Amsterdam: WCH U23
24.07.2011. 23:14:09   |  By: Aspiriniks

Završeno je prvo u nizu od tri svjetska veslačka prvenstva, ono organizirano na čuvenoj Bosbaan stazi u Amsterdamu. Pogledali smo i što o ovoj stazi kaže Wikipedia pa evo samo jednog dijela teksta preuzetog iz najotvorenije  enciklopedije na Svijetu:

The Bosbaan is a rowing lake situated in the Amsterdamse Bos (Amsterdam Woods) in Amstelveen, The Netherlands. Amstelveen is a municipality and a town in the Netherlands and is part of the metropolitan area of Amsterdam. Confusingly, all built structures at the north-eastern end of the course fall under jurisdiction of the city of Amsterdam. The Bosbaan (literal translation: Woods Course) is the oldest artificial rowing course in the world. The course was built in 1936 as part of an employment project and originally had five lanes, but was then widened to six lanes in 1954 when Amsterdam hosted the European Rowing Championships, the first international event where women were allowed to participate as elite rowers. Following a major renovation in 2001, the Bosbaan measures 2200 metres in length, 118 metres across and features 8 lanes. In this reconstruction the boat storage facilities were also doubled in size, and the old grandstand demolished.

Ovogodišnje WCH U23 okupilo je rekordnih 63 zemlje s 314 posada. Već i kad se pogledaju samo rezultati izraženi u medaljama vidi se koliko smo u pravu kad stalno ukazujemo na činjenicu koliko je veslanje svjetski proširen sport, sport u kojem se uspješno natječu i zemljopisni i ekonomski divovi kao što su to Kina, Australija, Novi Zeland, Kanada, SAD, Velika, Britanija, Njemačka i male, ali veslački žilave zemlje, kao što su Austrija, Švicarska, Danska, Latvija, Slovenija, Estonija, Bugarska i mnoge druge. Što reći kad pored već etablirane i uspješne Grčke na ovom Prvenstvu nastupe i loptačka nacija kao što je to Španjolska koja "pokupi" 3 medalje, te zemljopisno sićušni, ali zato ekonomski div, Hong Kong kojem je otišla jedna medalja?! Za završetak međunarodnog dijela ovog osvrta recimo još i to da je od 63 zemlje njih čak 26 podijelilo medalje. Kao i obično, najuspješnije/i su bile/i cure i momci iz Njemačke s čak 6 zlata, 3 srebra i 3 bronce. Kad se zna da su sve posade bile raspoređene u 21 disciplini onda je time još jasnije koliko je Njemačka veslački značajna zemlja. Međutim, svaka čast njihovim medaljama, ali po našem mišljenju najbolja muška posada na Prvenstvu stigla je iz Velike Britanije (2-), dok su, po nama, najbolje djevojke bile one iz 2- SAD-a.

Kako su se u tom kolopletu mladosti, jezika i nacija snašle CRO posade? Kao što se zna na Prvenstvo ih je otišlo 6. Prije odlaska nadali smo se borbi za dvije medalje i to od 4- i 2X, dok smo se od mladog Vedrana Radonića potajno nadali borbi za ulazak u A-finale. Ostale posade bile su nam više-manje nepoznanice što uključuje i naš dvojac Ban - Šare koji još nikad nije zajedno nastupio na bar približno jakom natjecanju. Ipak, od njih smo se nadali borbi za B-finale. Prvog dana sve je izgledalo jako dobro do 700 metara kad su jednostavo stali i trci je tu praktično bio kraj. Idućeg dana čekala ih je borba u repesažu s Turcima i Slovencima i to je zapravo bila utrka zbog koje su i otišli u Amsterdam! Koliko je ta utrka bila žestoka svjedoči činjenica da su postignuta najbolja završna vremena među sve 4 repesažne skupine, da su Leo i Ivica kao drugi na 1 500 metara imali četvrto vrijeme od svih 18 posada koje su nastupile u repesažima i da su sve do 1700 metara držali to dragocjeno drugo mjesto koje ih je vodilo među 12 najboljih, a onda se više nisu mogli oduprijeti napadu Slovenskog dvojca, te im je u ostatku utrke preostalo samo lagano (čitaj: demoralizirano) uploviti u cilj. Istog dana, već za 4 sata čekala ih je borba za C/D finale gdje su imali snage veslati do pola staze. Na tisuću su bili drugi, a tri posade su išle u c-finale, ali snaga je već bila iscijeđena nekoliko sati ranije, te su u cilj ušli kao četvrti. U D-finalu su pobijedili što će ostati zapisano kao plasman na 19. mjesto među 22 posade. Ivici i Leo idu čestitke za srčanost, ali očito im još uvijek fali izdržljivosti da dobru početnu brzinu čamca održe sve do kraja trke.

Što se tiče našeg 4-, ali i dubla, komentar je isti: u posljednjoj utrci, onoj u B-finalu obje su posade pokazale da vrijede više, ali što se može. Četverac jednostavno nije imao sreće s polufinalnom skupinom, jer je u prvoj polufinalnoj skupini u finale kao prvoplasirana (da uopće ne spominjemo drugoplasirane SAD i trećeplasiranu ESP) otišla Italija s rezultatom 6:00:89, a naši kao četvrti u S/M2 nisu prošli s 6:00:74!!! U B-finalu su bili superiorni, ali kako se ono kaže - bez sreće ni u zahod ne možeš! Ukupno su zauzeli 7. mjesto među 13 posada. Što se tiče dubla počeli su nekako neuvjerljivo, a onda su rasli iz utrke u utrku. Doduše, za razliku od četverca oni u polufinalu nisu imali problem s nesretnom skupinom jer je 6 čamaca koji su išli u A-finale jednostavno postiglo bolja vremena od njih, ali nekako nam je ostao navijački osjećaj da su Rudelj i Rubinjoni mogli bolje od plasmana na 7. mjesto među 16 posada.

Posebna priča je mladi, vrijedni i kako se pokazalo vrlo brzi laki skifista Vedran Radonić koji nam je svojim pristupom utrkama jednostavno razgalio dušu. Momak je imao zbilja brojnu kokurenciju od 25 skifista među kojima se trebalo mukotrpno probijati do A/B polufinala,  a tamo su ga čekali dečki iz Francuske (budući svjetski prvak) i  SAD (bronca). U takvoj kokurenciji bilo je teško proći i Vedran, na žalost, nije uspio. U B-finalu je "spavao" do pola staze i kao posljednji u tom trenutku zaostajao za tada trećim Čehom cca 5 sekundi, a onda je odveslao izvrsnu drugu tisuću, te je u cilj upravo on ušao kao treći s nevelikim zaostatkom od 2,5 sec za drugoplasiranim Alžircem. Kad se zna kako je veslanje težak sport, a da je veslanje u samcu posebno teško i zahtjevno, onda je jasno koliko je vrijedan i kvalitetan Vedranov nastup. Stoga mu iskreno čestitamo, te se usuđujemo procijeniti da je među svim CRO posadama upravo on pokazao najviše!

Djevojke Ana Anić i Asja Žero zauzele su ukupno 10. mjesto među 13 posada. Slabo rekli bi neki s kojima se nećemo složiti jer se radi o posadi koja se našla zajedno tek mjesec dana prije odlaska u Amsterdam. Mislimo da su pokazale da se u njih valja vjerovati i dalje ulagati!

Što se tiče Mihovila Kotoraša koji je na kraju bio 4. u D-finalu, ili 22. od 26 prijavljenih "teških" skifista mislimo da je jednostavno podbacio, jer je momak koji sigurno vrijedi više i od kojeg naše veslanje u budućnosti može s pravom očekivat puno bolje rezultate, ali uz uvjet da mu se omogući sve što je potrebno za potpuno iskorištenje njegova talenta i volje za rad.

Na kraju želimo reći da nam se niti malo ne sviđa ovaj sustav po kojem, u slučaju lošeg vremena kao što je to bilo ovog vikenda u Amsterdamu, FISA "smješta" posade po privilegiranim stazama. Time utrke umnogome gube na neizvjesnosti, a navodno dobijaju na poštenju. Rješenje bi, možda, bilo da se u takvim okolnostima za regatu, umjesto uobičajenih 6, koriste samo one 2-4 staze koje pružaju jednake uvjete svima. To bi produžilo natjecanje što komplicira život svakom organizatoru, ali je prijedlog za razmišljanje.   

Aspiriniks

  Verzija za Ispis

Pretraživač   arhiva starih vijesti Upit:   u kategoriji   - sve kategorije - Novosti Kolumne Komentari natjecanja