Dojmovi s Jumbove regate
07.06.2010. 21:52:51
| By:
aspiriniks
Prošla je još jedna "Jumbova" međunarodna regata koja će kod nas navijača ostati u podijeljenom sjećanju: s jedne strane osjećaj nevjerice i razočaranja zbog pojedinih rezultata naših posada,s druge zadovoljstvo borbenošću tih naših posada, a s treće osjećaj zadovoljstva što smo na dva dana bili sudionici pravog sportskog događaja s naglaskom kubertenovske orjentacije prema nastupu, a manje prema rezultatu, a što se kao zapravo glavna značajka sporta na žalost sve više gubi.
Da krenemo iz početka, a počelo je tako da smo u Zagreb stigli upravo taman toliko prije da nas strogi čuvari iz ustanove "Jarun" otfrknu s mjesta na kojem uobičajeno autom iščekujemo važne utrke. Ništa zato, momci u crnom bili su u pravu, propise valja poštovati. Važna trka koju smo s velikim nestrpljenjem očekivali bila je prva eliminacijska skupina juniorskih dvojaca bez kormilara u kojoj je gosp. Izbornik okupio svih 6 najboljih ovogodišnjih dvojaca, među kojima i našu posadu Ivica Ban-Jere Gulin. Ulog je ovog puta bio zaista posebno velik jer je pobjednik zasluživao odlazak na prve Olimpijske igre mladih sportaša u Singapore. Dakle, dočekali smo čamce na nekih 500 metara i već na toj poziciji vidjeli da Ivica i Jere veslaju vrlo teško, očajno nemoćno, baš kao da imaju nekoliko lopoča i soma Juru zajedno obješene za kobilicu. Niti tempa, niti ritma, niti usklađenog zaveslaja: umjetnički dojam nula, a brzina adekvatna umjetničkom dojmu! Stjecajem okolnosti do auta smo trčali nedopuštenim smijerom (preko travnjaka, sorry čuvari i majko Prirodo, ali moralo se) kako bi sustigli dvojce koji su išli prema polovini straze, sve s nekom nadom da ono što smo vidjeli nije pravi odraz stanja i da će se desiti neko čudo, ali čuda nije bilo. U nastavku utrke i dalje mučenje, konkurencija se bori i zasluženo odlazi na čelu s JZD1, a Ivica i Jere se "utapaju". Uzalud trud trenera Radečića i Krasića, uzalud njihovi povici, uzalud njihova želja da probude Ivicu i Jeru, ali njih dvojica na ovu super važnu trku jednostavno kao da nisu došli. Na kraju prvi Mate Ledenko i Mile Čakarun (JZD1) zasluženo odlaze u povijest kao naš prvi muški sastav koji će Hrvatsku zastupati na OI mladih na čemu im čestitamo jer su to zbilja zaslužili. Iskreno čestitamo i njima, ali i njihovom treneru i V.K. "Jadran" kojeg kao Klub ne bez razloga nazivamo "tvornicom dobrog veslanja".
U eliminacijama koje su se nastavile gledali smo kako Tomislav Bukić zasluženo ulazi u finale 1X JMA, u finale 1X JŽA sebi karakterističnim stilom ušla je i Matea, dok Rafaela kao četvrta u istoj skupini s Mateom to nije uspjela.
Poslijepodnevne finalne utrke očekivali smo pod Suncem koje se poslije dugog kišnog razdoblja odlučilo ukazati baš na dan održavanja Jumbekove regate, te tako Regati i sa svoje strane dati svojevrsnu potporu. Čekali smo nastavak Regate i odjednom vidimo kako ide s starta čopor dvojaca i iz daljine nam u 1. stazi izgleda Krkin dres. B-finale - nema što, mudro zaključujemo. Međutim kako se čamci približavaju vidimo da je borba žestoka, malo prejaka za jedno B-finale na našim vodama. Vidimo da Krkini dresovi u stazi 1. vode, prepoznajemo da u utrci sujeluju još dva dvojca VK "Istra", dva "Purger"-a, te JZD2 i kombinacija IKT/VUK. Što je sad ovo pitamo se prateći utrku i čujemo da Mime prema svojoj posadi ne viče više-manje poznate savjete, nego samo "Veslajte... veslajte... nemojte stati!!!" Vidimo i sudački katamaran kako se nekako previše orjentirao baš na stazu 1. Sve u svemu utrka se nastavlja, 5 posada sve više zaostaje, samo se KRK i IST1 bore za pobjedu. Istrani žestoko napadaju, krkaši se isto tako žestoko brane i odgovaraju. U jednom trenutku izgledalo je da će momci iz Pule (Zenzerović-Žiković ?) u svojim napadima i uspjeti, ali Ivica i Jere ipak uspijevaju odgovoriti i na kraju pobjeđuju za cca polovinu čamca.Mnogo toga nam nije jasno, ali vidimo kako u čamcu naši momci čestitaju jedan drugom i odlaze po medalju. Bila je to neusporedivo bolja izvedba negoli ona od samo par sati ranije, zapravo izvedba koja je bila barem približna onima koje su tijekom svibnja njih dvojica prikazivali na treningu. O tome što se desilo te su propustili jedinstvenu šansu da se ravnopravno s ostalima utrkuju za odlazan u Singapore neka odgovore oni i njihov trener, ali nas je neposredno nakon odgledanog A-finala zanimao odgovor na pitanje zašto (kako) su uopće nastupili u A-finalu, a da to u eliminacijama nisu zaslužili? Priča je u cijelosti nesvakidašnja i vrijedi je zabilježiti i na trenutak zastati s komentarom daljnjeg tijeka Regate. Dakle, kako smo to kasnije saznali posada JZD1 je odustala od nastupa u A-finalu pa je gosp. Izbornik predložio treneru Radečiću da Ivica i Jere nastupe umjesto momaka iz Zadra. Naravno, kao pravi poklonik doktrine "Neka se vesla!" što je do sada demonstrirao već puno puta, Mime je prijedlog prihvatio i tako su se i naši veslači opet našli u utrci. Međutim, priča ovime ne završava, dapače! Naime, netko je jako zakazao, te zamjena nije bila propisno prijavljena i eto razloga zbog kojeg se ranije spominjani sudački katamaran nalazio blizu našima u 1. stazi: sudac utrke je, naime, čitavo vrijeme dok je utrka trajala (!?) od KRK zahtijevao da stane s veslanjem i da se udalji iz utrke jer nisu prijavljeni. Ivica i Jere su veslajući u regatnom tempu, što znači - koliko su mogli doći do zraka, u više navrata pokušavali sucu objasniti da oni nisu ništa krivi i da im je trener rekao da iziđu na utrku i tako je ta "ugodna" konverzacija trajala i trajala. U jednom trenutku, čak, kad je IST1 izgubila pravac i približila se iz staze 2 stazi 1 sudac je navodno zavikao "Krka stani, pusti Istru da vesla!" Nekoliko stotina metara ranije Ivici i Jeri već je bio dodijeljen žuti karton, pa su potom i službeno isključeni, ali su se oni i dalje tvrdoglavo borili. Sportski kraj ove nesvakidašnje priče već je poznat. U statistici rezultata KRK, kao ovaj put više nego zasluženo prvoplasirane posade, nema i sigurno je da je netko pogriješio u prijavi zamjene, a to nije bio sudac. Iz svega ovoga netko će valjda izvući pouku.
Regata se dalje odvijala prema planu. Na redu je bila utrka juniora u skifovima u kojoj je naš Tomislav pobijedio upornog veslača VK "Dupin" i opet pokazao da je šteta što se do sada nije nametnuo možda kao veslač u nekoj većoj posadi u kojoj bi sigurno više dao nego u usamljeničkom skifu. Međutim, kako naši treneri nisu skloni telefonskim dogovorima, nego tvrdoglavo gledaju samo štopericu, takva možebitna priča teško da će biti ispričana i u nastavku sezone. Čestitamo Tomislavu uz napomenu da je u A-finalu kao normalno trebao nastupiti i mladi skifista Gardijan, ali je zbog (vlastite?) prepotencije bio zasluženo isključen iz svoje eliminacijske skupine već i prije starta.
Potom smo se vratili na start kadeta da bi pogledali utrku 4X KMA u kojoj smo se nadali sigurnoj pobjedi i tako je i bilo. Jakov, Tome i dva Adri(j)ana zahvaljujući svom složnom zaveslaju bili su izrazito superiorni konkurenciji! Tu se nema što puno za reći jer je naša četvorka pratiteljima odmaglila već u ranoj fazi utrke i prednost samo povećavala. Čestitamo!
Iza kadeta koji su nas već više puta do sada obradovali nestrpljivo smo očekivali utrku seniorskih skifova. Zanimalo nas je da li se i koliko Niko uspio oporaviti od, do sada još uvijek nerazjašnjenih, zdravstvenih problema i kako će se nositi s ostalim sudionicima "svoje" utrke. Na otprilike pola staze već je dobrano zaostajao za Dragojevićem (MLA) kao prvoplasiranim i Jurinom (PUR) kao drugoplasiranim. Onda je Lenko stao hvatajući se za mišić desne noge pa se natjecanje nastavilo i bez njega, a u finišu je Niko pokušao nadoknaditi izgubljeno, ali nije u tome uspio. Šteta momka kojeg prati peh, ali što se može.
Jednako nestrpljivo kao i seniore u skifovima, očekivali smo i utrku kadeta u istoj disciplini. Tu je naš Antonio bio pretendent za medalju u svojoj skupini. Utrka je bila jako lijepa, a protekla je u borbi doslovno bok o bok između Antonija i njegova vršnjaka iz HVK "Gusar" (Ivo Bonacin) u kojoj se jasno vidjelo da mladi Bonacin vesla puno čvršće od našeg pulena, ali da mu Antonio odgovara svojim dugim zaveslajem. Gusaraš je uspio pobijediti doslovno u zadnjih par metara kad mu Antonio nije uspio parirati povećanjem tempa. Čestitke obojici, ali i pojedinim momcima, njihovim vršnjacima, iz ostalih skupina (MLA, DUP, OŠJ1...) jer njihove pojave u veslanju pružaju realne nade u nastavak dobrih rezultata i još bolju budućnost našeg sporta.
Iza kadeta u samcu gledali smo već 100 puta odgledani film u kojem Matea u A-finalu 1XJŽA sve do pola staze naznačuje koliko može, a onda u drugoj polovini "pada" i dopušta curama koje sigurno nemaju više talenta od nje, ali koje sigurno rade puno više od nje, da je pobijede. Iskoristimo priliku i čestitajmo zasluženoj pobjednici ove utrke koja je imala istu važnost kao i ona u juniorskim dvojcima - birala se posada koja će nas zastupati u Singapore-u: Asja Žero će, kao naša daleko najbolja juniorka, imati o čemu pričati po povratku iz Azije! Asja svaka Ti čast!
Potom smo pratili našeg B-seniora Lea u 1xSMB. Bilo je to tipično Leovo veslanje: uporno i snažno, ali nekako teško kao da mu je voda gušća nego ostalima. Šteta što su se tom momku složili i nesretni Bolonjski proces s svim negativnostima koje nosi u odnosu na bavljenje vrhunskim sportom i nemogućnost da redovno trenira, s nedostatkom adekvatnog partnera. Na kraju utrke zauzeo je peto mjesto. S njegovom borbenošću valja biti zadovoljan, ali očito je da bi ga se u narednom periodu trebalo iskušati na rimenu.
Na kraju prvog dana još smo pogledali miks utrku u kojoj su se našli juniorski i B-seniorski četverci bez kormilara. Tu su opet sudjelovali i Ivica i Jere i to u za nas potpuno neobjašnjivoj kombinaciji s veslačima iz Osijeka i Vukovara. Osim devize "Neka se vesla!" nemamo drugog objašnjenja za ovu kombinaciju unaprijed osuđenu na začelje, a u ovako burnom danu niti već dva puta spominjana deviza zbilja nije imala opravdanja i palac dolje za idejnog tvorca ovakve posade definitivno sastavljene bez bilo kakve sportske logike! Ovo je, naime, primjer kako se sportaši navikavaju da budu gubitnici!
Drugi dan Regate za nas je počeo utrkom 4- JMA za koju smo unaprijed slutili da će biti jako uzbudljiva, a tako je i bilo. U utrci su sudjelovale 4 posade, ali dvije su vodile glavnu riječ: klupska posada VK "Istra" i kombinacija KRK-JZD(2). Kombinacija je na pola staze bila u vodstvu za dužinu čamca, ali su čvrsti momci iz Pule u zadnjih 500 metara pokazali da su u ovom trenutku ipak nešto bolji i to točno za 2,4 sekunde. Odmah poslije utrke rekli smo da je ovo zapravo solidan osmerac za SP, ali kako navijači nisu ti koji odlučuju bolje je samo sačekati razvoj događaja. Svi koji su utrku pratili komentirali su nakon nje da je četverac Istre zbilja dobar i da su jaki u vodi, a da su se kod kombinacije pojavile očite neusklađenosti onda kad je prevladao umor. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti novi okršaj tih dviju posada koji bi trebao uslijediti već za nekoliko dana na Bledu.
Iduća, za nas posebno zanimljiva utrka, bilo je nadmetanje više grupa kadetskih dublova. U prvoj skupini veslali su, pokusno spojeni, Jakov i Antonio kao KRK1 i sigurno pobijedili, ali treba pošteno reći kako nisu izgledali baš idealno usklađeni. U trećoj skupini sudjelovala je posada KRK2 u sastavu Purušić-Matešić. Tu utrku je, za kadete vrlo snažnim zaveslajem, povela posada Iktusa, a naši su je pratili malo se izdvojivši od Neptuna i Mladosti. Adrijan i Tome su drugu poziciju držali do pred sam kraj kad ih u uzbudljivom finišu prelaze i Neptun i Mladost. Kod naših momaka i to ne samo u ovoj utrci i ne samo kod ove dvojice veslača vidljivo je kako nedostaje siline, ali ništa zato oni su još premladi da bi se izdržljivost i snaga uopće smjele spominjati.
Nakon ovih utrka kadeta malo smo se sklonili u hlad jer je s neba baš jako pripeklo, a da bi iz hlada pomolili noseve samo da onjušimo kako idu cure u juniorskim dublovima. Na pola staze Rafaela i Matea su bile druge, a da se priča ponavlja bilo nam je jasno kad nam je malo potom nadolazeći trener Krasić koji je žurio gledati iduću utrku rekao "Valjda će zadržati treće mjesto."
Iduća utrka trebala je pokazati da li se može što očekivati od kombinacije IST-KRK-JZD u osmercu. Za konkurente su imali klupski osmerac Iktusa, te nekoliko četveraca na pariće. Na mjestu gdje smo ih čekali (cca 800 m od starta) nisu izgledali baš bogznakako, naime vodili su prosječan klupski sastav za par metara što nije bilo ohrabrujuće. Potom su očito snažniji od momaka iz Osijeka u drugoj polovini staze pokazali stanovitu superiornost, ali i dalje previše premalo da bi bili zadovoljni. Istina, iza svih tih momaka su bile najmanje po tri teške utrke ali ipak viđenim nismo bili oduševljeni. Naravno osmerac valja uskladiti pa ga onda iskušati, no mi u Hrvatskoj (bar kod juniora) uvijek postupamo obrnuto i onda se nešto kao čudimo što nam se dešava.
Poslije osmerca i te kako intrigantna nam je bila na brzinu skrpana posada Bujas-Jurina u disciplini 2X SMA. Do pola staze, pa čak i do 1 200 metara izgledali su zbilja jako dobro, ali onda ih je počela sustizati posada Mladosti (Dragojević-Urlić) i bez problema, odnosno otpora kombinacije, sustigla i prestigla. "Naši" su još nešto pokušali u finišu, ali za 4 desetinke nisu uspjeli. Što reći osim vidjet ćemo, vidjet ćemo... jer Niko je ostao u Zagrebu izležavati se u hotelu, posjećivati liječnike i tu i tamo s Jurinom svratiti na Jarun. Vasozasve je danas gore (u ZG) odvezao naš dubl (čamac) i tako po tko zna koji put testirao svoje sposobnosti da prevali 700 km po najvećoj vrućini.
Do kraja Regate Rafaela i Matea su odveslale utrku u četvercu na pariće zajedno s djevojkama iz Osijeka i Vukovara, ali u nedostatku jače konkurencije to nije bila baš napeta utrka pa je nama smisla posebno komentirati.
Dakle, kad sve zbojimo iz Zagreba smo se opet vratili punom vrečom medalja, samo prvih mjesta bilo je s 6, a za njima još 4 druga i 2 treća mjesta i jedno vrlo lijepo četvrto mjesto kadetskog dubla. Nije loše reklo bi se, ali ipak očekivanja su bila nešto veća. Naravno svako iskustvo je korisno, za neke stvari je prekasno, neke nove klupske i međuklupske kombinacije će se tek dešavati, pa tako očekujemo JZD2 na par dana u Šibeniku radi koliko-toliko uveslavanja četverca. Kao što smo rekli Niko će se pokušavati uveslavati s Jurinom, ali jednako tako važno napraviti par liječničkih pregleda. Nama navijačima jednako su važni svi, od i kadeta do seniora pa žalimo što u ZG nismo vidjeli još koju posadu iz Šibenika, a jednako tako žalimo što se kombinacije nisu počele okupljati i puno, puno, ranije.
Na kraju, a zapravo na svoj način najvažnije, na ovom mjestu želimo iskreno i srdačno čestitati gospodinu Juliju Boroši na uistinu sjajnom jubileju: 60 godina uspješnog i kontinuiranog bavljenja najljepšim sportom na svijetu. Popularni i svima znani Jumbo svoj jubilej obilježio je baš na ovoj regati i baš onako kako je to najljepše - u društvu brojnih veslačkih prijatelja. Gospodine Boroša Vi ste istinski i pravi pobjednik ove i mnogih ranijih, ali i budućih regata! Mi koji Vas poštujemo i zajedno s Vama volimo veslanje želimo Vam da u istom zdravlju i kondiciji dočekate još barem 50 idućih "Vaših" regata! To će biti najbolji pokazatelj pobjede istinskog sportskog duha i plamenitih manira nad primitivizmom i beskrajnom ljudskom glupošću.
