Osvrt na plasmane naših posada na II SK
21.06.2010. 15:33:13
| By:
aspiriniks
Kao i više puta u takvim prigodama, dobar dio proteklog petka, subote i naročito nedjelje proveli smo uz računalo prateći kako ide našim posadama na još jednom velikom svjetskom natjecanju. Vrijeme toliko brzo prolazi da nam se čini kako je I SK bio jučer i zato s još svježim sjećanjima na veslački festival na Bledu od prije tri tjedna pokušavamo apsorbirati ono što smo vidjeli u glavnom gradu Bavarske.
Najprije valja reći kako nam je onaj općeniti dojam svakako pozitivan i to vrijedi za sve naše posade, ali 'ajmo redom:
Valent & Co.Unlimited: u A-finalu su pokazali još jedno izvrsno izdanje, ovaj put tim više jer je loptica njihova „Filippija“ od prvih 100 prevaljenih metara već radoznalo „gdje je taj cilj“ provirila ispred svih ostalih. Dakle, još jednom i ovim putem pljesak za Valenta, Damira, Martina i Davida, koji su i tom utrkom pokazali da su u najužem krugu pretendenata za medalju na ovogodišnjem SP-u. Bilo je užitak slušati engleske komentatore koji su tijekom utrke CRO-quad u više navrata okarakterizirali kao iznimno (tjelesno) snažan i odlično usklađen i zato „... in clear water...“. Ipak,sitničavi i oprezni kakvi već jesmo, moramo istaći da se naši mladići ni u kom slučaju ne smiju zanositi svojim trenutnim uspjehom, jer konkurencija stalno vreba kao morski pas i ako bude i malo krvi, tj. onog našeg „lako ćemo“ dojurit će i bolno, bolno, ugristi! Polufinalna skupina našeg četverca i drugo mjesto, a ponajviše upravo pristup „lako ćemo“ pokazali su da je tome tako. Ma naravno, momcima svaka čast i ne kudimo ih za malko opuštanja, ali oprez je jedan od najznačajnijih faktora uspjeha. Usput, sjećate li se sreće i razdraganosti naša 4 mušketira lani baš u Minhenu? Ta sreća i ta razdraganost osjetili su se sve do Hrvatske. Ovaj put medalje su primili skoro pa mirno, baš kao posada koja zna što hoće i može! Možete li zamisliti što o tome misle npr. njihovi veliki konkurenti olimpijski i svjetski prvaci iz Poljske?
Idemo dalje s pozitivnim dojmom: vrlo dobri Mario Vekić! Koliko se sjećamo prvi naš skifista koji je nakon puno, puno, godina na jednom baš velikom takmičenju ušao među 12 najboljih. Već dugo govorimo da mu je (najmanje) tu i mjesto, ali i da njegove rezultate treba gledati posebnim mjerilom u odnosu na druge naše posade, jer jedno je nastupati u čamcu s više veslača, a biti sam sasvim je nešto drugo. Nadamo se da Mario već na III regati SK u Lucernu može do 8.-9. mjesta, a to bi bio veliki rezultat.
Pozitivan dojam svojim finalnim nastupom, naročito prvih 1 000 metara na nas je ostavio i novokomponirani osmerac. Nama običnim navijačima naravno da nije poznato po kojem kriteriju su baš ti veslači izabrani za osmerac, ali izgledali su sasvim solidno. Ovaj osmerac je, dakle, dobar, ali budimo realni - ne i više od toga, a za ući u olimpijsku kvotu treba to nešto više. Tako bi se postiglo da Poljaci (lanjski prvaci Europe, 4. na SP) ne bi u zadnjih 500 metara protutnjali pored CRO Hudson-a kao brzi vlak: 6 sekundi u osmercu u odnosu na protivnika može napraviti ili izuzetno spremna posada, ili je protivnik sasvim malaksao. U ovom slučaju bojimo se da je bilo ovo drugo, pače skoro su i Ukrajinci bili tu na putu da nas preteknu. Ne zaboravimo da će iduće godine, a možda već i ove, osmerce vrlo vjerojatno imati, među ostalima, Australija, Kanada, SAD, Italija i Nizozemska, pa ako ih budu imali bit će to vrlo vjerojatno jako dobri osmerci. Ipak, vratimo se na početnu rečenicu – osmerac je bio iznenađujuće solidan i momci zaslužuju palac gore, međutim kao što smo to već u osvrtu od prije par mjeseci već istakli, nužno je potrebno na hrpu i na više dana, pa i tjedana, sakupiti bar 12-ak rimenaša i bar 2 kormilara pa tako potražiti najbolje.
O damama kao i obično sve najbolje i ne bi ih trebali ostavljati za kraj, ali ništa zato i time ne mislimo ništa loše. Dakle, cure su u 2- pokazale pozitivne pomake već time što su na pobijedile konkurenciju s nekadašnjeg istoka Europe, zaostaci za posadama ispred njih su manji nego na Bledu i sve to pruža osnova za umjereni optimizam. Mislimo da se u ovom trenutku može reći slijedeći (veleumni) zaključak: ni slučajno ne vrijede za prvih 6, ali teško će ispasti iz skupine 7-12. Ako je tome tako, a uvjereni smo da jest, onda treba ići dalje, korak po korak, zaveslaj po zaveslaj i vjerovati u uspjeh! Naravno, vrijedi se upitati: zašto se uz njih iduće godine ne bi formirao još koji konkurentan ženski CRO dvojac? Onda bi, uvjereni smo, sve bilo manje teško.
Od posada iz drugih zemalja naročito su nam se svidjela dva muška dvojca (NZL i GBR) koji su u ovom trenutku miljama daleko od svoje konkurencije i pitamo se da li bi i Hrvatska u toj „rupi“ između 2. i 3. mogla naći svoj interes. Nadalje, primjetno je bilo kako su posade s oznakom GBR, s iznimkom spomenutog dvojca, u nešto slabijoj formi nego na Bledu, pa se pitamo za koji period Britanci tempiraju svoju formu. Drago nam je da su i u Minhenu brojne i uspješne bile posade iz Kine – za svjetski veslački pokret, za tzv. image veslanja, to jako puno znači - isto kao i devalvacija juana za svjetsku ekonomiju!
Dragi čitatelji – ljubitelji veslanja vjerujemo da se slažete s nama kako uspjehe četverca treba sada maksimalno marketinški iskoristiti. Javnost se jednostavno mora upoznati s njima kao s činjenicom koja je tu, kao s jakim i pouzdanim adutom naše zemlje za predstojeće OI u Londonu. Što se to prije učini tim prije barem na uglednom portalu www.sportnet.hrnećemo morati čitati komične naslove poput:
te tekstove koji se s primjesom humora logično nastavljaju na takav naslov poput (potcrtao Aspiriniks):
Trećeg dana natjecanja druge ovogodišnje regate Svjetskog kupa hrvatski je četverac bez parića osvojio prvo mjesto ispred Njemačke i Velike Britanije, a osmerac je....
Dometnimo na samom kraju i to da nam je žao što se i ova velika veslačka priredba nije iskoristila za slanje još koje naše posade, a tu u prvom redu mislimo na lakiće. Osim nešto novaca malo što se time moglo izgubiti.
