Početak sezone pun optimizma za seniorski skul
26.04.2010. 15:29:16
| By:
aspiriniks
Dvije najvažnije regate za uvodni dio sezone naših seniorskih reprezentativaca su iza nas: Croatia Opente Memorijal Paolo d'Aloja. Te dvije regate, prva u Zagrebu a druga u talijanskom veslačkom centru Piediluco, donijele su pregršt sjajnih rezultata u našem seniorskom muškom skulu, dok ostatak reprezentativnih seniorskih posada mora popraviti formu prije nastavka sezone, piše Igor Velimirović.
U našem seniorskom skulu dogodilo se ono što smo se svi nadali: sjajna grupa B seniora, točnije četverac skul lanjskih svjetskih prvaka u U23 kategoriji Damir Martin, Valent i Martin Sinković te David Šain nastavili su svoj napredak na način koji i dalje zapanjuje svojim uzlaznim trendom. Naime, poslije dosta godina dobrih juniorskih rezultata i medalja u skulu, u seniorskoj kategoriji nikako da se dobar rad materijalizira nekim snažnim A rezultatom u skul disciplinama. To su upravo ovi dečki lani promijenili izvrsnim četvrtim mjestom na A Svjetskom prvenstvu, pa smo nestrpljenjem čekali početak nove sezone. Na zadovoljstvo svih, pokazalo se da su dečki nastavili ozbiljno i predano raditi već tijekom zimskih priprema po rezultatima na ergometrima i na daljinskim regatama. Na regati Croatia Open superiorne pobjede Damira Martina u samcu ispred braće Sinković, pobjeda dubla Martin i M. Sinković te treće mjesto kombinacije Šain i V.Sinković te nakon toga i lagana pobjeda u četvercu skul pokazale su da smo u skul disciplinama definitivno preuzeli primat ispred primjerice Slovenije koja je godina za naše skul veslače predstavljala ponekad nedostižni uzor. Na ovoj regati je dobar znak bila i komparacija s svjetskim medaljašima u dublu Estoncima, te je sada potpuno jasno da je ova grupa naših veslača i ove godine u prvoj svjetskoj veslačkoj ligi. Ono što su par tjedana kasnije pokazali na regati u Piedilucu samo je potvrda da je ova ekipa na pravom putu. Dvostruka pobjeda prvi dan iz dublova (Damir Martin i Valent Sinković prvi, Martin Sinković i David Šain drugi) te superiorna pobjeda drugi dan u četvercu bili su ponovno prava lekcija iz dobrog veslanja. U ovom trenutku, ako se posadi osigura mir i koncentracija na trening te pod uvjetom da se dečki sačuvaju od ozljeda, čini se da imamo jednu od najperspektivnijih svjetskih posada koja već danas može biti uvrštena u red favorita za svako natjecanje na kojem se pojave.
Seniorski rimen nažalost nije na tragu onoga što nam demonstriraju skuleri. Braća Skelin i dalje figuriraju kao najjači par, iako su nakon pauze koje je imao Siniša prošle godine tek negdje u proljeće opet sjeli u čamac u starom sastavu. Nažalost, u Zagrebu je bilo evidentno da još nemaju formu za nekoliko jakih trka za redom, te su nakon solidnog prednatjecanja u finalu ipak bili dosta sporiji od očito jako dobro spremnih posada Srbije. Slika iz četverca bez je bila vrlo slična, opet nedodirljive posade Srbije kojima Skelini nisu mogli parirati (u kombinaciji s Banovcem i Čavrljem) ali su ostvarili plasman ipak ispred Slovenije.To što se finala u Zagrebu u dvojcima nisu domogle posade Slovenije iz iskusnog i dokazanog slovenskog četverca koji je i drugi dan u četvercu ostao iza posade Gusara, naizgled budi nadu da bi i naše posade mogle kroz sezonu napredovati, upravo onako kako to obično rade Slovenci koji su u pravilu najbrži u najvažnijoj utrci sezone. Činilo se u Zagrebu da su posade Srbije možda ipak malo prerano u jakoj formi, što međutim nije potvrdilo natjecanje u Piedilucu, gdje te ista posada Srbije koja je pobijedila u dvojcu u Zagrebu tamo dosta uvjerljivo, oko dvije dužine čamca, izgubila od doduše svjetski jakih posada Italije i Grčke. Također su i srpski četverci u Italiji bili dobri ali ipak izgubili od prve talijanske posade. To upozorava da čak i da naši veslači naprave određeni napredak najbrže posade će ipak biti teško dostići. Zanimljivo je da iako su i skuleri i rimenaši energetski ujednačeni i rade sličan program treninga, skuleri svoj rad pretaču u dobre nastupe dok rimenaši kao da su izgubili samopouzdanje da se mogu boriti za sam vrh u međunarodnoj konkurenciji. Čini se da je moguće uz braću Skelin kao bazu, za veće posade možda uz pomoć iskusnog Vujevića, te uz najtalentiranije od mlađih seniora Bogdana, Stojčevića i drugih veslača sastaviti dvije-tri solidne ekipe. Možda bi trebao samo jedan bolji rezultat da vrati samopouzdanje i probije mentalni blok, jer tehnički i energetski, barem naizgled (a detaljnije analize će jasno napraviti direktor reprezentacije i treneri), nema razloga zašto i naši rimenaši ne bi veslali konkurentno u međunarodnoj konkurenciji.
Laki veslači kod nas uvijek pokazivali određeni potencijal, iako se čini da bi za prave rezultate trebalo više pažnje i bolja logistička potpora toj vrlo zahtjevnoj kategoriji. Ove godine istaknuli su se dobrim nastupima mladi Vedran Radonić i Nickol Udovičić kao kandidati koji bi mogli pokušati sastaviti jaku U23 laku posadu, kao bazu za neku buduću A posadu. Šteta što kontinuitet treninga nekih starijih lakih veslača (Nikola Tomić i Marko Kušurin, za koje se nadamo da će se vratiti dobrim nastupima u lakoj kategoriji) nije nastavljen, jer je lakše napredovati u kvaliteti ako postoji kvantiteta. U Zagrebu je do finala samca došao Radonić, dok je u Piedilucu finale dohvatio Udovičić. Probali su i dubl u Piedilucu drugi dan i to je bio dobar pokušaj, finale je izmaklo za par sekundi i to u konkurenciji tradicionalno jakoj kod lakih veslača na regatama gdje god se prijave Talijani i Grci. I dok kod lakih veslača konkurencije ima na pretek i kvalitetom i brojnošću, našoj trenutno jedinoj jakoj ženskoj posadi dvojcu bez kormilara Maja Anić i Sonja Kešerac nije ponekad lako naći dovoljno jakih utrka. U Zagrebu ženski dvojac bez nije bio u raspisu, a u Piedilucu se na startu oba dva dana pored naše pojavila još samo posada Italije. Nešto jače Talijanke su oba dana relativno uvjerljivo pobijedile našu posadu, ali to ne znači da ove trke nisu bile važne u hvatanju natjecateljske forme ove posade koja po nekim prognozama uz muški četverac skul za sada jedina ima realne šanse boriti se za plasmane koji bi u 2011. godini donijeti normu za OI. Curama neće biti lako, kako se OI približavaju tako će i konkurencija u svim olimpijskim disciplinama jačati, pa će trebati dati dobru podršku toj posadi da realizira kvalitetne treninge i natjecanja.
Prve dvije regate pokazale su koje su seniorske posade u formi, ali ima i još veslača i posada za koje se možemo nadati da će u ovoj specifično dugoj sezoni (SP je relativno kasno jer je smješteno na južnu hemisferu, u Novi Zeland) moći još popraviti formu ili pronaći prave posade. U skulu je to svakako još Mario Vekić, u rimenu čekamo prave nastupe svih rimenaša od kojih neki nisu niti nastupili u Zagrebu te jasno niti u Piedilucu, pa se nadamo da će se kroz sezonu ipak pojaviti još neki solidan dvojac bez ili četverac koji bi se mogao pridružiti četvercu skul u kvalitetnim nastupima.
