Reakcija trenera
16.07.2009. 21:41:43   |  By: aspiriniks

U sezoni kiselih krastavaca zaista nimalo očekivano došla nam je reakcija našeg Glavnog trenera na optužbe našeg bivšeg veslača. Ne treba govoriti, ne samo zbog Odluke Uprave o mogućnosti i uvjetima za rekreaciju koju smo spominjali, već i zbog njegova iznošenja konkretnih podataka o broju Markovih (ne)dolazaka na treninge protekle veslačke godine koji sami za sebe uvjerljivo opovrgavaju neke bitne tvrdnje veslača, da smo potpuno uvjereni da je trener u ovom slučaju 100% u pravu. Samo radi podsjećanja iznijeli smo prvi komentar našeg bivšeg veslača, a za njim i mišljenje trenera.
Naravno, sve ovo smo iznijeli u nadi da će nepristrani čitatelji moći steći što objektivniji sud. Komentare o ovoj temi ni ovog puta  nećemo dozvoliti, jer je za to u proteklom periodu bilo sasvim dovoljno prostora. Onima kojima to nije jasno, ili pravo, mogu se izravno javiti u Klub bilo Glavnom treneru, bilo nekom od članova Uprave.
P.S. Zanimljivo da je ova tema, na žalost, privukla samo nešto manje čitatelja nego npr. komentar utrka našeg fenomenalnog 4X, ili kolumne gospode Velimirovića i Mikulića što pokazuje da niti veslačka populacija nije imuna na žutilo i tračeve.

No, krenimo sa činjenicama: zadnji trening koji je Marko obavio u klubu bio je 24. 12. 2008. (na Badnjak). Do toga dana, redovitost mu je bila 78%, ili falio je do tada sa treninga točno 32 puta (računamo od početka priprema za novu sezonu). Nakon Božića se više nije pojavio u klubu. Doduše, bio je 05.01.2009. radio nešto lagano, uz obrazloženje da je bio bolestan, ali da će od sada dolaziti redovito. Naravno, na žalost, nije se više pojavio.

17. 01. 2009. vraćajući se iz grada na motoru primjetio sam ga na nogostupu sa suprotne strane ceste (kod kafića "Europa"). Napravio sam polukružno okretanje preko dvostruke pune linije i zaustavio se da ga pitam što je sa njim. Odgovorio mi je da ima slabe ocjene u školi, da mu roditelji ne daju veslati, da misli ići na pripreme za faks i da zbog toga više neće veslati. Rekao sam mu da mi je žao i da mi to nije drago za čuti, ali da je odluka njegova. Rekao sam mu još da svrati u klub jer sada ne možemo razgovarati tu na cesti. Sa tim danom sam zaključio da je Markova veslačka priča završena. Poslije 20-ak ili mjesec dana pojavio se u klubu i rekao da bi želio razgovarati. Uglavnom je iznio iste argumente, a ja sam mu rekao da zbog poteškoća u školi nije morao napustiti veslanje, već je trebao bolje zagrijati stolicu, bolje iskoristiti slobodno vrijeme, mogao je po potrebi i uz dogovor samnom smanjiti broj treninga dok se ne izvuče iz škripca. Rekao sam mu da on nije glup momak i da uz malo više truda može biti odličan učenik, ali ako vrijeme rasipa bez veze, onda mu ni prestanak veslanja neće pomoći. Rekao sam mu, također, da je odlazak na pripreme za fakultet bacanje novaca i vremena i da je bolje da ako ima poteškoća uzme repeticije, da u Šibeniku ima sposobnih profesora koji će ga bolje pripremiti 1 na 1, nego 1 naprema 500 u Zagrebu. Također sam mu rekao da, po mom mišljenju, faks koji mi je tada rekao da je izabrao ne odgovara njegovom karakteru i da bi bilo bolje za njega da upiše nešto što zaista voli. Uglavnom se složio samnom i rekao da će razmisliti. Sve što sam mu rekao bilo je u najboljoj namjeri jer mi je bilo stalo da uspije u životu, ionako je njegova veslačka karijera bila, na žalost, završena.

Više za njega nisam čuo, sve do prije 20-ak dana, kad me je nazvao na mobitel da me pita bi li se on mogao doći rekreirati u klub. Odgovorio sam mu da ne može i da su sad završne pripreme za državno prvenstvo. Povišenim me tonom (!) pitao ponovo, zašto on ne može doći u klub, a ja sam mu istim tonom odgovorio da ga u klubu ne želim vidjeti. Samo 20-ak minuta poslije toga dobio sam uvredljivu SMS poruku, na žalost nisam je sačuvao.

Zašto sam tako postupio? Iz opisane kronologije događaja dade se isčitati da Marko mene kao trenera obavijestio da prestaje trenirati. Da ga je nisam slučajno presreo u gradu, vjerojatno se ne bismo vidjeli ni čuli do dana današnjeg. Kad smo počeli pripreme za ovu sezonu krenuli smo vrlo ambiciozno. Dogovorili smo se da ćemo trenirati odgovorno, te da ćemo pokušati proboj prema reprezentaciji. Također smo se dogovorili da ćemo veslati dvojce (uvjet za prolaz u repku), te na Kupu Dalmacije svi po dvije discipline sa krajnjim ciljem da veslamo osmerac na državnom prvenstvu. Svi smo znali da za taj projekt imamo samo 8 veslača i svi smo znali (i ja i veslači) da otpadanje bilo koga od njih znači propast cijele ideje. Marko je prvo iznevjerio svog partnera u dvojcu, zatim svoju ekipu u četvercu i na kraju čitav osmerac, pa tako i Klub.

Zašto je on to učinio? Poslije saznanja da Marko prestaje veslati, malo sam se raspitao. Saznao sam da polaže vozački i da ima curu. Kasnije su mi momci rekli da ga često vide kako se po gradu vozi sa curom u autu. Da se razumijemo, pozdravljam to da ima curu, i drago mi je da vozi auto jer je to danas elementarna potreba. Međutim, nije teško zbrojiti 2+2. Ima vremena ići u autoškolu, naravno ima vremena i za djevojku, ali nema vremena za ekipu u Krki. Njegov prestanak veslanja poklopio se i sa saznanjem da ove godine nećemo ići na zimske pripreme na snijeg. Zbog toga što momci idu u školu u različitim smjenama htio sam iskoristiti zimske praznike da odradimo zajedničke treninge na vodi. U tu svrhu smo prebacili čamce u Zaton. Smatram da je moguće i to doprinijelo njegovoj odluci da odustane.

Dosta godina sam u veslanju, moj stari je bio vrhunski veslač, moja kćer je bila reprezentativka Hrvatske, zaražen sam veslanjem od malih nogu, radio sam mnogo sa ljudima i izvan veslanja. Sa svima sa želio i sada želim imati fer i korektan odnos, ali nisam budala i ne želim da me se tako tretira. Izgleda da kod pojedinaca prevladava mišljenje da kad uđu u klub, da im svi i sve u klubu mora biti na raspolaganju. Izgleda da se cijeni samo rad (i nerad) veslača, a sve je ostalo nevažno. Samo ja sam u Marka uložio oko 1500 radnih sati. Kad je počeo trenirati bio je nezgrapni debeljko, a kada je otišao bio je momak za pokazivanje i na to sam ponosan. Gdje je trošenje skupih čamaca, gliseri, gorivo, topla voda, teretana, fizioterapeut, (čak sam mu ja sa svojim masažerom masirao bolna leđa). Sve to Marko nije platio ni lipe, a što je još puno gore - izgleda da nije nije cijenio. Kada idete na repeticije iz nekog školskog predmeta onda za 45 minuta bez problema platite 80-100 kn, a u klubu je problem nekome ostaviti patike na propisano mjesto. Da ne duljim više, ovo je jedna obična i ni po čemu posebna priča koja se svakodnevno dešava po svim klubovima, samo je imala „sreću“ da zbog „demokracije“ na internetu iziđe u javnost. Želim da se zna još nešto: dokle god ja budem imao ikakvog utjecaja u Klubu će se cijeniti radišnost, skromnost, poštenje, iskrenost, kućni odgoj, a neće se cijeniti lijenost, nerad i muljanje. Za razgovor sam sa svakim dostupan u svako doba dana i noći. Ako nisam u Klubu moj broj telefona imaju svi moji veslači.

  Verzija za Ispis

Pretraživač   arhiva starih vijesti Upit:   u kategoriji   - sve kategorije - Novosti Kolumne Komentari natjecanja