Dražen Crnogaća, u Šibeniku je poznat u poslovnom svijetu kao pročelnik šibenske ispostave Porezne uprave, ali u sportskom miljeu i kao dugogodišnji čelnik Veslačkog kluba Krka. Tu odgovornu, i kako često kaže, časnu ulogu predsjednika jednog od simbola sportskog Šibenika obavlja već 11 godina, u svom trećem mandatu.
- Kada sam počinjao s ovom ulogom razgovarao sam sa svojim prijateljima iz Slovenije, koji su bili iskusni, prekaljeni u veslačkom sportu. Sjećam se što su mi rekli - ako bilo što pozitivno, opipljivo misliš napraviti, računaj na razdoblje od najmanje 10 do 15 godina. I, pripremi se na mukotrpan rad, ali i na svakojake uvrede, poniženja, svakojake neprilike.
Mogu vam reći da su bili u pravu, svašta smo prošli u ovih proteklih 11 godina, ja na čelu Uprave sa skupinom vrijednih ljudi, zaljubljenika u veslanje. Cijeneći sve što se napravilo prijašnjih godina, klanjajući se rezultatima iz tog doba, posebice rada moga uvaženog prethodnika Čede Polaka, držim da se u ovom proteklom mandatu napravilo puno.

 KVALITETAN KADAR IZ KRKE

 Ovoj novoj Krki se najviše spočitavalo izostanak kvalitetnog seniorskog veslanja. No, razvojem Nike Bujasa koji je Krki vratio reprezentativni status nakon dugih 30 godina, i tu se situacija mijenja na bolje. Je li ovo prekretnica u tom smislu?
Prije svega moram kazati da Niko Bujas nije jedini seniorski veslač u Krki, da je tu i Leonard Šare, izuzetno vrijedan momak, koji samo stjecajem okolnosti nije član B reprezentacije. Uz Krku se stalno naslanja problem odljeva njenih članova nakon juniorskog uzrasta, izostankom studija kojeg bi veslači mogli polaziti u Šibeniku i nastaviti s treninzima. No, osnivanjem šibenskog Veleučilišta i Niko Bujas je ostao u gradu, i uvjereni smo da ćemo u njegovoj osobi uskoro dobiti ne samo vrhunskog veslača, nego i akademski obrazovanog čovjeka, uz njega i Lea Šaru. I, da će oni kroz pet, deset godina, a ako Bog da i ranije, preuzeti i čelne pozicije u klubu. A, što se Nike tiče, on je sada šesti seniorski (scull, op. Aspiriniks) veslač u državi po rezultatima, prvih pet su toliko kvalitetni, svjetske marke da „boli glava“. Ali, Niko je tu, blizu, uz njih, i svojim rezultatima na ergometru, i na vodi grabi velikim koracima prema samom vrhu.
No, i prije Nike i Šare Krka je imala odlične veslače, Niko je u paru sa Vudragom bio 6. na SP, imali smo niz cura koje su bile predestinirane za svjetske rezultate, ali su odustale zbog studija, a jedna zbog povrede. Dakle, kontinuitet postoji, a nadamo se da će Niko i Leo napraviti onaj veliki, ključni iskorak.
Ciljate na odlazak na Olimpijske igre u Londonu 2012.godine?
Apsolutno, Niko gleda prema Londonu, ali do tog cilja ima puno prepreka. Rekao bih da ga čekaju dva otpora. Prvi je sam ulazak u sastav reprezentacije za tako veliko natjecanje. On je skifist ali ima i predispozicije za rimen veslanje. Uz to, veslanje je sport koji nije samo značajan u regionalnim okvirima, tu su sve najjače sile od SAD-a, Kanade, Engleske, Australije, Novog Zelanda, Francuske, Italije, Njemačke, Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Grčke. Mi Hrvati, nažalost, često u nebesa dižemo uspjehe u nekim „egzotičnim“ sportovima, bez namjere da vrijeđam bilo koga.
Ali, kada uza sebe u susjednim stazama imate maksimalno spremnog Amerikanca, Kineza, Australca, Rusa, Engleza... i njima uspijete parirati, onda su to zaista vrhunski rezultati i dosezi. Ja kao predsjednik Krke ali i kao predsjednik Vijeća klubova Hrvatskog veslačkog saveza vjerujem da će i Niko i Leo biti u sastavu hrvatske reprezentacije na OI u Londonu, a možda i još poneki veslač iz našeg kluba. A, mi im to u klubu možemo i moramo osigurati kroz uvjete za rad.

 DJECU ZARAZITI SPORTOM

 Čime ste zadovoljni u svom mandatu u Krki na čelu kluba?
Mene sam rezultat ne zanima kao neki apsolutni, isključivi cilj. Kada sam preuzeo vođenje kluba, zatekao sam devastiran klub kojeg su na životu održavala dva čovjeka. Bilo je pitanje hoće li Krka uopće ostati na karti šibenskog sporta, a kamoli hrvatskog. Pravno smo ustabilili klub, izvojevali bitku oko dobivanja u vlasništvo doma u Docu, što nam je Grad Šibenik natovario kao veliki teret, kamen spoticanja, rekao bih. Ogradili smo dvorište kluba, što je u postojećem prometnom kaosu u Docu jako bitno. Krka je danas klub koji je po rezultatima u gornjoj trećini hrvatskog veslanja, u Dalmaciji uz Jadran i Gusar u vrhu. Prvi cilj je da se djeca bave sportom, koliko god je važno da djeca u Šibeniku znaju plivati, jedriti, važno je i da nauče veslati. Hoće li Niko Bujas, Leo Šare ili netko treći postati olimpijski pobjednik, to će se tek vidjeti, to ovisi o masu stvari, hoće li oni nastupiti na OI to također ostaje za vidjeti, ali držim da će Krka tek u predstojećem razdoblju ostvariti pravi rezultat. I ponoviti doseg iz prošlosti kada su se osvajale medalje na EP, što su zapravo bila Svjetska prvenstva. Bilo to u mom predsjedničkom mandatu, ili nečijem drugom, to je sada manje važno.
Čime niste u potpunosti zadovoljni?
Ja sam čovjek koji se i u životu, pa tako i u sportu trudi lučiti bitno od nebitnog, prijateljstvo od profesionalnosti. Mi smo u Krki svi kolege, ali i prijatelji. Možda su rezultati kluba u proteklom razdoblju mogli biti i bolji, i jednim dijelom je upravo taj odnos prijateljstva u klubu nauštrb profesionalnosti, utjecao na rezultat. To je sve u nekoj hipotetskoj sferi, ali moram naglasiti ogroman ulog naših trenera Radečića, Krasića, Blaževića i Baljkasa, koji su ugradili veliki doprinos što je Krka tu gdje jest.

 U FINANCIJSKOJ SJENI

 Kako je voditi jedan po tradiciji i značaju veliki klub, u ovim nezavidnim financijskim vremenima?
Biti na čelu Krke je prije svega čast, a potom i zadovoljstvo. Meni dođe kao relaks nakon posla, svakodnevnih stresova, nerviranja, pa se to onda prenaša i na klub. Nije lako, tim više jer smo u medijskoj, ali i sjeni ostalih, prvenstveno loptačkih sportova.
Nažalost, Republika Hrvatska nije pronašla mjere niti način da pomogne sportovima poput veslanja. Nije shvatljivo da, primjerice, državne tvrtke, javna poduzeća poput Croatia osiguranja, HEP-a ili JANAF-a sponzoriraju vreće bez dna koji se zovu Dinamo ili Hajduk, a da istovremeno na dresu Šibenika nema istih firmi. Odnos prema veslanju je lakmus papir stanja u državi, nažalost stimulira se ad hoc rezultat, plaćanje stranaca u hrvatskom sportu, nauštrb dugoročnog rada, rezultata u tzv. „malim sportovima“ koji su mali samo po ulaganju u njih.
Krka je uspjela ostati na površini zahvaljujući skupini ljudi koji prvenstveno vole Šibenik, a potom i Krku. Nije isto dati novac iz proračuna, drugačije je kada ljudi iz svoga džepa, iz vlastitih tvrtki pomažu, i to dugi niz godina, i prije mog dolaska u klub. I, to ne na način da oni nama daju novac, već oni plate račun za primjerice osmerac, poput Zdravka Iljadice.
Ako dozvolite spomenuo bih tu Vicka Batinicu, Ivu Šinka, Vladu Čovića, Gorana Prgina, Mirka Čalu, Gorana Šarića, Ivu Deana. Bez tih i takvih ljudi Krka bi teško opstala, i to moramo znati cijeniti.

 Veterani radije igraju mali balun

Svaki veliki klub ima svoje zaslužne članove, o njima vodi računa. O Krkinim veteranima Crnogaća kaže:
- Naši veterani kojih ima u klubu radije igraju mali balun, nego da sjednu čamac i zaveslaju kao nekad. Ove godine smo imali poziv gradonačelnika Vukovara da nastupimo s našim osmercem, ali nemamo tu kritičnu masu da se okupimo. Krku je u Vukovaru predstavljao Ivo Despot, naš bivši istaknuti veslač, koji je nastupio u kombiniranom osmercu, te Niko Bujas. Volio bih da što više veterana dođe u klub, i da veslaju. Ali, prije svega pozivam djecu da dođu u Krku, upišu se u veslanje jer je to jedan od najljepših i najzdarvijih sportova. Veslanje nije sport koji može osigurati egzistenciju, ali ima puno zadovoljstva.

 Motorne jahte najveći neprijatelji veslanja

Svjedoci smo velikih promjena u šibenskom akvatoriju u proteklih 15 godina, više je promjena bilo u tom razdoblju nego u svih 900 godina šibenske povijesti. Imamo dosta problema s plovnim putem, brojnim uzgajivačima školjaka, koje razumijemo i uvažavamo, ali najveći neprijatelj veslanja su velike motorne jahte kojih je svake sezone sve više u kanalu. Kruže oko naših veslača, slikaju ih kao raritete, pa ih onda svojim divovskim motorima i elisama zanjišu.