Srebro i bronca s EP u Portugalu
12.09.2010. 20:08:57
| By:
aspiriniks
Eto, završeno je još jedno Europsko prvenstvo u veslanju. Odmah ćemo reći kako smatramo da se CRO-veslanje može i te kako ponositi dvjema medaljama osvojenim u malom slikovitom portugalskom mjestu Montemor-O-Velho smještenom u Districto de Coimbra, nedaleko obale Atlantika. EP u veslanju u samo par godina postalo je vrlo jako natjecanje vrijedno svakog poštovanja, što od zemalja Europe nisu shvatili još samo "samisebidovoljni" Britanci. No to je njihov problem, šteta je što GBR reprezentacija nije bila tu, ali koga nema bez njega se može. Stoga je sasvim sigurno da je šteta veća za njihove veslačice i veslače i federaciju, negoli za sam sustav EP-a.
Kao što se zna na EP su otišle 4 naše posade među kojima su "Valent & Co. unlimited" ona posada od koje se s velikom dozom vjerojatnosti očekivala medalja, dok su se od 3 dvojca očekivali što bolji rezultati kojima bi eventualno vizirali odlazak na SP koje se ove godine održava na Novom Zelandu.
Naravno - najprije o (s naše strane) najboljima, a to su i ovog puta bili Valent, Damir, Martin i David. Bez prevelikih problema su, unatoč vrlo jakoj konkurenciji, prošli do A-finala u kojem su nam i ovog puta priredili jednu od svojih poznatih infarkt-utrka. Gledajući ih kako se sve do 1 500 metara nalaze na 4-5 mjestu predsjednik Krke je (naravno u šali) rekao da će tužiti Valenta za duševne boli znajući da će se u zadnjih 500 metara odvijati drama koja nije za svačije srce. Bila je to još jedna jurnjava Cro-Expressa za odbjeglom prvoplasiranom posadom, ovog puta Poljacima. Međutim, za razliku od ranijih utrka, jurnjavi su se na naše iznenađenje pridružili i Ukrajinci i to jednako uspješno kao i naši! Na 1700 metara bilo je jedino jasno da Talijani i Rusi ipak ne mogu izdržati, Nijemci i Poljaci kao još uvijek prvo i drugoplasirani su se bližili cilju, naši su nadirali, a za njima u tempu preko 41 zaveslaj i Ukrajina, tako da više nismo znali gdje i na koga gledati. U zadnjih 500 metara vidjeli smo naznake laganog kontra-vjetra temeljem čega smo povjerovali da je još jedno zlato opet u džepu jer je poznato kako su naši to bolji što utrka duže traje. Međutim, još na 100-150 metara od cilja ništa se još nije znalo osim što su Nijemci očito pomalo "padali", a Poljaci se grčevito odupirali napadu s lijeva (UKR) i s desna (CRO). Kamera je baš u tim trenucima bila fokusirana na naše - koliko grča, koliko htijenja, koliko gledanja vani... konačno, na ciljnoj ravnini oteo nam se uzdah i olakšanja i žalosti. Bili smo sretni što je osvojeno vrijedno srebro kojeg Ukrajina ipak nije uspjela ugroziti, a naravno bilo nam je malko žao i zbog propuštene prilike za zlatom. Međutim, odmah smo se pribrali, obrisali znoj s čela i glasno svi zajedno prokomentirali: "Bravo, bravo!" Gledali smo, naime, pobjednike utrke, potpuno iscrpljene olimpijske i svjetske prvake kako jedva hvataju dah. Iskusni štroker Adam Korol, koji je već toliko velikih utrka prevalio preko svojih leđa, izgledao nam je kao da se neće moći oporaviti i to je bio najbolji znak koliko je nadljudskog napora taj čovjek uložio da svoju posadu obrani od napasti iz Hrvatske, ali i Ukrajine. Ima li boljeg komplimenta od toga i činjenice da i sjajni Nijemci nisu uzeli medalju? Mislimo da nema i stoga smo ponosni na braću Sinković, Damšu i Davida koji i dalje ostaju u najužem krugu favorita za medalju na SP. Ovo jest poraz, ali poraz koji ne bi smio boljeti, koji "dobronamjernima" ne bio smio dati povoda za ishitrene zaključke, dakle poraz koji bi pametnima mogao samo pomoći! Stoga prst i te kako gore za naše mlade momke i njihova trenera Bralića. Slijedeća postaja je Lake Karapiro NZ (31. listopada - 07. studenoga) i sada kažemo - neka opet bude drame, ali neka opet bude medalja, uopće nije važno koja!
Druga naša posada koja iz dalekog Portugala nosi medalju je ženski dvojac "bez" u sastavu Maja Anić i Sonja Kešerac. Vjerujemo da su djevojke i te kako zadovoljne učinjenim: siguran prolaz u A-finale i osvojena bronca kao potvrda prošlogodišnjeg rezultata (Brest). Istina, malo žalimo što medalja nije sjajnija, a prilika za to je bila jer su im u jednom trenutku Njemice bile "na pladnju (tacni)". Međutim, eto što ti je navijač: do jučer nismo ni sanjali o nekoj velikoj "ženskoj" medalji ako se na stazi nije nalazila Mirna Rajle Brođanac, a sad izvoljevamo nešto više. Dozvolite da kažemo kako nam se ovogodišnje treće mjesto čini još značajnijim nego lani jer, najprije, teško je braniti osvojeno, a onda i što nam se čini da je ove godine bila i jača konkurencija. Dakle, Anić i Kešerac, po nama, imaju zasluženu vizu za SP na kojem od njih sad već očekujemo borbu za ulazak u A-finale. One sigurno mogu još napredovati prema 7,20, a kad bi tome bilo tako ni medalja u Londonu ne bi bila nedostižna! Palac gore, naravno, i njima i njihovom treneru uz poruku svim ostalim našim veslačicama i njihovim trenerima: Maja i Sonja mukotrpno utiru put i pokazuju pravac kojim se treba ići!
Što se tiče ostale dvije naše posade što reći? Kako je počelo tako je i završilo, a počelo je još prije mjesec dana na Jarunu kad su i 2- (Nikša Skelin, Vito Čavrlj) i 2x (Mario Vekić, Hrvoje Jurina) vukli kontrolnu utrku čiji rezultat ih je trebao kvalificirati za EP. U stvari, norma se trebala vući na Perući, pa su se onda ipak nadležni odlučili za Jarun kao nešto regularniju stazu, lopočima usprkos. Aspiranti za odlazak na Peruću-Jarun bili su i Niko Bujas i Mijo Rudelj u dublu, ali kako Murphy ustrajno radi svoje tako je tome bilo i ovog puta. Trener posade trebao je biti naš Mime, dubl nije baš izgledao bog-zna-kako, na kontrolnim dionicama u Zatonu juniorski 4+ koji se pripremao za Racice s lakoćom im je "uzimao mjeru", a kad su povukli 2000 išli su 6,33 što je bilo dosta daleko od norme (6,25). Onda je trener Mime s četvercem otišao na SP, Niko i Mijo su se preselili u Kaštela gdje zbog vjetra nisu mogli valjano trenirati u čamcu. Po povratku trenera iz Racica posada se vratila u Zaton gdje stanje i dalje nije izgledalo dobro. Još da dodamo i to da nam se čamac u kojem su Bujas i Jurina nastupali u Luzernu iz Zagreba vratio teško oštećen, a da nitko ni dan-danas ne zna kako i zašto! Procjenjujući da se u kratkom preostalom vremenu (par dana do 15. kolovoza) neće moći postići željeni napredak treneri Berecka i Radečić su se teška srca odlučili otkazati nastup i ispali skoro pa naivni! Naime, polaganju norme u dublu pristupila je klupska kombinacija V.K. "Purger", ostvarila rezultat daleko od norme i otišla na EP. Ništa novo, ni prvi ni zadnji put, reći će te i mi ćemo na to samo slegnuti ramenima i po tko zna koji put ponoviti kako veslanje nije nogomet u kojem se često kaže kako sreća prati hrabre. U veslanju treba krvavo raditi, a čamac već u Hrvatskoj treba brzo ploviti. Zašto to govorimo? Pa stoga jer su i Nikša i Vito pri izvlačenju norme na Jarunu išli daleko iznad norme, dapače relativno još lošije od Maria i Hrvoja pa su i oni otišli u Portugal, valjda nadajući se nekom čudu. Na žalost, kao što smo već rekli veslanje nije nogomet, čuda se rijetko dešavaju, a i kad se dese - dese se onima drugima.
Daleko od toga da smo mi ti koji ćemo dva deveta mjesta naših vrsnih veslača proglasiti neuspjehom, ali nas uistinu žalosti to što se jedan Nikša Skelin i jedan Mario Vekić nisu domogli A-finala. Sjetimo se samo strahovitog Nikšinog rezultata ove zime na ergometru, sjetimo se da je Mario još na II SK bio među 12 najboljih skifista svijeta! Gdje su taj rad i rezultat otišli i kako su kanalizirani? Ne znamo, mi smo samo navijači koji, baš kao gore spomenutim momcima u 4X i curama u 2-, svim našim posadama želimo što bolji uspjeh jer u globalu samo rezultat veslanje održava na površini svekolikog, pa i financijskog, interesa javnosti. Mislimo da se i našeg Niku i jednog odličnog momka kao što je Mijo Rudelj trebalo pričekati još 20-ak dana, a ne žuriti s normom, mislimo da je šteta što su Vujo, Begovići, Janjić i njima slični umjesto na EP veslali u Villachu i Mariboru, šteta je što je Murphy učinio da Bogdan i Banovac nisu "unutra", dok se Stojčević sve više nekako gubi iz vidokruga. Jesmo li, onako u dahu, nabrojali solidan osmerac?
Što nam sad preostaje osim moliti se da "savjetnici", ozljede i/ili bolesti, mimoiđu Valenta i društvo, Maju i Sonju. Na njima je, kako sad stvari stoje, teret uspjeha CR0 veslanja! Neka im je sretno!
