislili da je prava šteta što je ukinut četverac „sa“, a barem 3-4 puta tijekom svake njihove utrke, sjetili smo se Branimira Vujevića i/ili Ante Kušurina. Ono što smo od njih vidjeli definitivno nije ono što želimo vidjeti. Utrke s najmanjim brojem zaveslaja i s najslabijim ritmom, a u B-finalu nas je najviše deprimiralo to što su, onako tjelesno dobro pripremljeni, u zadnjih 500 metara izgubili i ono slabašno, ali ipak koliko-toliko utješno, peto mjesto. Kod ove posade stvar (trenutno!) uopće ne štima, čamac nema potrebnu brzinu. Ovaj primjer jasno pokazuje da nije baš sve u antropološko-fiziološkim pretpostavkama. Ipak, naravno, samo blesav čovjek bi se odrekao jednog Nikše Skelina, pa onda i Dragojevića, Urlića i Čavrlja. Radi se o odličnom i vrlo dobrim veslačima koje možda u ovom trenutku treba repozicionirati, a u idućem vremenu svakako bolje iskoristiti.
Na kraju, čisto radi izazova drugima u nekim budućim situacijama (regatama): ajmo pogađati, nama je ovaj put prognoza bila 3/4 točna :-), a ondje gdje smo pogriješili nije nam niti malo žao. Žao bi nam bilo samo kad bi znali da ima netko kome nije drago što se 4X pokazao u tako sjajnom izdanju, ali kako tako glupih, podlih i zločestih Gargamela u našem veslanju sigurno nema, onda ni tu nema mjesta za žaliti.
Aspiriniks
P.S. Sjećate se crtića o Štrumfovima? Najzanimljiviji mi je bio onaj štrumf koji uvijek mrzi, pa čak mrzi i to što mrzi. Kako mu je moralo biti teško kada vidi druge Štrumfove radosne i raspjevane? Zato ne žalimo što takvog u CRO veslanju nema.
