Minhen, Svjetski kup - dojmovi običnog navijača
29.05.2011. 14:49:40
| By:
Aspiriniks
Eto, dočekali smo i tu dugo iščekivanu
Regatu "2011. Samsung World Rowing Cup I" na kojoj je Hrvatska
izborna vrsta bila, gledajući brojčano, sasvim solidno zastupljena i to ženskim
i muškim dvojcem "bez", muškim četvercem "bez" i
"scull", te osmercem. Što smo na "2011. SWRC 1" željeli
vidjeti, a što smo vidjeli?
Krenimo s rimenom, pri čemu dame,
naravno, imaju prednost. Sonja Kešerac i Maja Anić posada su od koje smo na
ovoj Regati, vidjevši prijave, očekivali ono što smo u konačnici i dočekali, a to
je sigurno B-finale. U njihovoj kategoriji bilo je prijavljeno ukupno 17
posada, od čega su neke zemlje imale i po dvije (USA, ROU, FRA), odnosno tri (NED,
CHN) posade. U takvoj konkurenciji naše su se djevojke plasirale u prvu
polovinu poretka, odnosno na 8. mjesto, ili drugo u B-finalu. Za nešto više za
sad nemaju šanse, ali to vrijedi i za nešto manje. Što želimo reći? To je
dvojac kojem trenutno za ulazak u A-finale nedostaje 6-7 sekundi, ali bitno je
da iza sebe imaju "stalne mušterije" iz Italije, Rumunjske, Kine,
Ukrajine i Francuske. U takvoj situaciji, makar je na Regati nedostajalo
nekoliko veslački zbilja važnih zemalja, njihov plasman na OI čini nam se vrlo, vrlo,
izglednim. One su trenutno naša najbolja rimen posada uopće, te napreduju! U
prilog ovoj tvrdnji ide i dojam koji kaže da nam se njihov nastup na Regati
čini dosta boljim nego onaj na Bledu, također na I SK, prije godinu dana.
Muški dvojac "bez" u
sastavu Ante Janjić i Vjekoslav Kolobarić imao je (računajući i njih) 16 posada
u konkurenciji. Odmah kažimo da su se i oni plasirali u B-finale gdje su
zauzeli 4. mjesto. Njihove nastupe možemo ocijeniti donekle zadovoljavajućim, a
dojam bi bio mnogo bolji da su uspjeli zadržati odličnu prvu poziciju koju su
držali na 500 metara prije kraja B-finalne utrke. Ipak, valja reći da je ova
Regata pokazala kako njima trenutno fali nekih 12-ak sekundi do A-finala i da
ne vidimo kako bi oni to do Svjetskog prvenstva na Bledu mogli
"uhvatiti"!
Što se tiče četverca
"bez" u sastavu Marin Mladinić, Toni Urlić, Lenko Dragojević i Josip
Maretić, pošteno rečeno, dojmovi su nam nekako sasvim pomiješani. Od te posade,
naime, očekivali nismo bilo što, na kraju rezultat (3. u C-finalu među 17
posada) pokazuje da su nam očekivanja bila realna, ali ipak... ipak nije to
bilo tako loše kao što sam rezultat sugerira. U repesažu za ulazak u polufinale
bili su peti, ali s relativno pristojnih, odnosno samo 5,5 sec zaostatka iza
Srbije koja je kasnije u B-finalu zauzela 1. mjesto s jako dobrih 5:59:66. U
C-finalu na 1 500 metara kombinacija momaka iz Splita/Kaštela, odnosno Zagreba/Makarske,
bila je prva i šteta je što nisu izdržali - na kraju su u toj trci iza
prvoplasiranih Poljaka zaostali samo jednu sekundu. Dakle, za njih se kao novokomponiranu posadu s
puno prava može reći da su ostavili bolji dojam od postignutog rezultata.
Na kraju rimen priče ćemo o osmercu.
Dvije riječi i to tuga naša, bile bi dovoljne za opisati ono što mislimo
o njihovom nastupu. Tri utrke, tri zadnja mjesta! Niti jedna utrka, osim one nevažne
egzibicijske, ispod 5:40! Treba li tome što dodati? U žalosnom nastupu osmerca,
koji je izgubio i od Ukrajine koja nam je do sada bila mušterija, ima i nekih
svijetlih naznaka. Prva je da je dobro što se već krajem svibnja saznalo da nemamo
konkurentnu posadu u ovoj disciplini, bar ne u ovom sastavu. Druga je... koja
je druga? Mislili smo da je ima, ali na žalost nema je, ili smo mi previše
razočarani i neuki da bi je vidjeli! Zato ima više tamnih naznaka od kojih
jedna, doduše važi i za sve ostale zemlje čije su se posade protekla tri dana pojavile
u Minhenu: na Regati nisu nastupili ni Novi Zeland, ni Australija, ni Kanada,
ni Rusija, a i Amerikanci su došli samo s nekoliko malih posada! Drugo, vratimo
se na rezultat Janjića i Kolobarića, jer rekli smo da im do A-finala nedostaje
nekih 12-ak sekundi. Pretpostavimo da su oni po vrijednosti treći dvojac u
Hrvatskoj. Mislite li da im prva dva dvojca mogu pobjeći za tih 12-ak sekundi i
time pokazati da vrijede za mjesto među elitnih 6 svjetskih dvojaca? Ukoliko je
odgovor potvrdan onda imamo jako solidan 4-, ali ako je odgovor negativan onda
imamo osmerac kakav imamo. Što predlažemo učiniti? Predsjednik Krke kaže da bi
smjesta među svim rimenašima, pa možda i svim raspoloživim veslačima u
Hrvatskoj, osim 4X naravno, proveo anonimnu anketu s dva, pa i tri, konkretna
pitanja, ali nećemo sad o tome koja bi to pitanja bila, nego o intenciji -
razlogu toj ideji. Pretpostavka je, naime, da osmerac, tih 10 ljudi koji ga trenutno
čine, ne diše zajedno! Moramo odmah reći kako u tu pretpostavku Redakcija ne
vjeruje, nego jednostavno misli kako su za sada drugi osmerci bolji, ali i
takva pretpostavka nas navodi na zaključak: ako HVS želi CRO osmerac na
Olimpijadi nešto se/nekoga se i to hitno mora mijenjati, ali što? Najlakše je
mijenjati čamac i trenera, ali da li je to odgovor bez da se dirne u posadu? Svakako,
ukoliko se želi rezultat onda ne smije biti nedodirljivih. Na potezu je Izbornik
s svojim stručnim stožerom. Navijači traže da naš sport ima što više posada u
Londonu i bar jednu medalju!
Na kraju o onima najboljima, koji
su po (i danas pokazanoj) kvaliteti neki sasvim drugi svijet od svih posada
koje smo gore spominjali! Dakako, to su Valent Sinković, Damir Martin, Martin
Sinković i David Šain s trenerom Nikolom Bralićem. Danas su opet bili jako
dobri, makar su u cilj ušli drugi s nešto manje od 3 sekunde iza sjajnih
Nijemaca, ali i s nešto više od 25 stotinki ispred "... young crew..." (kako je primijetio komentator)
Ukrajinaca. Opasno blizu su još bili i Englezi koji su iza naših zaostali samo
sekundu. U utrku su krenuli za njih neuobičajeno žestoko, očito se želeći odmah
nametnuti kao lider A-finala, ali nakon prvih 500 metara bilo je za primijetiti
ono što i kako je Luca rekla: "Hm...
veslaju nekako teško, tvrdo!" U zadnjih 500 metara ušli su poravnati s
kasnijim pobjednicima, ali i znatno ispred trećeplasiranih. Onda su u njihovoj
omiljenoj četvrtini utrke ipak malo posustali (što je izgleda najviše
"platio" Valent - nismo ga vidjeli na podjeli medalja), ali ne toliko
da ne bi sačuvali barem srebrnu medalju. Dakle, baš kao što smo to rekli i lani
nakon EP-a održanog u Portugalu: ovo je poraz koji ne bi smio boljeti, poraz
koji pametnima dobro dođe. Pa ne može se uvijek niti pobjeđivati, jer i drugi,
s puuuuno većom veslačkom i svakom drugom bazom od naše, rade i mnogo i dobro.
Zato s stranice www.vkkrka.hr dečkima upućujemo poruku: glave gore,
idemo dalje, koncentrirajte se isključivo na ono u čemu ste najbolji - na svoj "core business", vjerujte
treneru i bit će sve u redu! Blesavi su i zlonamjerni svi oni koji vam nameću
pritisak zlata već u Londonu. Vi vrijedite za to zlato, ali daleko je još London!
Još samo da, sasvim na kraju,
dodamo kako nam je iskreno žao što na Regati nije nastupio i Mario Vekić, naš
treći veslač po kvaliteti. Čuli smo da je razlog nenastupanju bolest. Ukoliko
je tome tako Mariu želimo da što prije ozdravi, jer tako kvalitetan veslač
nedostajao bi svakoj reprezentaciji na Svijetu!
