Iza nas je još jedno ovogodišnje,
sedmo po redu, veslačko natjecanje na kojem su sudjelovali krkašice i krkaši i
to ne bilo koje natjecanje! Kao što je to i vrapcima po krovovima poznato,
početkom lipnja, već 15 godina uzastopno, u Zagrebu se organizira međunarodna
veslačka regata koju malo tko zna pod njezinim pravim nazivom (a ima 3 naziva,
ako se ne varamo), već je u čast najstarijeg aktivnog veslača u Hrvatskoj, zapravo
jednog od živih simbola veslanja u našoj zemlji, gosp. Julija Boroše nazivamo Jumbovom regatom.
Ovog puta su trojica trenera
Kluba na put u ZG poveli 15 veslača i dvije cure i to s, moglo bio se reći, dva
glavna cilja: još jednom ispitati mogućnosti kombiniranog 4- TRE+KRK (Vukovski,
Čoga, Laća, Krakić), te "ispipati" kako se ponašaju mlađe posade u
nekom drugačijem rasporedu od onog na kojeg su ove godine navikli. Što smo
vidjeli i kakvi su nam najvažniji dojmovi, pročitajte u tekstu koji slijedi.
Najprije o ove godine našim
najboljim veslačima: Josip i Antonio, zajedno s kolegama iz Trešnjevke, nakon
Beograda gdje su odveslali solidnu utrku protiv reprezentativnog arma Srbije, u
Zagreb su pozvani od strane izbornika kako bi se vidjelo koliko u ovom trenutku
vrijede u okršaju s kombiniranom posadom JRI-IST, te dobrodošlom konkurencijom
u vidu klupskog sastava HVK "Kaštela". U utrci koju su odveslali u
subotu sudjelovala je i posada kombiniranog četverca "sa" (VUK-IKT).
Utrka je bila organizirana kao handicap jer
jeposada 4+ bila je puštena 8
sekundi ispred armova bez kormilara. Bilo je malo, sasvim malo, vjetrića u krmu
i tu se "sa" najbolje snašao. "Naši" se, naime, nisu puno
mučili s Kaštelima i dečkima iz Rijeke i Pule, ali nikako nisu uspjeli stići
posadu VUK-IKT koja je u cilj ušla kao prvoplasirana sačuvavši dio prednosti s
kojom je i puštena u utrku. Kao navijači bili smo zadovoljni iskazanim
htijenjem "naše" posade, ali energičnošću zaveslaja i zaostatkom
nismo mogli biti zadovoljni.
Drugog dana su na stazu ponovno
izišle iste posade "sa" i najboljeg "bez", ali ovog puta
bez asistencije kaštelana i osječko-vukovarske četvorke. Konkurenciju su,
međutim, pojačale posade VK "Medulin", HVK "Gusar", HAVK
"Mladost", te VK "Trešnjevka". Odmah ćemo reći da je ishod utrke, pa time i
naše zadovoljstvo prikazanim, bi(l)o poprilično drugačiji/e nego dan ranije. U
uvjetima jakog kontra vjetra u kojem je posada četverca "sa" uživala
prednost veslanja u ponešto zaklonjenoj prvoj stazi, dok su se krkaši i
trešnjevčani borili u trećoj stazi sasvim izloženi vjetru, "naši" su
pokazali solidno veslanje. Očito je bilo da veslaju prema preporuci trenera: u
nešto nižem tempu (32-33), ali zato dugo i koliko je to bilo moguće snažno. U
cilj ušli s prednošću od nešto više od 9 sekundi, a ako se tome dodaju barem 3
sekunde zbog razlike u stazama onda možemo reći da je ovog puta "bez"
punom mjerom uzvratio posadi "sa" za poraz dan ranije. Još da je bilo
očekivane i potrebne reakcije u zadnih 200-tinjak metara, tj. dizanja tempa i
ritma, dojam bi bio još bolji. Međutim, svjesni smo da su promjene u dinamici
odlika uveslanih posada što ova "naša" (još) nije. Kad smo već toliko
govorili o uvjetima koji su vladali tog nedjeljnog popodneva na Jarunu bilo nam
je čudno zbog čega se za posadu Krke i Trešnjevke nije odredilo da vesla u
drugoj stazi, do jedinih konkurenata, nego se između uvrstilo posadu Medulina
koja nam se, treba to istaći, do tehničke greške koju su počinili, jako
svidjela čvrstim zaveslajem.
Nešto iza opisanih uzbuđenja na
stazu su izišli kadetski četverci na pariće, a među njima i naš u sastavu Filip
Kendeš, Niko Slavica, Šime Bašić i Tomislav Rupić. Radi se o posadi koju naši
treneri pripremaju za Državno, a s čijim smo veslanjem i borbenošću bili više
nego zadovoljni. Između 11 prijavljenih četveraca u cilj su ušli kao
drugoplasirani. Na pola staze bili su u vodstvu (imamo snimku), ali ih je onda
Trešnjevka sustigla i prestigla. Boksačkim riječnikom kazano radi se o
perolakoj posadi koju su nadmašili teškaši iz Trešnjevke, ali su se
trešnjevčani protiv krkaša morali i te kako namučiti kako bi došli do pobjede. Filip
se već pokazuje kao kvalitetan štroker koji će se i u buduće znati nametnuti svakoj posadi i to je ono što
nas veseli, Niko i Tome su već pouzdana dvojka iza njega, dok se novak Šime
pokazao kao kvalitetna popuna iskusnijim kolegama. Bravo momci!
U 17,15 uslijedio je start u disciplini
1xKMA. U ovoj disciplini natjecao se i naš veslač Marko Krečak i među čak 24 kadetka
skifista našao mjesto u finalu, pa je čak u finalu i zaveslao, ali samo nekih
možda 50 metara, a onda se, prema našem očekivanju, prevrnuo. Da se nije
prevrnuo, da je kojim slučajem uspio doći do cilja, uopće ne sumnjamo da bi osvojio
neku od medalja, ali... Radi se o sasvim neiskusnom veslaču koji ima dobre
predispozicije za veslanje, ali na tehnici treba i te kako poraditi. U svakom
slučaju, za Markovu borbenost koju je pokazao u kvalifikacijama palac gore!
U 17,50 na startu su se našli JMB
osmerci i to njih 5, a društvo su im činila 2 SMB četverca "bez". U
tom šarolikom društvu mjesto je našao i naš osmerac. Utrka je bila jako
uzbudljiva (imamo snimku). Tijekom svih 1 500 metara naši su vodili ogorčenu
bitku s kombiniranim osmercem NOV-CRO u kojoj je spomenuta kombinacija stalno
imala 1-2 metra prednosti koja se povremeno povećavala, pa su je naši uporno sustizali,
a bitka je razriješena tehničkom greškom momaka iz Zagreba nakon koje su naši
kao prvoplasirani sigurno uplovili u cilj. Ovdje veliki bravo ide za Mihovila i
čitavo društvo iza njega, iako treba reći da će se na osmercu ovog ljeta trebati
i te kako raditi, možda čak i vršiti promjene posade, a sve u cilju da osmerac,
baš kao i lani, bude konkurentan za jednu od medalja na PRH.
Iza osmerca veslale su naše cure
Antonija i Antonia u 2XJŽB. Među 7 posada zauzele su četvrto mjesto, a medalja
im je izmakla za 6 desetinki. Vjerujemo da su i same očekivale više, ali je
pitanje koliko su ta očekivanja bila realna. Djevojke trebaju raditi, raditi,
raditi.
Drugi dan natjecanja obilježio je
već spomenuti kontra vjetar. Nakon ranije opisane utrke četveraca na stazu je u
C-finalu discipline 1XJMB izišao i naš Tome Matešić. On je, kao i mlađi mu
kolega Marko dan ranije, isto imao 24 posade u konurenciji, ali tu svaka
sličnost u pristupu utrci Tome i Marka prestaje. Marko je hrabro išao na sve
ili ništa, a tehnički puno potkovaniji Tome, koji je zbilja potencijalno dobar
veslač, kao da se zadovoljio samom činjenicom da dođe do cilja. Šteta za Tomu i
Krku.
Neposredno iza discipline 1XJMB uslijedilo
je nadmetanje 19 posada kadeta u dublovima. Lijepo je znati da su naša oba
dubla uspjela bez problema ući u A-finale. Tu je utrku trebalo gledati jer se
svašta moglo vidjeti (kako kod koje posade): volja, želja, taktička mudrost i
ono drugo, tehničke greške, ali i dotjeran školski zaveslaj. KRK 1 činili su
Filip i Niko, a KRK 2 Marko i Tome. Osim posade NOV 1 koja se lijepim veslanjem
izdvojila u odnosu na ostale i čijoj je snažnoj konstituciji kontra vjetar
manje smetao, još su se 4 posade ravnopravno borile za ostale dvije medalje.
Među njima su bili i naši. Na samo 200 metara prije cilja KRK2 je bila u
dobitnoj poziciji, a KRK1 je nadirala iz pozadine. Međutim, još jedna šopa
(rak) nakon mnogih u nizu presudili su našoj drugoj posadi, dok su Filip i Niko
bez bronce ostali za vršak čamca.
Potom je Antonija veslala u A-finalu
1X JŽB i zauzela 6. mjesto. Iz početka je to izgledalo puno bolje nego na
kraju.
Što reći o utrci 2-JMB?
Prednatjecanja nije bilo, nego se 6 posada našlo odmah u A-finalu. Krkaši su
veslali u stazama 5 i 7 dok je 6. staza bila prazna. Posada koju su činili Jure
i Jakov odmah je iz svoje 7. staze izazvala teški šok među žabama koje su se
sunčale na nakupini lopoča uz samu obalu jezera i tu je, među žabama, već nakon
100-tinjak metara sretno završila utrku. Sretno zato jer nije bilo povrijeđenih
među ljudima, ustanova koja upravlja Jarunom nije prijavila žrtve među žabama,
a ni čamac nije oštećen. Dok su se Jure i Jakov tako odmah upustili u
istraživanje flore i faune Jaruna, Miho i Kike su se srčano borili s posadama
Vukovara i Cherpokowa (Bugarska) za prvo mjesto (imamo snimku). Borili su se
baš kako to i priliči Krki i krkašima, ali ih je na kraju slomio snažan vjetar
i objektivno jača konkurencija. Osvojili su brončanu medalju, ali puno više od
te medalje veseli nas njihov pristup utrci!
Na kraju smo gledali mučenje tzv.
gornje polovice osmerca u četvercu "bez" JMB. Htijenju posade nema
zamjerke, ali u konačnici nije bilo dobro. Tu se i te kako ima što ovog ljeta
raditi.
Tako smo došli do kraja i ovog
komentara. Međutim nećemo završiti bezpohvale našim prijateljima iz Vele Luke na zaista vrlo dobrim
predstavama u konkurenciji 4X i 1X JMB, te bez da iskažemo svoju tugu zbog još
jedne velike dominacije seniorskih veslača iz Srbije u odnosu na naše rimenaše.
Dakako, treba li uopće spominjati kako želimo četvercu TRE-KRK, kao i ostalim
posadama, koje će našu zemlju reprezentirati idućeg tjedna na EP na Bledu puno
sreće, te da im taj nastup svojom kvalitetom otvori vrata prema Svjetskom
prvenstvu.