Svjetsko prvenstvo na Bledu
05.09.2011. 22:14:11   |  By: Aspiriniks

          Završilo je dugo očekivano Svjetsko prvenstvo u veslanju održano na Bledu. Vjerujemo da su, kao i Hrvatska i ostale zemlje na SP poslale svoje posade s puno vjerovanja i nadanja. Neki, oni najbolji, zasigurno su vjerovali da će osvojiti medalju, druga klasa se nadala ulasku u olimpijsku kvotu, a treća klasa se samo nadala, jer nada umire zadnja.

U slučaju veslanja nada ima dva života: jedan upravo potrošen na Bledu, te drugi koji se tek ima potrošiti iduće godine na pred-olimpijskoj regati u Lucernu. Kao što je to već zainteresiranima poznato veslačka Hrvatska je na najveću ovogodišnju veslačku predstavu poslala pet muških i jednu žensku posadu i (ako ćemo nastaviti kako smo počeli ovaj osvrt) prema rezultatima proizlazi da smo imali jednu prvoklasnu posadu, dok su ostale više-manje odveslale kao trećerazredne, dakle kao sasvim sporedne u ludilu fantastičnih brzina pokazanih u jednoj od prijestolnica svjetskog veslanja. Gledajući, naravno kao i obično sasvim subjektivno, sjećanje navijača o rezultatima naših kaže slijedeće.

          Ono što smo znali i lani, dakako da se obistinilo i ove godine: naše veslanje ima sreću da su se u jednom trenutku na okupu našla 4 odlična veslača, da se te veslače u njihovim klubovima pravilno usmjeravalo, te da su (nakon paklenih muka spajanja) u sustavu izborne vrste došli u ruke osobi koja je sustavno i znalački upravljala njihovom formom. Dakle, naš već slavni četverac na pariće u sastavu Valent Sinković, Damir Martin, Martin Sinković i David Šain, predvođeni prof. Nikolom Bralićem, opet je pokazao da se radi o sjajnoj posadi s još sjajnijom sportskom perspektivom. Na ovom natjecanju osvojili su treće mjesto i brončanu medalju, što je po nama još jedan ogroman uspjeh. Doduše vjerojatno ima i onih koji priznaju samo zlatne medalje pa će na ove naše riječi samo sumnjičavo klimnuti glavom, ali neka ih – vlastite ambicije za tuđim zvjezdanim uspjesima ionako su samo voajerske. Cro-Express je svoj posao obavio jako dobro, naročito u kvalifikacijama i polufinalu, dok su u samom A-finalu možda mogli i bolje. Međutim, kad se vidi konkurencija onda smo sretni i s ovom broncom, tim prije što iznimno jaki Englezi nisu uspjeli ući u A-finale, a da su ušli borba za broncu bila bi još puno napetija. Svakako, finalnu utrku četveraca na pariće obilježila je bizarna greška veslača Njemačke i to samo na 10 metara do cilja: jedan mali val, iscrpljenost čovjeka i stalni pritisak Australaca učinili su da će se Lauritz Schoof čitavog života sjećati svoje greške.

          Što se tiče nastupa Maria Vekića bila bi pogreška ocijeniti ga trećerazrednim. U prvom redu iz razloga što je Mario prve dvije utrke odveslao uistinu izvrsno čime je pokazao da se radi o isto takvom, tj. izvrsnom, veslaču., a onda i zato jer je nastupao u disciplini u kojoj je posebno teško trenirati i natjecati se. Čast ostalima, ali trenirati i natjecati se u skifu, hm... to treba znati, htjeti, moći i to sve sam, samcat! Među 36 prijavljenih na kraju je zauzeo nezadovoljavajuće 16. mjesto, ali kad se zna da mu je do toliko željenog polufinala u vrlo teškoj četvrtfinalnoj skupini nedostajalo samo tričavih 35 stotinki onda priča ima drugačiji naglasak. Na žalost u C-finalu, tipično Vekićevski, nije pronašao dovoljno motiva za bolji plasman od spomenutog 16. mjesta.

          Dvojac „sa“? Valja reći da nas je iznenadila prijava Vjekoslava Kolobarića, Ante Janjića i Silvija Petriška u disciplinu u kojoj nema olimpijske perspektive! Zašto, koje su bile želje i namjere ovakve prijave nemamo pojma, ali niti je u konkurenciji (samo) osam dvojaca „sa“ uzeta medalja, a niti su se plasirali u gornju polovinu poretka. Smatramo da je plasman na peto mjesto za veslače koji su ove godine na par regata pokazali da nisu loš dvojac „bez“ (dapače!) nezadovoljavajuća nagrada za uložene napore. Gledali smo i njihovu finalnu utrku – pokazali su veliku želju, ali i ponešto „neurednog“ veslanja. Naša poruka Vjeki i Anti je da ne odustaju i da proteklu sezonu shvate kao odličnu pripremu za ono što ih čeka u idućoj godini!

          Alen Banovac i Vito Čavrlj su u C/D 1 polufinalu, pokazali zbog čega su otišli na Bled. Pogledajte rezultate oba C/D polufinala pa ćete vidjeti o čemu govorimo. Zbog čega nisu nastupili u izborenom C finalu nije nam poznato i to je prava šteta, jer su baš u toj utrci trebali pokazati koje im je lice pravo: ono blijedo iz repesaža, ili ovo iz spomenutog C/D 1 polufinala. Odgovor na ovo pitanje valja nam čekati iduće godine.

          Cure, Sonja i Maja, su svoje zvjezdane trenutke ove godine doživjele na II regati Svjetskog kupa iza čega su im plasmani bili lošiji od očekivanih. Na III regati SK održanoj u Lucernu suočile su se s onim što smo na www.vkkrka.hr već dugo najavljivali kao moguće – s brojnijom i jačom konkurencijom u njihovoj disciplini dvojca „bez“ iza čega je od naizgled gotove stvari stvorene veresija. Na problem znatno pojačane konkurencije, kao onaj zapravo najbitniji negativni faktor, nadovezala se bolest Maje Anić zbog koje se u jednom trenutku  razmišljalo i o propuštanju nastupa na SP. Svakako, da su cure bile zdrave, da su mogle trenirati onako i onoliko kako i koliko to zahtjeva nastup na jednom SP-u s ambicijama za osiguranje plasmana na Olimpijske igre priča bi imala (vjerujemo) sretniji kraj. Ovako, biti 15. od 16 prijavljenih rezultat je ispod svakog realnog i objektivnog kapaciteta ove posade.  

          Što se tiče posade četverca „bez“ u sastavu Marin Bogdan, Siniša i Nikša Skelin i Josip Stojčević, dozvolite da je neuki navijači smatraju čudno sastavljenom i to je sve što bi o njima mogli reći. Da, od 22 prijavljene posade bili su 18., tj. posljednji, u C-finalu s zaostatkom od skoro 10 sekundi iza u toj utrci petoplasirane Kine.

          Završno možemo reći kako je Bled, gledano meteorološki, najboljim veslačicama i veslačima Svijeta pokazao ono svoje lijepo lice, utrke su često bile vrlo neizvjesne, a rezultati  izvanredni. Baš u svjetlu postignutih, vrlo brzih, rezultata bilo bi uputno analizirati te uvjete i vidjeti koliko je osnovana priča o velikoj razlici u brzinama koje se postižu na Bledu i na Jarunu. Naravno, treba istaći kako je više nego primjetno da veslački svijet ide stalno naprijed, da je konkurencija sve zgusnutija i da za kvalitetan rezultat, a za nas je na ovoj Regati kvalitetan rezultat bio osiguran plasman na OI, treba savršeno poklapanje svih preduvjeta i uvjeta. Prepoznati i omogućiti te preduvjete i uvjete zadatak je svim veslačkim savezima i klubovima kako u Svijetu, tako i HVS-u i našim klubovima. Naš CRO-Express prilično zorno pokazuje kojim putem treba ići i kako se ponašati na tom putu.

          Na kraju nama ostaje da našim seniorskim (i ostalim!) veslačicama i veslačima zaželimo dobro zdravlje i da još više elana krenu u novu sezonu. U Lucernu imaju još jednu i to ne malu šansu za plasman u London 2012.!

Aspiriniks

  Verzija za Ispis

Pretraživač   arhiva starih vijesti Upit:   u kategoriji   - sve kategorije - Novosti Kolumne Komentari natjecanja