Rowing World Cup III
17.06.2012. 14:45:12
| By:
Aspiriniks
Pjesma
nad pjesmama!
Tako bi poetski raspoložen
komentator odjeven u majicu s crvenim i bijelim kvadratićima mogao započeti s
opisom onog što smo danas imali prilike gledati tijekom utrke četvraca na
pariće. Međutim, budući da smo mi samo navijači reći ćemo to ovako: dugo već
pratimo i stvaranje i razvoj četverca (sjećate li se tih muka?) u kojem sjede
Valent, Damir, Martin i David, dugo već gledamo kako se utrkuju s najboljima na
svjetskim veslačkim stazama, ali nikad, baš nikad, nismo vidjeli ovako
superiornu izvedbu! Od početka snažno, bez onog do danas karakterističnog
zaostajanja iza kojeg slijedi ubitačnih 800 zadnjih metara kojima se uništavaju
sportski suparnici, ali i maksimalno iscrpljuju Valent@Co. Dakle, danas je to bilo od početka snažno,
sigurno, s očitom vjerom u sebe i svoje mogućnosti. Tehnički izvanredno,
energetski ritmično, psihološli učinak za Nijemce i ostatak društva, lako je
moguće, razoran! Doduše, valja istaći da je bilo i malo kontra vjetra koji možda našima više odgovara nego "sa", ali taj detalj ne mijenja
bilo što u našoj ocjeni viđenog i stoga: bravo momci!
Uvjerljiva ukupna pobjeda mladih
Hrvata koji su još jednom, s maksimalnim brojem bodova, osvojili laskavi naslov
pobjednika Svjetskog kupa veseli sve veslačke zaljubljenike i puni nas vjerom
da je medalja u Londonu sasvim blizu. Da budemo jasni: govorimo o medalji u
veslanju kao fantastičnom dosegu, medalji bilo brončanoj, bilo srebrnoj, bilo onoj
čiju se boju i kovinu niti ne usuđujemo spomenuti. Kao što smo to već puno puta
do sada rekli: posadi i treneru Braliću treba dati sve uvjete, a sada nadasve
mir. Dobitna formula čini nam se ovakva: pobjeći od svega i svakoga, raditi po
planu trenera i moliti Boga za zdravlje + malo, bar malo, sreće!
Na Regati su nastupila još tri
naša arma od kojih smo, iskreno rečeno, malo što očekivali. Ugodno nas je
iznenadio četverac Gusara u dresu reprezentacije, iako u nedostatku potpune
konkurencije treće mjesto u B-finalu i nije neko ostvarenje, ali nakon godine
lutanja u rimenu koja je u stvarnosti trebala biti godina konačnih odgovora (a
nije bila!) bolje išta nego ništa. Braću Radonić smo željeli vidjeti na
kvalifikacijama za Olimpijadu, žao nam je što nismo, a za nadati se je kako će
ta dva vrijedna momka svoje najbolje rezultate (čitaj: plasman u Rio) sigurno
doseći. Smatramo da je za mladu Helenu Pavković najveći teret to što je sama. Kad
bi imala adekvatne konkurencije = partnerice u Hrvatskoj možda bi imala i bolje
rezultate.
Minhen, k'o Minhen: neki dođu, neki
ne dođu, a mnogi se kao kriju. Pravi odgovor na sve upite dat će za one
najbolje Olimpijada (Eton, Dorney, 28.07.-04.08.), a za one malo slabije
Svjetsko prvenstvo u Plovdivu, Bugarska, 15.-19. kolovoza (neolimpijske
discipline) i Europsko prvenstvo u Vareseu, Italija, 14.-16. rujna (samo
olimpijske discipline). Nemojmo biti megalomani pa potcijeniti eventualnu
medalju iz Plovdiva, ili Varesea. Ima li veslačka Hrvatska, bez petorice olimpijaca,
snage i pameti za takvo što? Živi bili pa vidjeli!
