Dražen
Crnogaća, u Šibeniku je poznat u poslovnom svijetu kao pročelnik
šibenske ispostave Porezne uprave, ali u sportskom miljeu i kao
dugogodišnji čelnik Veslačkog kluba Krka. Tu odgovornu, i kako često
kaže, časnu ulogu predsjednika jednog od simbola sportskog Šibenika
obavlja već 11 godina, u svom trećem mandatu. - Kada sam počinjao
s ovom ulogom razgovarao sam sa svojim prijateljima iz Slovenije, koji
su bili iskusni, prekaljeni u veslačkom sportu. Sjećam se što su mi
rekli - ako bilo što pozitivno, opipljivo misliš napraviti, računaj na
razdoblje od najmanje 10 do 15 godina. I, pripremi se na mukotrpan rad,
ali i na svakojake uvrede, poniženja, svakojake neprilike. Mogu
vam reći da su bili u pravu, svašta smo prošli u ovih proteklih 11
godina, ja na čelu Uprave sa skupinom vrijednih ljudi, zaljubljenika u
veslanje. Cijeneći sve što se napravilo prijašnjih godina, klanjajući
se rezultatima iz tog doba, posebice rada moga uvaženog prethodnika
Čede Polaka, držim da se u ovom proteklom mandatu napravilo puno. KVALITETAN KADAR IZ KRKE Ovoj
novoj Krki se najviše spočitavalo izostanak kvalitetnog seniorskog
veslanja. No, razvojem Nike Bujasa koji je Krki vratio reprezentativni
status nakon dugih 30 godina, i tu se situacija mijenja na bolje. Je li
ovo prekretnica u tom smislu? Prije svega moram kazati da
Niko Bujas nije jedini seniorski veslač u Krki, da je tu i Leonard
Šare, izuzetno vrijedan momak, koji samo stjecajem okolnosti nije član
B reprezentacije. Uz Krku se stalno naslanja problem odljeva njenih
članova nakon juniorskog uzrasta, izostankom studija kojeg bi veslači
mogli polaziti u Šibeniku i nastaviti s treninzima. No, osnivanjem
šibenskog Veleučilišta i Niko Bujas je ostao u gradu, i uvjereni smo da
ćemo u njegovoj osobi uskoro dobiti ne samo vrhunskog veslača, nego i
akademski obrazovanog čovjeka, uz njega i Lea Šaru. I, da će oni kroz
pet, deset godina, a ako Bog da i ranije, preuzeti i čelne pozicije u
klubu. A, što se Nike tiče, on je sada šesti seniorski (scull, op. Aspiriniks) veslač u državi
po rezultatima, prvih pet su toliko kvalitetni, svjetske marke da „boli
glava“. Ali, Niko je tu, blizu, uz njih, i svojim rezultatima na
ergometru, i na vodi grabi velikim koracima prema samom vrhu. No,
i prije Nike i Šare Krka je imala odlične veslače, Niko je u paru sa
Vudragom bio 6. na SP, imali smo niz cura koje su bile predestinirane
za svjetske rezultate, ali su odustale zbog studija, a jedna zbog
povrede. Dakle, kontinuitet postoji, a nadamo se da će Niko i Leo
napraviti onaj veliki, ključni iskorak. Ciljate na odlazak na Olimpijske igre u Londonu 2012.godine? Apsolutno,
Niko gleda prema Londonu, ali do tog cilja ima puno prepreka. Rekao bih
da ga čekaju dva otpora. Prvi je sam ulazak u sastav reprezentacije za
tako veliko natjecanje. On je skifist ali ima i predispozicije za rimen
veslanje. Uz to, veslanje je sport koji nije samo značajan u
regionalnim okvirima, tu su sve najjače sile od SAD-a, Kanade, Engleske,
Australije, Novog Zelanda, Francuske, Italije, Njemačke, Rusije,
Ukrajine, Bjelorusije, Grčke. Mi Hrvati, nažalost, često u nebesa
dižemo uspjehe u nekim „egzotičnim“ sportovima, bez namjere da vrijeđam
bilo koga. Ali, kada uza sebe u susjednim stazama imate maksimalno
spremnog Amerikanca, Kineza, Australca, Rusa, Engleza... i njima uspijete parirati,
onda su to zaista vrhunski rezultati i dosezi. Ja kao predsjednik Krke
ali i kao predsjednik Vijeća klubova Hrvatskog veslačkog saveza
vjerujem da će i Niko i Leo biti u sastavu hrvatske reprezentacije na
OI u Londonu, a možda i još poneki veslač iz našeg kluba. A, mi im to u
klubu možemo i moramo osigurati kroz uvjete za rad. DJECU ZARAZITI SPORTOM Čime ste zadovoljni u svom mandatu u Krki na čelu kluba? Mene
sam rezultat ne zanima kao neki apsolutni, isključivi cilj. Kada sam
preuzeo vođenje kluba, zatekao sam devastiran klub kojeg su na životu
održavala dva čovjeka. Bilo je pitanje hoće li Krka uopće ostati na
karti šibenskog sporta, a kamoli hrvatskog. Pravno smo ustabilili klub,
izvojevali bitku oko dobivanja u vlasništvo doma u Docu, što nam je
Grad Šibenik natovario kao veliki teret, kamen spoticanja, rekao bih.
Ogradili smo dvorište kluba, što je u postojećem prometnom kaosu u Docu jako
bitno. Krka je danas klub koji je po rezultatima u gornjoj trećini
hrvatskog veslanja, u Dalmaciji uz Jadran i Gusar u vrhu. Prvi cilj je
da se djeca bave sportom, koliko god je važno da djeca u Šibeniku znaju
plivati, jedriti, važno je i da nauče veslati. Hoće li Niko Bujas, Leo
Šare ili netko treći postati olimpijski pobjednik, to će se tek
vidjeti, to ovisi o masu stvari, hoće li oni nastupiti na OI to također
ostaje za vidjeti, ali držim da će Krka tek u predstojećem razdoblju
ostvariti pravi rezultat. I ponoviti doseg iz prošlosti kada su se
osvajale medalje na EP, što su zapravo bila Svjetska prvenstva. Bilo to
u mom predsjedničkom mandatu, ili nečijem drugom, to je sada manje
važno. Čime niste u potpunosti zadovoljni? Ja
sam čovjek koji se i u životu, pa tako i u sportu trudi lučiti bitno od
nebitnog, prijateljstvo od profesionalnosti. Mi smo u Krki svi kolege,
ali i prijatelji. Možda su rezultati kluba u proteklom razdoblju mogli
biti i bolji, i jednim dijelom je upravo taj odnos prijateljstva u
klubu nauštrb profesionalnosti, utjecao na rezultat. To je sve u nekoj
hipotetskoj sferi, ali moram naglasiti ogroman ulog naših trenera
Radečića, Krasića, Blaževića i Baljkasa, koji su ugradili veliki
doprinos što je Krka tu gdje jest. U FINANCIJSKOJ SJENI Kako je voditi jedan po tradiciji i značaju veliki klub, u ovim nezavidnim financijskim vremenima? Biti
na čelu Krke je prije svega čast, a potom i zadovoljstvo. Meni dođe kao
relaks nakon posla, svakodnevnih stresova, nerviranja, pa se to onda
prenaša i na klub. Nije lako, tim više jer smo u medijskoj, ali i sjeni
ostalih, prvenstveno loptačkih sportova. Nažalost, Republika
Hrvatska nije pronašla mjere niti način da pomogne sportovima poput
veslanja. Nije shvatljivo da, primjerice, državne tvrtke, javna
poduzeća poput Croatia osiguranja, HEP-a ili JANAF-a sponzoriraju vreće
bez dna koji se zovu Dinamo ili Hajduk, a da istovremeno na dresu
Šibenika nema istih firmi. Odnos prema veslanju je lakmus papir stanja u
državi, nažalost stimulira se ad hoc rezultat, plaćanje stranaca u
hrvatskom sportu, nauštrb dugoročnog rada, rezultata u tzv. „malim
sportovima“ koji su mali samo po ulaganju u njih. Krka je uspjela
ostati na površini zahvaljujući skupini ljudi koji prvenstveno vole
Šibenik, a potom i Krku. Nije isto dati novac iz proračuna, drugačije
je kada ljudi iz svoga džepa, iz vlastitih tvrtki pomažu, i to dugi niz
godina, i prije mog dolaska u klub. I, to ne na način da oni nama daju
novac, već oni plate račun za primjerice osmerac, poput Zdravka
Iljadice. Ako dozvolite spomenuo bih tu Vicka Batinicu, Ivu Šinka,
Vladu Čovića, Gorana Prgina, Mirka Čalu, Gorana Šarića, Ivu Deana. Bez
tih i takvih ljudi Krka bi teško opstala, i to moramo znati cijeniti. Veterani radije igraju mali balun
Svaki veliki klub ima svoje zaslužne članove, o njima vodi računa. O Krkinim veteranima Crnogaća kaže: -
Naši veterani kojih ima u klubu radije igraju mali balun, nego da
sjednu čamac i zaveslaju kao nekad. Ove godine smo imali poziv
gradonačelnika Vukovara da nastupimo s našim osmercem, ali nemamo tu
kritičnu masu da se okupimo. Krku je u Vukovaru predstavljao Ivo
Despot, naš bivši istaknuti veslač, koji je nastupio u kombiniranom
osmercu, te Niko Bujas. Volio bih da što više veterana dođe u klub, i
da veslaju. Ali, prije svega pozivam djecu da dođu u Krku, upišu se u
veslanje jer je to jedan od najljepših i najzdarvijih sportova.
Veslanje nije sport koji može osigurati egzistenciju, ali ima puno
zadovoljstva.
Motorne jahte najveći neprijatelji veslanja Svjedoci
smo velikih promjena u šibenskom akvatoriju u proteklih 15 godina, više
je promjena bilo u tom razdoblju nego u svih 900 godina šibenske
povijesti. Imamo dosta problema s plovnim putem, brojnim uzgajivačima
školjaka, koje razumijemo i uvažavamo, ali najveći neprijatelj veslanja
su velike motorne jahte kojih je svake sezone sve više u kanalu. Kruže
oko naših veslača, slikaju ih kao raritete, pa ih onda svojim divovskim
motorima i elisama zanjišu. |