Fantastičan uspjeh hrvatskog veslanja. Tako bi se u najkraćem
mogao opisati protekli tjedan u Sevilli!Odvesti pet posada, a vratiti
se sa dvije medalje i još dva četvrta mjesta je više nego neočekivano. Svi smo
se potajno nadali ponoviti uspjeh od prošle godine, kada smo imali tri posade u
finalu i jednu (srebrnu) medalju u osmercu, ali vjerojatno nitko nije očekivao
da će se čak četiri ekipe boriti za odličja.
Treneri Nepravedno bi bilo da koju riječ ne kažemo i o trenerima, jer ih
smatram vrlo važnim segmentom hrvatskog veslačkog čuda. Napokon možemo kazati
da se je, u zadnjih par godina, oformila jedna čvrsta trenerska jezgra.
Najzapaženiji među njima su u svakom slučaju Čulin i Bralić (jedini treneri sa
medaljama na seniorskim SP). Karakterizira ih stalno znanstveno usavršavanje i
praćenje sportske literature, te primjena tih iskustava direktno u radu s
veslačima. Njih dvojica zorno pokazuju mlađim trenerima-početnicima koji je
pravi put do sportskog rezultata. Njima uz bok je svakako Romano Bajlo, čovjek
iznimnog iskustva i autoriteta. Taj trolist trenera, uz Ižakovića, te još
ponekog mlađeg trenera (Srečko Šuk se na žalost pasivizirao) bi trebao
predstavljati garanciju za dobar nastup naših veslača na Olimpijadi. Ipak, HVS
bi svakako trebao više pažnje posvetiti obrazovanju i usavršavanju naših
trenera jer je to najisplativije ulaganje. Za to nikad ne bi trebalo žaliti
sredstava.
Što i kako dalje? Situacija nakon SP u Sevilli izgleda upravo sjajno. Nije mala
stvar biti na 11. mjestu FISA tablice najuspješnijih reprezentacija. Hrvatska
danas ima 16-20 veslača koji, bez mnogo pretjerivanja, mogu konkurirati za
nastup na OI. Ipak, najvažnije je da HVS riješi financijske dubioze, kako bi
mogao pratiti olimpijski program reprezentacije, te da direktor reprezentacije
postavi jasne i prepoznatljive ciljeve i kriterije za iduće dvogodišnje
razdoblje. Pristalica sam i toga da se takav dokument osnaži potpisom klubova
koji žele sudjelovati u projektu "Atena 2004". Svakome moraju biti
jasna prava i obveze koji proistječu iz olimpijskog programa. Isto tako bi
trebalo što više rasteretiti glavne nosioce programa (tj. ključne trenere) na
način da HVS oformi ekipu za potporu olimpijskom timu (organizacija, marketing,
prehrana, čamci, itd.). Vremena ima malo i ne bi se smjelo dogoditi da u
narednu kalendarsku godinu uđemo bez operativnog plana za ostvarivanje ciljeva
u narednom dvogodišnjem periodu.
Mirko Ivančić
Iza nas
su sva velika ovogodišnja natjecanja i sad je vrijeme za svođenje računa. U tom
smislu mislili smo napisati komentar onog što se dešavalo, makar je komentara
na ovim stranicama zaista bilo podosta. Ipak, umjesto našeg komentara na
čitanje i razmišljanje ponudili smo vam ovaj skraćeni tekst kojeg je i ne tako
davne 2002. godine napisao bivši vrhunski veslač i sadašnji bitan kotač u
životu i radu HVK „Gusar“ (a time i CRO izborne vrste) gosp. Mirko Ivančić. Tekst
smo izabrali zbog njegove komparativne upotrebljivosti i u današnjem vremenu.
Pročitati i objektivno usporediti sa stanjem kakvo je danas nije ni malo teško,
a kako onda tako i sada Igre Olimpijade su pred vratima!
