Eto i
to je prošlo. Još jedna u nizu utrka u kojima je u jednoj od glavnih uloga bio
naš sjajni četverac na pariće. Samo, ovog puta to nije bila "obična"
utrka u kojima su Valent Sinković, Damir Martin, Martin Sinković, David Šain i
Nikola Bralić sudjelovali. Bilo je to olimpijsko finale, dakle najveće od svih
finala u kojima osoba koja se bavi sportom uopće može sudjelovati.
Što da napišemo, a da
bude pravi odraz našeg trenutnog raspoloženja? Vjerovali smo u medalju, nadali se zlatu, a nakon
prve dvije runde (H i SF) natjecanja naša vjera u zlato s razlogom je sve više
rasla. Naime, naši su i u H2 i u polufinalu imali najbolje vrijeme od svih
posada što je sve najavljivalo onaj toliko željeni krajnji ishod. Komentar
glavnog tajnika HVS-a, od prije par dana, glasio je otprilike ovako: "...
ako ne budu raspoloženi bit će drugi, ili treći, a ako im se sve poklopi bit će
prvi, sigurno!" Iztok Čop nam je jučer, u petak, nakon svoje bronce,
napisao u SMS poruci, među ostalim i ovo: "... a sutra ćemo navijati za Bralićevu
bandu do zlata!" Pa tko smo onda mi, obični navijači, da se ne usudimo do kraja vjerovati u
ostvarenje zlatnog sna?
U gore opisanim okolnostima, pomiješanih osjećaja, sada nismo
bučni, nismo razdragani, kao što smo bili neposredno iza bronce osvojene u
Sydneyu, ili iza srebra osvojenog u Ateni. Onda smo osjećali da smo nešto
osvojili, a sada kao da smo nešto izgubili i to baš nepravedno izgubili. Ipak,
osjećamo nekakvo tiho zadovoljstvo jer je CRO veslanje opet pokazalo svoju
iznimnu vrijednost i jer se baš zaslugom i u čast veslača prvi putu Londonu 2012. podigao crven-bijeli-plavi-barjak.
Do samo pola sata prije početka utrke, dakle kad su posade
već izišle na vodu, puhao je dosta jak kontra vjetar u lijevi bok (gledano od
starta prema cilju), a onda je pala kiša i vjetar je okrenuo na mit. Gledajući
kako se lagani 2- Grka, ili jako dobri Tim Mayens, u središnjim stazama u svojim
B-finalima muče s kontra-vjetrom očekivali smo da će u A-finalima doći do
favoriziranja posada prema rezultatima iz polufinala i smještanja posada od
šeste prema prvoj stazi. To se i dogodilo pa se tako u šestoj stazi našao Ondrej
Synek, a do njega Mahe Drysdale, pa se tako u šestoj stazi našao i fantastični
NZL dvojac "bez", a do njih mlada posada GBR. Međutim, na naše
iznenađenje, na startu discipline 4X u šestoj smo stazi vidjeli Nijemce, a
"CRO-Express" u petoj. Zašto je tome bilo tako, nemamo pojma, pa čak
mislimo da je u tom detalju prevagnuo jako jaki lobi Njemačke u FISA-i. U
svakom slučaju, od samog starta Nijemci su povukli snažno i odmah dali do
znanja da ni ovog puta s njima neće ići lako. Poslije prvih 500 metara vodili
su ispred naših za 86 stotinki, a poslije tisućebili još malko uvjerljiviji i to za 95
stotinki. Tu smo očekivali da će naši početi napadati kao i puno puta ranije,
ali je tehnički savršeno dotjerani GER stroj i dalje odmicao. Na 3/4 staze
prednost je narasla na 1,95 sekundi i sad smo se već počeli bojati i za srebro,
jer su svjetski prvaci u žuto-zelenim dresovima (AUS) i te kako zapeli da sustignu
naš četverac. Valent i društvo su "vrtili" zaveslaj, nisu više imali
šanse sustići Nijemce, ali su se zato uspjeli othrvati Australcima i to za
velikih/malih 44 stotinke. Na kraju, uz uzdah olakšanja jer medalja je medalja,
a bolje srebro nego bronca, držeći se za glavu, sjeli smo natrag u fotelju. Zamislite atmosferu: gledamo veselje Nijemaca
i kadar koji prikazuje Damira i Martina kako iscrpljeni leže u čamcu, a komentari
padaju s lijeve i desne strane fotelje i svi se zapravo stapaju u jedan
zaključak: dobro je, medalja je velika, velika, stvar! Poslije utrke momci daju
izjave, vidno su umorni, ali (čini nam se) ipak zadovoljni. Drago nam je, među
ostalim, da su se još onako vrući sjetili zahvaliti treneru i fizioterapeutu. Ostalo je povijest: naš barjak na jabolu,
medalje oko vrata i prvi taktovi himne "Pjesma Nijemaca" koja počinje
stihovima: "Njemačka, Njemačka, iznad svega, iznad svega na
svijetu..." Lijepa himna, ali "Lijepa naša" je, makar ovog puta
neotpjevana, ipak nama najljepša!
Što sad reći dok se emocije ni izbliza nisu stišale? Da li
je moglo biti bolje? Da li je moglo biti lošije? Mislimo da je u veslanju svaki
rezultat realan odraz trenutka, pa tako i ovog puta. Mala Hrvatska dala je
brige velikoj Njemačkoj i to je istina. HVS još uvijek okuplja premalu kritičnu
masu veslačica i veslača, a da bi se iz te mase mogao očekivati ovako veliki
rezultat. Kao što smo to već toliko puta naglasili imamo sreću biti uključeni u
sport koji je globalno razvijen kao malo koji drugi sport, pa tako ne znaš da
li ti u regati prijeti veća opasnost od Kineza, Novozelanđanina, Australca,
Nijemca, Amerikanca, Kanađanina, Grka, Francuza... ili kao što se jučer desilo
u lakom 4-, od Južnoafrikanca. To su činjenice, kao što je i činjenica da je u
veslanju svjetsko prvenstvo uvijek puno jače od europskog prvenstva! Kad je tome tako, a jeste, ova medalja, kao i
one prethodne, veliko je postignuće hrabrih ljudi koji imaju problem vrlo
ograničenih resursa. Dakle, jasno je da veslačka Hrvatska nije imala bolje
kombinacije nego da nastupi baš u disciplini 4x i to baš u sastavu u kojem je
nastupila. I to je to. Sve drugo su
puste želje i kombinacije u zraku. Stoga od srca čestitamo sjajnim momcima iz
sjajnog četverca, a jednako tako čestitamo i njihovom treneru, kao i svima
ostalima koji su na ovaj, ili onaj način, zaslužni za još jedan povijesni
uspjeh našeg veslanja!
Neto valja reći i o Mariu Vekiću.Na kraju 15. od 33.
Pobijedio je sve one koje je neizostavno morao pobijediti, a izgubio i od
ponekih za koje smo očekivali da će biti iza njega. Čini nam se da mu je
plasman na OI bio važniji od rezultata na tim istim OI. Očekivali smo od njega
da se plasira u B-finale, a sad ispada da smo bili neumjereno nerealni. Dakle, nastup bez okusa i mirisa. Šteta.
Na kraju o dosadašnjem ukupnom dojmu. Ono što smo preko
TV-prijemnika iz Etona vidjeli nadmašilo je i naše dojmove iz Sydneya. Deseci
tisuća ljudi uz stazu, gromoglasno navijanje, odlični uvjeti... sve super...
osim vremena koje je loše - tipično za UK, skoro jednako kao i njihova vanjska
politika. Da, želimo pohvaliti i nacionalnu TV-kuću koja je prilično izdašno
pratila događanja u Etonu, a naročito želimo pohvaliti odlične, ilustrativne i
poučne, komentare Igora Boraske.
