Utrkom muških osmeraca koja je i simbolično pokazala prevlast GER veslanja u svijetu, završeno je još jedno seniorsko Svjetsko prvenstvo.
Kao što smo to već prije par dana u uvodniku ovom velikom natjecanju najavili na SP su pristigle veslačice i veslači iz 54 zemlje. Njih skoro tisuću na stazi Malta u Poznanu natjecalo se u 27 disciplina. Njemice i Nijemci opet su pobrali najviše medalja: 4 zlatne, 1 srebrnu i 4 brončane, odmah za njima su kiwiji (NZL) sa 4 zlata i jednom broncom, dok su po tri zlata otišla u GBR, USA i UKR s tim da su Groblerove posade pokupile još 5 srebra i jednu broncu, preko Atlantika su odletjele još 3 srebra i jedna bronca, dok su cure i momci u žuto-plavim kombinezonima, osim spomenutih, zlata uzele/i još „samo“ jedno srebro. Popis osvajača medalja je zaista dug: od 54 zemlje njih čak 23 su imale predstavnike na pobjedničkom postolju, pa tako među ostalima i Brazil i Hong Kong, te naši susjedi Slovenija i Srbija. Ovog puta, ma koliko smo se tome svesrdno nadali niti jedna CRO posada nije izborila željeno i našem veslanju toliko potrebno odličje. Netko bi rekao da je to je ono po čemu ćemo ovo SP možda najviše i pamtiti. Da li je tome zbilja tako? Hajdemo najprije s rečenicom – dvije „secirati“ nastupe naših cura i momaka. Najprije cure…
Prva dama CRO veslanja, gđa. Mirna Rajle-Brođanac sigurno je jedna od onih koje Poznan neće pamtiti po dobrom. Na Malti se prošle godine nije uspjela dokopati nastupa na OI, a ove godine je bila tek 12. od 17 prijavljenih u ženskom lakom skifu. Dok je lanjski pokušaj bio tek pokus s unaprijed poznatim ishodom, ove godine se, osim nas i sama Mirna nadala jednoj od medalja, tim prije što je jedna od njezinih najvećih konkurentica Alexandra Tsiavou prešla u laki dubl (i tamo uzela zlato!). Na žalost nadanja su nam se izjalovila, a što je pošlo po zlu tek treba vidjeti. Sad tek želimo reći kako se iskreno nadamo da se neće obistiniti riječi našeg proslavljenog veslača Ninoslava Sarage koje smo čuli sinoć – jedan od najboljih CRO veslača u novijoj povijesti najavio je, naime, da se Mirna povlači iz veslanja! Je li to moguće?
Ženski dvojac „bez“ jedna je od naše samo dvije posade od kojih je, svaka na svoj način, zadovoljila u Poznanu. Od 15 posada one su najprije zadovoljile onaj najmanji kriterij ulaska među 12, a onda još u tzv. „malom finalu“ nisu bile posljednje, dapače u toj su trci za prvoplasiranim Francuskinjama zaostale tek malo više od 4 sekunde. Ovdje je mjesto da se sjetimo kako je ženski 2- olimpijska disciplina i da na OI odlazi upravo 10 posada, a Sonja i Maja su trenutno baš taj 10. dvojac! Naravno, ne treba se zanositi, ovo je disciplina u kojoj će tek na Bledu za 2 godine biti jake konkurencije, ali za početak nije malo – dapače.
… a sad par riječi o muškim posadama:
Mario Vekić – razočaranje! Njegov konačan plasman bio je određen taktički potpuno promašenom utrkom u H-4 u kojoj je i nama izgledalo da vesla prateći Jaansona koji je, kasnije se pokazalo, u Poznan došao potpuno izvan forme. Posljednje mjesto u ovoj utrci Mariu je donijelo ubitačno tešku grupu u repesažu u kojem se nije uspio izboriti za ulazak među najboljih 12 makar je postigao odlično vrijeme. Na kraju, umjesto među prvih 9-10 skifista svijeta, bio je 15. od 23 prijavljena. To svakako nije objektivan odraz njegove visoke veslačke kvalitete u koju nitko ne bi trebao sumnjati, ali eto u sportu kvalitetu treba uvijek iznova dokazivati. Ovaj put Mario to nije uspio. Naravno, kad te ne ide onda ne ide do kraja – nije se proslavio ni u malom (B) finalu četveraca „bez“ kad je „uskočio“ u CRO čamac umjesto bolesnog Alena Banovca, ali to je već iduća priča.
Četverac „bez“, što reći o njima? Od 8 tisuća metara na najvećoj svjetskoj smotri oni su imali tjelesne i mentalne snage za odveslati 2 tisuće baš onako izvanredno, a ostalo je više-manje bilo alibi-veslanje s kojim ni oni, niti njihov trener, a niti HVS, ne bi smjeli biti zadovoljni. Bili su 12. od 16 prijavljenih i ta činjenica već sama za sebe govori dovoljno. Nakon cca 120 dana zajedničkog rada samo ove godine, doći na SP i odveslavati samo početnih 500, ili 1 000 metara, u tri utrke nije baš dobar primjer kako se brane nacionalne boje i grb. Naravno ovo sve govorimo vjerujući da oni mogu više, ali sve pod uvjetom 100% rada na treningu tijekom jeseni i zime Da li je naše vjerovanje opravdano ostaje da se vidi u nekim budućim vremenima. U svakom slučaju njih 4 moraju biti svjesni da ih povremeni bljeskovi neće dovesti do razine na kojoj je već godinama npr. četverac iz Slovenije.
„Valent & Co. unlimited“: o njima zaista sve najbolje. Ono što smo rekli već više puta do sada je to da njima treba mira i rada. Radi se o četvercu koji je danas osvojio drvenu medalju, ali da je nesretni vjetar puhao u kontra smjeru, ili da je bar bila bonaca, bila bi to neka druga priča. Današnji razvoj utrke pokazao je da ih je konkurencija već prepoznala kao opasne sportske suparnike jer su im nastojali pobjeći kroz prvu polovinu staze u čemu su na žalost danas i uspjeli. Ipak, da se održi 10 utrka i da u njima sudjeluju 4 danas prvoplasirana četverca teško da bi itko mogao biti siguran u poredak. Vjerujemo da bi u takvom imaginarnom slučaju naši uzeli bar 2-3 prva mjesta, ali opet sve pod uvjetom kontra vjetra, ili bonace. Onima koji su eventualno nezadovoljni njihovim današnjim plasmanom valja reći da bi smo svi u CRO veslanju bili izuzetno sretni s 5 četvrtih mjesta u A-finalima jučer i danas. Naravno, u cilju daljnjeg napretka i Valent i Damša i Debeli i David moraju biti svjesni da već danas više momaka u Hrvatskoj misli da bi u nekom budućem periodu mogli izbaciti iz čamca bilo koga od njih i zablistati na OI. Dobro je da je tako - pametnima i radišnima konkurencija će samo pomoći da napreduju.
Sad očekujemo Europsko prvenstvo koje će se od 18. do 20. tjedna rujna održati na jednoj od najnovijih veslačkih staza, u Brestu u Bjelorusiji. Tko će od naših ići tamo nemamo pojma.
