Regatom u Lucernu završen je
ovogodišnji svjetski veslački kup. Hrvatska je u jednom od središta svjetskog
veslanja, na mitskom jezeru bogova, bila zastupljena s (ne)očekivanih 6 posada
i to s skifistom, dva muška dvojca,
četvercem bez i scull i curama u dvojcu. Počinjemo s najboljima, a to su neovisno o
današnjem porazu naši dečki u 4X.
Biti u A-finalu među najelitnijim
svjetskim posadama, baš onima koje stalno ističemo kao primjer da veslanje nije
neki balkanski sport (NZL, AUS, GBR, GER, CH, CRO) san je svih veslačica i
veslača. Kad naš četverac dođe u to finale, a uvijek dođe, smatramo to
razumljivim samo po sebi, a zapravo nije tako! Finale je rezervirano za
najveće, najjače, za one koji su savršeno pripremljeni i tu nema slučajnosti
niti provlačenja. Danas su nam Valent i društvo za njim vrlo očito izgledali
kao motor koji ima ozbiljnih problema s jednim klipom, pa ipak su do zadnjih
200 metara ravnopravno sudjelovali u borbi za drugo mjesto. Oni su i time
pokazali da su posada za najviše domete, jer bi svatko u njihovoj poziciji u
toj i takvoj utrci zaostao 15-20 sekundi za prvoplasiranim. Pa eto, postigli su
čak i solidno vrijeme 5:54:47, koje oni vjerovatno mogu odveslati na treningu s
32 zaveslaja, dok su Nijemci kao pobjednici stazu prešli za (uobičajenih) 5:47:48.
Da je s našima bilo sve u redu bila bi to opet još jedna trka u par desetinki.
Ne tvrdimo da bi naši pobijedili, ali da da bi bili tu sasvim blizu, to možemo
vjerovati. Sad treba nastaviti raditi mirno kao da se ništa nije dogodilo, cilj
nije bio Lucern, pa čak krajnji cilj nije niti Bled, najbolji treba biti u
Londonu! Konkurencija je fascinantna, ali i ovaj poraz pokazao je karakter posade
u koju vjerujemo!
Kad smo 10-ak dana prije ove
velike Regate pogledali stanje prijava skoro smo se smrzli! Konkurencija jača
nego na bilo kojem svjetskom natjecanju nije nam davala puno hrabrosti
prognozirati dobar plasman bilo kojoj od preostalih naših posada, ali za Maria
Vekića smo se potajno nadali da bi mogao još jednom nakon Hamburga pokazati da
je svjetska klasa. Na našu sreću od Maria smo to i dočekali! Prva
kvalifikacijska utrka bila je relativno lagana, nije bila teška niti
četvrfinalna skupina, ali zato je sastav polufinalne grupa nudio samo tihu jezu:
Synek i Drysdale u prvom redu, a onda i odlični Griskonis, Karonen i Zhang. Među
takvim imenima trebalo je biti najmanje treći i tu je poziciju Mario i imao sve
do 1 500 metara, a onda ga je Karonen prešao i pobijedio nerealno velikom
razlikom. Uvjereni smo da bi naš veslač imao i te kakve šanse da se našao u
drugoj polufinalnoj skupini. Svakako za Maria palac gore. Vjerujemo da uz
pravilan rad on na Bledu može rezervirati kartu za Olimpijadu!
Ostale naše posade? Cure u dvojcu
su, čini nam se, platile danak solidnom plasmanu iz Hamburga. Čini nam se,
naime, kako su povjerovale da su već u velikom društvu i da se kroz H1 odmah
mogu kvalificirati među 12. Za takvo što trebalo je zauzeti neko od prva dva
mjesta što se pokazalo kao neostvariva misija plaćena uzaludnom i prevelikom
potrošnjom energije. Sad se pokazalo da svijet ima 8 jakih ženskih dvojaca,
naše su (za sada) i blizu, ali i daleko! Dečki u rimenu su još jednom
pokazali da još nisu dorasli svjetskoj konkurenciji, ali neka nam nitko ne kaže
da tu nema barem osrednjeg "štofa" dovoljnog za začelje B-finala.
Uvjereni smo, naime, da se između 6 momaka koji su veslali u Lucernu može sastaviti
jači četverac negoli je to bio ovaj koji je veslao (i pobijedio) u D-finalu i
da bi se taj četverac, isto kao i Vekić i djevojke iz dvojca, mogao nadati
plasmanu na OI!
Braći Skelin jeftina rasprodaja
ugleda zbilja nije trebala.
