2. VKMF + IC
26.04.2010. 01:28:33
| By:
aspiriniks
Proteklog vikenda hrvatske veslačice i veslači našli su se još jednom, u razmaku od samo 15 dana, na natjecanju u Zagrebu. Kako je bilo, s kakvim smo se dojmovima vratili u naš Grad, pročitajte u nastavku.
Druga regata Veslačkog (tzv. kontinentalnog) kupa "Miljenko Finderle" i već tradicionalni "Inter City" i ove su godine okupili veliki broj veslačica i veslača iz čitave nam Lijepe naše. Neka organizatori kažu statistiku o broju utrka, posada, veslačica, veslača, a nama ostaje da vam kažemo o našim navijačkim utiscima. Najprije onaj najupečatljiviji: ne sjećamo se da smo ikad u posljednjih 12-ak godina koliko intenzivno pratimo veslačka natjecanja vidjeli toliko uzbudljivih utrka u kojima se sve do zadnjih metara nije znao pobjednik! Primjera ima zbilja puno, a svaki je na svoj način lijep i zaslužuje makar rečenicu - dvije. Veseli nas da su u nekoliko takvih utrka sudjelovale i naše posade, a još nas više veseli to što smo nakon svake od takvih drama na, ovaj put sasvim mirnom Jarunu, ostajali punog srca i duše.
Regata je, u svom finalnom subotnjem dijelu, za naš Klub počela kao u najljepšoj priči - utrkom skifova kadeta "A" u kojoj je potpuno dominirao naš Antonio Čoga. Od prvog do zadnjeg zaveslaja bila je to sigurno, samouvjereno i tehnički sasvim pristojno, odveslana utrka u kojoj Antonio ostalim konkurentima, među kojima je bio i Tomislav Šain pobjednik na regati "Croatia Open", nije pružio ni mrvicu šanse! Za Antonia, do sada, naši treneri imaju samo riječi hvale i ako tako nastavi bit će još veselja kao što je bilo ono subotnje.
Iza 1XKMA gledali smo prvu dramu i to u disciplini 2XKMA. Opet su jednu od glavnih uloga imali mladi krkaši. Važno je, prethodno, reći da smo nakon jutarnjih kvalifikacija u finalnoj utrci imali čak dvije posade s oznakom KRK i to nas je posebno razveselilo. Trka je tekla kao najuzbudljiviji triler u kojem se između čak 4 posade (JAR, KRK, NEP, TRE1) sve do zadnjeg metra nije znalo tko će pobijediti. Prateći trku iz auta čuli smo trenera Krasića kako glasno pokušava obodriti svoje veslače da izdrže i daju svoj maksimum, a naravo bilo je vriske i ostalih trenera. Bilo je uistinu fascinantno vidjeti kako se naši Jakov i Tome tijekom utrke bore da uspiju i na kraju im je prvo mjesto izmaklo za samo 41 stotinku sekunde. Prvi su bili momci iz Jaruna, treće mjesto je zauzeo dubl iz Dubrovnika, dok je prva posada Trešnjevke za 2,13 sekundi zaostala za pobjednicima i ostala bez medalje. Možda je čudno reći, ali je istina: u istoj utrci naša druga posada koju su činili Bruno i Adrian nije imala šansu za neki bolji plasman, bili su peti, ali i njihov plasman veseli jer su zaostali ne baš pretjeranih 8,53 sekunde.
Iza kadetskih dublova uslijedila je finalna utrka četveraca u istom uzrastu u kojoj su sudjelovali i naši Filip, Mihovil, Kristian i Krešimir. Ova utrka je protekla u znaku superiornog četverca VK "Croatia", naši su bili peti, a trener Krasić je poluglasno komentirao: "Naši su ovdje još sasvim mladi i tjelesno inferiorni, ali sutra kad sastavimo naš najbolji četverac bit će zanimljivo." Unatoč očitom nedostatku siline ipak se treba reći da su naši F, M, K i K, veslali lijepo za oko, a to je zapravo ono najviše što se od kadeta može i tražiti!
Finale A u disciplini 2XKWA proteklo je bez Antonije i Marijete. Umjesto očekivane vjerojatne medalje trener Blažević se iznervirao kao nikada do tada: naše cure su na treningu dan ranije napravile pravi negativni podvig - u punoj brzini su se zabile pramcem svoga dubla u, ni manje ni više, startni blok!!! Na sreću, ta nevjerojatna lakomislenost i neopreznost plaćena je "samo" oštećenjem čamca i gubljenjem očekivanog odličja, dok je Marijeta prošla samo s jakim udarom u leđa. Bila je to prava sreća u nesreći.
U disciplini 1XJMA imali smo dva predstavnika: Tomislava i Luku. Luka nije ušao u A-finale, na kraju je bio ukupno 8. od 15 prijavljenih, dok je Tomislav došao do finala zauzevši 4. mjesto s, na žalost, popriličnim zaostatkom za pobjednikom. Ovo je, inače, bila utrka u kojoj smo prisustvovali drugoj drami u kojoj su glavni akteri bili Duje Dumanić (GUS) i Ivan Srdanović (IKT1). Prvi dio staze, sve negdje do otprilike polovine na prvom mjestu bio je Matija Milošević (KOR), ali nije upio izdržati jake napade Dumanića i Srdanovića koji su ga pretekli i zadnjih 1 000 metara veslali doslovno rame uz rame. Na kraju se Dumanić pokazao izdržljivijim i stabilnijim od svog sportskog konkurenta, ali sigurno je da je za ovu pobjedu iz sebe iscijedio i zadnji atom snage!
Onda smo gledali dramu pod rednim brojem tri: bila je to finalna utrka 2-JMA u kojoj su se izdvojile dvije posade i to Krke i JZD. Valja odmah reći da su Ivica i Jere zadnjih 20-ak dana, od kad se produžio dan, svakog ranoj jutra špartali od Kluba do Zatona i natrag. Žrtvovanje sna bio je jedini način da se napokon nađu zajedno na treningu i počnu s uveslavanjem. Smatramo da se ovom utrkom i lijepom pobjedom uloženi trud potpuno isplatio. Na cilj su, kao što smo to naznačili, stigli prvi, ali valja reći da su slomili uporne Zadrane tek u zadnjih 500 metara. Naravno, za pretpostaviti je da Pekić i Antišin nisu očekivali takav razvoj utrke jer su do tada već dva puta pobijedili Ivicu i Jeru, ali od sada će im to zacijelo biti puno teže ponoviti jer su naši veslači u usponu forme (makar imaju još puno detalja za popraviti),a prava je šteta što na Regatu nisu bili došli dvojci iz Pule, pa da konkurencija bude još jača.
U utrci 1XJWA nije bilo drame, nismo je ni očekivali jer znamo kako i koliko Matea "trenira". Dok je imala nešto snage držala se mlađe sestre Milošević, a onda je poslije kilometra logično posustala. Karla je otišla prema zlatnoj medalji, a Matea se borila i bez nekih pretjeranih problema izborila za drugu poziciju. U ovoj utrci je sudjelovala i Rafaela za koju smo se sve do kraja nadali da bi mogla biti treća, ali eto nije bila treća nego četvrta čime ni ona ne bi trebala biti baš sasvim zadovoljna.
Četvrtu dramu, zapravo pravo pravcato kidanje živaca gledali smo u disciplini 1XSM koja je svoj prolog imala već u kvalifikacijama. Naravno, valja reći da smo baš seniorske sifove očekivali s posebnim zanimanjem zbog našeg Nike. Nadali smo se njegovom pravom izdanju o kakvom trener Mime sve češće svjedoči na treninzima, ali to opet nismo dočekali. O čemu je riječ? Naime, već u kvalifikacijama nama koji smo pratili utrku Nikino veslanje je izgledalo sasvim rezervirano, reklo bi se "na 70%", ali nas je tek nakon utrke zabrinulo njegovo blijedo lice i procijeđena riječ "Užasno!" Ne treba niti spominjati zabrinutost njegovog trenera jer je Niko, slično kao i na "C.O." imao problem s disanjem, vjerojatno uzrokovan nekom alergijom. Inače, za one koji nisu bili u ZG treba reći da je zrak bio doslovno pun bjeličastih pahuljica koje su letjele s stabala. Zabrinutost je išla dotle da je predsjednik našeg kluba predložio uzrujanom treneru Mimi da Niku zaštiti od daljnjeg napora i da se ne ide u finalnu utrku. Ipak, tvrdoglav kakav već ponekad jeste, Niko je izišao na start A-finala kao da je sasvim zdrav. Na startu se majstor Mario vrlo brzo odvojio od Lenka i Nike i ostalih sudionika te utrke i vozio neku svoju priču. Niko se borio s Lenkom, ostali su već zaostajali podosta, ali mu je ovaj pobjegao na 1 500 metara za cca jednu dužinu čamca. Nama koji smo pratili što se dešava izgledalo je doslovno kao da će krkaš svakog trenutka stati, ali je umjesto odustajanja Niko u zadnjih 500 metara krenuo u lov za Lenkom i za malo uspio u tome. U svom tom zbilja strašnom međusobnom hrvanju uspjeli su se sasvim približiti Mariu koji je doduše zadnje metre odveslao sasvim lagano. Na kraju je super-Mario bio prvi što je bio epilog kojeg smo, naravno, unaprijed znali i prije same trke, dok je Lenko pobjegao Niki za 10-ak centimetara. Suci su izmjerili da se radi o razlici od čak 4 desetinke, ali nešto nismo sigurni u to, a nije zapravo ni važno. Iz te utrke naš veslač je izišao kao pobjednik nad vlastitim zdravstvenim stanjem pokazavši tako svu čvrstinu i odlučnost svoje volje. Bravo Niko!
Slijedeća utrka koju smo pratili bila je neizvjesna bitka po dva seniorska dvojca JZD i Iktusa u kojoj su Vujo i Stojko bili prvi. Ova utrka nagovijestila je moguću neizvjesnu utrku u seniorskim četvercima koja je sutradan zaista i uslijedila. Dvojaca Gusara ovog puta nije bilo u konkurenciji, odnosno bili su tu Malbašić i Šupić, ali kao da nisu ni bili.
Što se tiče prvog dana to je otprilike bilo to. Kasnije nam je bilo žao što nismo gledali utrku 2XJMB i to zbog posade VK "Zagreb" na koju nam je, za večerom, skrenuo pozornost naš trener Mime ističući da se radi o veslačima koji su u svojoj disciplini bili totalno superiorni pri čemu su pokazali odlično veslanje. Kasnije smo pogledali, radi se o Mateju Heregi i Karlu Sambolecu. Veseli nas što osim odlične skifistice (Ivana Krkljuš) iz Vukovara imamo u uzrastu mlađih juniorki i ml. juniora i jednu mušku posadu čiji ćemo razvoj sigurno pažljivo i s puno nade pratiti.
Drugog dana natjecanja nastavljena je žetva medalja za Krku: počela su je Matea i Rafaela drugim mjestom u 2XJWA. U toj utrci su sudjelovale i Tea + Lucija kao KRK2, ali su puno previše zaostale. Onda se u krajnje osiromašenoj konkurenciji Antonia provozala stazom i došla prva ispred konkurentice iz Medulina, a potom... a potom smo gledali još jednu dramu, petu po redu, u izvedbi četveraca kadeta Krke i Croatie. Na stazu, je nakon laganini izveslanih kvalifinacija, izišao naš trenutno najbolji četverac u sastavu Jakov, Tome, Antonio i Adrian i nakon duge i krajnje uzbudljive borbe, u kojoj je prednost od prvog zaveslaja stalno bila na našoj strani, uspio za malo pobijediti očito puno snažnije momke iz zagrebačkog kluba. To je bila ona priča koju nam je već ranije bio najavio trener Krasić: s jedne strane tehnički sasvim solidno izdanje naših veslača, a s duge strane čvrsti konkurenti. Na naše zadovoljstvo ovog puta je znanje prevladalo nad silom i ukoliko mladi krkaši budu marljivi i dalje imaju lijepe šanse za dobar plasman na Prvenstvu RH.
Novu medalju osvojile su za sebe i Klub Matea i Rafaela u kombiniranom 4XJWA. Već više puta spominjana Ivana Krkljuš i cura iz Osijeka Kristina Mikola bile su im partnerice u čamcu. Ovoj posadi nitko nije bio ni blizu.
Šesta i za naša istrošena grla, zadnja po redu, drama zbivala se u utrci juniorskih osmeraca u kojoj su Ivica i Jere činili štrokerski par kombinirane posade KRK - MLA - VUK. Bila je to malo je reći uzbudljiva predstava u kojoj su sve do zadnjih 200 metara "naši" za 2-3 metra zaostajali za klupskom posadom Iktusa, a onda je krenuo furiozan finiš u kojem su narančasti od šarenih poraženi za 41 stotinku. Derala su se grla brojnih trenera uz stazu, a bogme i našeg kadeta Ž koji je navijajući za šarene od uzbuđenja ručicama udarao po vratima auta! Bravo za sve sudionike ovog lijepog sportskog nadmetanja - osmerci su slabost svakog zagriženog veslačkog navijača pa zato svaka pobjeda u osmercu posebno veseli. Bilo nam je drago čuti i ono što je Jere, još onako zadihan i pun dojmova, prvo izgovorio: "Svaka čast kormilaru!"
Dakle, iz Zagreba smo se vratili puni dojmova i s punom vrećom medalja: 6 zlatnih, 3 srebrne i jednom brončanom. Zadovoljni smo činjenicom da su skoro sve naše posade pokazale tehnički dotjerano veslanje, nije bilo "silovanja" tempa na uštrb ritma, nije bilo neusklađenih zaveslaja. Zadovoljni smo i nadom da je u Lenku Niko možda pronašao dugo traženog partnera za dubl. Stanovite tehničke razlike istina postoje, ali to valjda nije nešto što se ne bi zajedničkim radom moglo prevladati. Na redu su da kažu svoje oni koji vode Krku i Mladost, kao i treneri obojice veslača, a mi navijači smatramo da valja probati! Na kraju zadovoljni smo i time što se ovakvim nastupom pokazalo da se neke od naših posada mogu i te kako ravnopravno nositi s kontinentalnom konkurencijom! Čestitamo krkašicama, krkašima i njihovim trenerima, a zahvala ide i vrijednim organizatorima Regate koja nas je ispunila tolikim zadovoljstvom.
Svibanj će biti ništa manje uzbudljiv od travnja: čekaju nas čak dvije regate za Kup Dalmacije (Makarska i Split) na kojima valja potvrditi trenutno prvo mjesto u Kupu, vjerojatno će neke naše posade otići put Beograda na tamošnju jaku međunarodnu regatu, a imamo pravo nadati se i Nikinom nastupu na Bledu, na prvoj Regati SK. U sve to valja ugurati i jednu (redovnu) sjednicu Skupštine Kluba i tradicionalni skupštinski domjenak... sve u svemu bit će zanimljivo.
