III WRC - Lucerne 2010.
12.07.2010. 00:04:56
| By:
aspiriniks
Netom je završila velika predstava održana na jezeru-veslačkoj stazi Rotsee, jednom od hramova svjetskog veslanja. Švicarski grad Lucerne i ove je godine bio poprište obračuna najboljih svjetskih posada. Nedostajale su samo posade iz Rumunjske i to naročito one ženske, pa da slika bude potpuna. Mislimo da se već može reći da je ovogodišnje natjecanje bilo ono pravo svjetsko prvenstvo, jer će se na Novom Zelandu naći samo dio aktera čije smo utrke pratili protekla tri dana. Pa kako su se u svemu snašle naše posade?
Opet počinjemo s nevjerojatnim četvercem na pariće kojeg tako rado i s puno opravdanja nazivamo "Valent & Co. unlimited". Ovog puta su i opet dokazali da su zbilja "unlimited": nakon Valentovih zdravstvenih teškoća (sunčanica praćena visokom temperaturom i povraćanjem) u četvrtak i neprospavane noći s četvrtka na petak, opet su već prvog dana Regate uspjeli suvereno odveslati H2 i pobijediti s odličnih 5:48:41. Doduše, mladi Nijemci (Gruhne, Grohmann, Schoof i Rocher) su s nešto boljih 5:46:58 već u H1 najavili svoje mogućnosti, kao i namjere da jednako mlade Hrvate skinu s trona. Nakon subotnjih problema s tehnikom na stazi i nevremenom, da se nešto na svjetskoj veslačkoj karti definitivno mijenja barem u ovoj disciplini najavilo nam je nedjeljno ispadanje iz borbe za medalju aktualnih svjetskih i olimpijskih prvaka iz Poljske već u polufinalu. I u ovoj polufinalnoj priči glavnu ulogu imali su Valent, Damir. Martin i David! Nas koji pratimo veslanje kao navijači posebno neugodno je iznenadilo postignuto polufinalno vrijeme četverca iz Italije i neuspjeh jednog Sartorija i Raineria u nastojanju da se još jednom izbore za nastup na velikoj sceni (A-finalu). Ostavimo Talijane njihovim problemima jer je u 13:45 sati počeo toliko očekivani okršaj: kamera je par početnih trenutaka snimala samo pramce čamaca i odmah, već nakon par zaveslaja, vidjelo se kako Nijemci odlučno i vrlo brzo kreću, dok je CRO-exspress, kao i toliko puta do sada, tek hvatao radnu temperaturu. Naši su, naime, nakon 500 metara, pa i nakon prve polovine staze bili četvrti i to na 1000 metara s nemalih 3,16 sekundi iza prvoplasiranih Nijemaca. Onda je počeo lov! Pod vodstvom nevjerojatnog štrokera, kojeg je inače službeni komentator utrke zbilja nahvalio, naši pojačavaju, vidjelo se da su krenuli brutalno snažno i perfektno zajedno, baš onako kako to ove godine samo oni znaju. Na 1500 metara još uvijek zaostaju, ali sad već puno manje - malih, ali za brzu disciplinu kao što je to 4X, još uvijek velikih 2,23 sekunde. Onda slijedi završni čin velike veslačke drame na Rotsse-u: kamera iz blizine hvata posadu Njemačke, vidi se da se ti momci grčevito bore, Gruhne se skoro doslovno lomi, ali uzalud im trud jer sad objektiv hvata naš četverac koji kao munja u zadnjih 100 metara sijeva pored iscrpljenih konkurenata. Epilog svi znamo, velikih-malih 26 stotinki prednosti između zlata i srebra nam se čini čak i manje važnim koliko je ogromna i značajna razlika između srebra i bronce - čak 5 velikih, velikih, sekundi! Treći nije bilo tko, to je GBR, to posada koja dolazi iz Engleske, trenutno, po nama, najjače svjetske veslačke sile pod vrhovnim ravnanjem velikog Jurgena Groblera! Dakle može se slobodno reći kako je Nikola Bralić nanio uvjerljiv poraz svom kolegi iz Njemačke, na dugogodišnjem radu u Engleskoj. Kako li to samo lijepo (i istinito) zvuči!
Ono što mi kao navijači sad mislimo isto je što smo mislili (i vrlo jasno pisali) još lani: naš četverac treba sačuvati zdrav i čitav, ostaviti ga na miru da se priprema i nastupa pod paskom njihova trenera koji očito zna što radi i samo tako u Londonu imamo pravo očekivati puno radosti. Ova godina je važna kao još jedan period do slijedećih Igara Olimpijade, ove godine naši se nameću kao najozbiljniji kandidat za zlato na Karapiru (NZ). Da je SP negdje bliže i da se održava u "normalnom" terminu, odmah bi smo potpisali kako naši imaju najmanje srebro, ali ovako valja biti oprezan. Na oprez nas dodatno tjera i frka koja se digla s prvim znacima Valentove bolesti, jer kako trenutno izgleda, za četverac ove godine moguće da i nemamo adekvatnu rezervu, no o tome malo kasnije.
Iduća naša posada po kvaliteti nastupa na ovoj regati su djevojke u 2-, Sonja Kešerac i Maja Anić. Krenule su prilično defanzivno - posljednjim mjestom u H2, ali to se može opravdati vjerojatno unaprijed dogovorenom taktikom čuvanja snaga jer je u toj fazi natjecanja u A-finale išla samo prvoplasirana posada, a pored sjajnih Haigh i Scown (NZ) ni jače ekipe od naše nemaju šanse. Očiti uspon svoje forme Sonja i Maja su pokazale zbilja dobrom utrkom u repesažu gdje im je samo 1,51 sekundi nedostajalo da uđu među one najbolje, u A-finale. Njihovu dobru utrku i još bolji plasman, vidjeli smo i u B-finalu gdje su bile druge iza vrlo jakih cura iz Kine. Ova je regata, kako smo to već istakli - pravo neslužbeno svjetsko prvenstvo, pokazala da CRO W2- u slučaju da se ubrza još cca 5 sekundi, uz malko sreće, može i do A-finala što bi predstavljalo ogroman uspjeh našeg ženskog veslanja o čemu nakon Mirne nismo ni sanjali. Naročito ohrabruje to što niti razlika od trećeplasiranih Kanađanki do osmoplasiranih Hrvatica nije prevelika. Naime, desetak sekundi razlike nije nešto što se ne može u naredne dvije godine dostići. Time ambicije postaju još veće i ono što se još do jučer činilo nemogućim pokazuje se kao moguće. Dakle nakon slabog nastupa na Bledu i nešto manje slabog u Minhenu, Sonji i Maji ovog puta i te kako palac gore! Dobro odveslati baš u Lucerne-u nije šala!
Ostale naše dvije posade i to 2X i 1X rezultatski nisu opravdale očekivanja: od dubla smo očekivali C-finale, a od skifa potvrdu plasmana iz Minhena, ali krenimo redom. Dubl je, kao što se zna, sklopljen sasvim neočekivano, kao rezultat upornog traganja Krke i njezina glavnog trenera za partnerom našem Niki. Izlaz se, na sreću, ipak pronašao u liku Hrvoja Jurine, vrlo kvalitetnog veslača, osobe koja u svojoj vitrini ima i velikih medalja (srebra s SP u Brandenburgu, te EP u Poznanu). Posada je dogovorena i poslije 10-dana zajedničkih treninga u Zagrebu Izbornik je dao zeleno svjetlo zamolbi Krke i Purgera za njihov odlazak na Rotsee pod šifrom "nema se što izgubiti". Samo da podsjetimo na sličan način na I regatu SK otišli su i Bohnec i Rom, a mi smo iskazali žaljenje što to nije omogućeno i još nekoj posadi u prvom redu misleći na laki dubl Mladosti i JRI. Prvu utrku Hrvoje i Niko odveslali su za 6:34:82 i time se plasirali u četvrtfinale. Međutim, četvrfinale, odnosno termin četvrtfinala pokazao je slabu točku ove posade: trenutno nisu u stanju na istoj razini odveslati dvije utrke u jednom danu. Ipak, četvrtfinalnih 6:45:77 je bilo ispod svih realnih očekivanja. U D-finalu su ponovili rezultat iz kvalifikacija (6:34:80) i time pokazali kako nisu bila sasvim točna previđanja klupski obojenih prognozera koji su tvrdili da vrijede oko 6:40. Međutim, dozvolite da primijetimo samo jedan detalj: u zadnjih 500 metara D-finala GPS je pokazivao brzinu CRO-dubla od preko 6 m/sec. što niti jedan dubl nije uspio postići! Pitanje je sad što je uzrok tako zakašnjelom utrošku snage i njezinom nepravilnom rasporedu? Odgovor neka dadu treneri Ćato i Radečić. U svakom slučaju, poslužimo li se istom usporedbom kao u slučaju W 2- za zaključiti je da Niko i Hrvoje za ulaskom u A-finale kasne oko 7-8 sekundi, a za medaljom nekih 15 sekundi. Puno je to, ali kad se zna kakva im je bila ova sezona može se reći da oni mogu i jako puno napredovati. Uostalom, pogledajte što pauza zbog povrede čini - lanjski svjetski prvaci u ovoj disciplini Krueger i Knittel (GER) također su dospjeli u D-finale zajedno s našima!
Ostaje nam još osvrt na veslanje i plasman našeg skifiste Maria Vekića. Tu se zapravo nema što reći nego izraziti čuđenje! Upitnik, uskličnik, točka, tri točke - što god hoćete, svaki od ovih znakova ima smisla kad pomislimo na ono što je Mario demonstrirao u Švicarskoj, sve naravno pod uvjetom da nije bio povrijeđen, ili bolestan. Jednostavno, to nije bilo dobro, nikako nije bilo dobro!
