Croatia Open
11.04.2011. 22:39:12
| By:
Aspiriniks
Kao što smo to već najavili, malo, ali odabrano, društvo iz našeg Kluba pohodilo je proteklog vikenda Zagreb radi nastupa nekolicine posada Krke na najjačoj domaćoj međunarodnoj regati "Croatia Open". Da podsjetimo, na put su išli Niko Bujas radi nastupa u 1X SMA (a možda i u dublu), Leo Šare i Ivica Ban radi nastupa u 2-SMB (a možda i u kakvom četvercu), Josip Laća i Antonio Čoga radi okušavanja spremnosti u 2XJMB i (Antonio) u 1XJMB, te Antonija Papak radi natjecanja u 1XJŽB. Nabrojenu šestorku vodio je trener Radečić, a čitavo vrijeme od petka do nedjelje bili su tu još i Hrvoje i Vasozasve. Da, u subotu i nedjelju, radi aklimatizacije i stjecanja iskustva, na Jarunu je bio (i nije nastupio) i kadet Š. kao zadrti Krkin navijač.
Najprije ćemo o općenitom dojmu koji su nam ostavili nastupi naših posada. Nije bilo teško biti dobar prognozer, ali, pohvalit ćemo sami sebe - bilo je baš onako kako smo to i predvidjeli u najavi: jako borbeno do kraja i zato za sve njih palac okrećemo prema gore! Također, kao zajednička karakteristika baš svih nastupa baš svih naših posada je činjenica da im je broj okretaja (čitaj: zaveslaja) bio limitiran na 32, a i tih 32 su postizali teškom mukom i to samo oni stariji, dok su se i Josip i Antonio i Antonija "vrtili" tu negdje od 26 do 28. Nije teško zaključiti da se tako ne možeš ravnopravno utrkivati s "nabrijanim" Srbima, ili Turcima, pa i nekim posadama iz Hrvatske. Za sve takve ja naš Mime, s dozom čuđenja u glasu, rekao slijedeće. "Pa ovi se po formi već nalaze u osmom misecu (kolovozu, op. Asp.)!"
Niko, 1XSMA: u H6 za konkurenciju je imao sjajnog Maria Vekića, Bogićevića iz Srbije, lanjskog kratkotrajnog partnera iz dubla Hrvoja Jurinu, jednog od poznatih Piriha s Bleda, te Wohrera iz ARF2. Počeo je dobro, bili smo na crti 800 metara gdje je vrlo, vrlo, malo zaostajao za Vekićem i Bogićevićem, ali kako je naglo padao broj okretaja tako je i padala snaga motora (ritam). Videći da nema što tražiti, na kraju je iza prvoplasiranog Vekića zaostao ogromnih 16,69 sekundi. Izgleda malo čudno, ali nismo uopće bili nezadovoljni, dapače, ono što smo vidjeli u prvom dijelu utrke prilično nas je ohrabrilo. Kao trećeplasirani u svojoj eliminacijskoj utrci Niko se plasirao (tek) u C-finale gdje se našlo zbilja odabrano društvo: čuveni svjetski medaljaši David Šain i Allar Raja, vrlo solidni Nenad Beđik kao prva posada Crvene Zvezde (Dule zbilja ne vodi svakoga "vani"), iznimno snažni Marin Mladinić i prefinjeni tehničar Sven Bohnec. E to je već bila nešto drugačija utrka od one koju je pulen trenera Radečića veslao samo 150 (!) minuta prije. Dakle, na 500 metara Niko je zauzimao peto mjesto i za Davidom zaostajao oko pola dužine broda, ali sve su posade bile "tu negdje". Na pola staze Niko je bio drugi, David je i dalje bio ispred njega i "držao ga" na sličnom razmaku. Onda za Niku dolazi loših trećih 500 metara gdje pada broj zaveslaja, gubi se ritam i pozicija. U tih trećih 500 Beđik, u 6. stazi, preuzima vodstvo i nezadrživo napreduje, a Niko pada na 4. mjesto s 3,64 sekunde zaostatka. Prateći utrku željeli smo jedino da se naš veslač što prije izvuče iz lošeg ritma, a znajući ga bili smo skoro sigurni da će oznaka za zadnjih 500 metara na njega djelovati kao penicilin. Tako je i bilo, u zadnjih 500 Niko se opet diže na 32-33, iz zaveslaja u zaveslaj skoro sasvim sustiže Estonca, za cca 2 metra hvata Davidovu krmu, dok mu je Beđik bio ipak nedostižan (tko ne vjeruje imamo snimku). Gledali smo i uspoređivali prolaze samo u zadnjoj četvrtini staze: Beđik: 1 50,28; Šain: 1 52,57; Raja: 1 51,69; Bujas: 1 50,38; Mladinić: 1 53,85; Bohnec: 1 53,33. Ova analiza sama za sebe ne govori mnogo jer utrka traje puno više, ali je indikativno da Niko koji nije rođeni skuler još jednom pokazao da može potegnuti jako brzo, a onaj tko je brz u početku i na kraju nije da ne zna veslati. Unatoč lošem krajnjem rezultatu (bilo je kontre), te možebitnoj indisponiranosti Davida i ranoj fazi forme Estonca kao najpoznatijih faca u ovoj utrci, smatramo da je naš veslač i ovog puta pokazao dio svoje nesumnjive vrijednosti.
Nakon nastupa u skifu nismo znali što se od Nike očekuje za idući dan, a onda nas je Mime obavijestio da su nadležni odlučili da će veslati dubl i to zajedno s Tomislavom Holijem! Hm, rekli smo, pa to je situacija kao i lani kad je veslao zajedno s gorespomenutim Jurinom. Odmah ćemo reći kako zbilja visoko cijenimo potencijal Holija, po nama, radi se o mladiću koji je po mnogo čemu jedan od najpotentnijih hrvatskih veslača u posljednjih 5-6 godina, ali potencijal je jedno, a rad na razvoju tog potencijala sasvim nešto drugo. Šteta, ali isto tako je šteta i bez perspektive sparivati jednog veslača koji krvavo trenira i drugog koji baš i nije tih odlika. Unatoč našoj sumnjičavosti, prva utrka "dubla za jedan dan" protekla je sasvim, sasvim, korektno. Znalo se da su Taimsoo i Raja nedostižni, pa su Niko i Tomo, kao HVS5, u H2 trebali osvojiti drugu poziciju ispred druge posade Crvene Zvezde, te kombinirane posade V.K. "Nova" i V.K. "Sv. Krševan" (Jurina & Žugić). To im je i uspjelo, makar su im momci iz Beograda stalno prijetili. Po završetku svih utrka s pomiješanim osjećajem zadovoljstva i nezadovoljstva vidjeli smo da su "naši" postigli 8. vrijeme među 24 posade koje su veslale eliminacije u toj disciplini, a vidjeli smo i to da su za 3,99 sec. bili brži od Vekića i Bohneca kojima su tijekom H5 stalno prijetili momci iz Slovenije (Bled-Ljubljanica). Nakon kvalifikacijske utrke naš je predsjednik rekao kako bi možda bilo bolje da se uopće ne vesla B-finale jer je pretpostavio da Holi neće moći kvalitetno odveslati dvije utrke, ali eto odveslali su i to zbilja nije izgledalo dobro. Nakon te utrke, tek kao kuriozitet, zanimljivom nam se učinila Nikina opservacija koja govori kolika je zapravo velika šteta što mladić iz Mladosti ne trenira više: "U zadnjih 400 metara povukao je nekih 200 metara tako jako da nisam mogao vjerovati, nosio je cijeli brod!"
Ivicai Leo, 2-SMB i 4-SMB: njihovu kvalifikacijsku utrku nismo stigli pogledati, ali nam je Mime rekao "... odveslali su mlitavo." Neovisno o tome, bez većih problema ušli su u A-finale kao drugoplasirani. U samom finalu gledali smo, po broju zaveslaja, presliku Nikinih utrka. Naši su imali vrlo dug zaveslaj, (doduše malo nekonkretan na kraju) ali što to vrijedi kad se susretneš npr. s "nafriziranim" Turcima? Mislimo da njih dvojica u budućnosti mogu biti jako dobra posada, ali u prvom redu zbog tzv. "Bolonje" u to ni u kom slučaju ne možemo biti sigurni. Sutradan su sjeli s Dumančićem iz JRI i Žikovićem iz IST u 4- i u prvoj, kvalifikacijskoj utrci prošli vrlo loše. Na žalost nismo tu utrku gledali jer smo nakon prve utrke u dublu Niku odvezli natrag u hotel, a i kadet Š. je morao pogledati konkurenciju na igralištu na Bundeku, ali krajnjem rezultatu valja vjerovati. To što su loše prošli, osim logične neuveslanosti posade, značajan doprinos dao je i sasvim raštiman čamac, na čije podešavanje je Mime, zajedno s posadom, potrošio vrijeme između jutarnjeg i ranopopodnevnog nastupa. U B-finalu, čekajući A-finale, vidjeli smo ih na 900 metara, veslali su vrlo žustro i u tomtrenutku su vodili posadu ARF, a onda su u zadnjih 500 metara "izgorjeli". Što će biti s tom posadom ostaje za vidjeti, a lako je moguće da nisu samo za jedan dan.
Josip i Antonio, 2X JMB: u svojoj H3 skupini lako su ušli u A-finale u koje su ulazili samo prvoplasirani iz 6 skupina. Pratili smo, naravno, njihovu finalnu utrku koju su zbilja junački odveslali. Čitavo vrijeme, s tim nesretnim malim brojem zaveslaja, borili su se za poziciju i na kraju su u cilj ušli kao trećeplasirani iza posada Partizana 1 i Grafičara. Sigurno je da su uz stalno bodrenje trenera Radečića koji ih je pratio dali svoj maksimum u okršaju s starijim i očito snažnijim veslačima iz Srbije. Čestitamo im na medalji, uz napomenu da i dalje žalimo što atmosferu jedne velike Regate nije osjetio naš 4X JMB.
Antonio, 1XJMB: evo prilike da i Antonio vidi što ti je sreća u veslanju - od 27 veslača koji su se pojavili na startu imao je 3. vrijeme i nije prošao u A-finale! Bilo je zanimljivo čuti jedan dio Mimine priče vezane uz tu trku: "Pratim ja Antonija, on se bori s jednim Zvezdašem za A-finale, a kraj mene se na bicikli vozi Dule (trener Crvene Zvezde), smije se i govori mi - ala je dobar ovaj tvoj, ima 8 zaveslaja manje i još ganja moga Uroša... biće ti taj dobar!" U svakom slučaju Uroš je otišao u A-finale u kojem je platio okršaj s mladim Šibenčaninom, a "onaj koji će biti dobar" morao se zadovoljiti drugim mjestom koje je vodilo u B-finale. Tu se vidjelo da se radi o veslaču, dojučerašnjem kadetu, kojem je ovo bila prva baš ono ozbiljna regata na 2 000 metara i za kojeg je veslati 4 utrke u 2 dana još malo prezahtjevan zadatak, a još kad se tome doda i dosta jak kontra vjetar koji je uvjete za veslanje na Jarunu u rano nedjeljno popodne činio još težim....
Antonija, 1X JŽB: kao i u slučaju njena imenjaka radi se o curi koja je još lani bila kadetkinja i kojoj je dolazak na CO bila nagrada za marljiv rad. Ona sigurno nije još dorasla međunarodnoj konkurenciji, ali dala je koliko je u ovom trenutku bila spremna što je sasvim opravdalo taj dolazak. Ispred Antonije je još puno utrka kroz koje će odrastati kao sportašica!
Što se tiče ostalih naših, tj. hrvatskih, posada po tko zna koji put oduševio nas je Damir Martin! Kao i lani bio je zasigurno prva zvijezda natjecanja: skif je s, očito puno uloženog truda i emocija, odveslao upravo fantastično, dok je u dublu izgubio utrku od kolega i prijatelja iz "CRO-express-a" braće Sinković, ali ništa zato. Damir i ove godine pokazuje da je jak, stabilan, kvalitetan (finale je veslao u tempu 28-30!) i kad je tome tako onda nema straha za njegov rezultat, ali ni za rezultat CRO-veslanja. Druga najbolja posada je, po nama, spomenuti dubl Sinković-Sinković, koji je suvereno pobijedio sportske suparnike i prijatelje u sastavu Martin-Šain koji su, usput budi rečeno u odnosu na braću imali i malu pogodnost staze nešto zaštićenije od kontra-vjetra. Značajno je i to što su iza naših dublova zaostali i sjajni, iznimno kvaliteni, Estonci što je podatak koji govori sam za sebe. Naravno, opet je pitanje u kakvoj je tko formi, ali pobijediti Raju i Allara veliki je podvig za svakog u veslačkom svijetu! Kao treća naša posada, po nama, nametnuo se po tko zna koji put, Mario Vekić za kojeg davno nismo vidjeli da na domaćoj vodi vesla tako motivirano. On je i ovog puta dokazao da je nesumnjivo naš treći skifista po kvaliteti! Naravno, da ne bude zabune, time ne želimo navoditi na kojekakve ishitrene zaključke, radi se "tek" o konstataciji i o onom što je većini poznato: kad hoće, Mario može! Četvrte posade baš nismo nešto vidjeli, jer rimenaši se baš nisu proslavili. Treba tu još miješati, raditi, ali dozvolite nam da mislimo kako tu još nema prefinjenosti potrebne da bi 4- išao dovoljno brzo, a posebno nas je zabrinula mala razlika između HVS2 i HVS3, pa ako baš hoćete i čak između HVS1 i HVS3!
Na kraju, čestitamo organizatorima Regate na još jednom lijepom veslačkom događaju uz prijedlog da se razmisli o povećanju razlike između kraja kvalifikacijskih utrka (jutarnjeg programa) i početka onih finalnih (popodne). Mislim da je malo glupo i puno kontraveslački da se A-finala priređuju između 14,00 i 16,00 sati u vrijeme kad su, u pravilu vrućina i vjetar najjači, a mogućih gledatelja najmanje. Uostalo, zašto se i veslačicama i veslačima ne bi dao koji dodatni sat odmora više?
