EP Varese 2012.
16.09.2012. 22:08:25
| By:
Aspiriniks
Nakon
Olimpijade sva natjecanja u godini pomalo gube na naboju, jer je onaj pravi
klimaks već prošao. Međutim, danas završeno Europsko prvenstvo održano u Vareseu,
Italija, pokazalo je da i olimpijci (olimpijske posade) ipak nađu u sebi
dovoljno motiva za nastup na EP-u.
Tako smo, primjerice, vidjeli srebrni talijanski dubl, odličnog
litavskog skifistu i odličnu litavsku skifisticu (oboje osmi na OI), neulaskom
u olimpijsko finale razočarane Poljake u 8+, izvrsne Estonce s
"drvenom" olimpijskom medaljom u 4X, nesvakidašnju kombinaciju
Poljaka u 2X, odlične Rumunjke koje su iz četvrtoplasiranog olimpijskog osmerca
za promjenu prešle u 2- i poigrale se s konkurencijom, bio ju tu i sjajni četverac Grka... i onda kakvo bi
to bilo natjecanje u kojem Sinkovići i Martin (ovaj put bez Šaina), kad već
nastupaju, ne bi dali svoj pečat? Naši su u Varese stigli s četiri posade. Od
rimenaša bili su tu momci iz Gusara (Dražen Čulin, Nikša Skelin, Vito Čavrlj i
Alen Banovac), dok su naš premalobrojni ženski rimen zastupale Maja Anić i
Sonja Kešerac. Skulere smo već spomenuli, a nije nam poznato zbog čega se na
EP-u nisu pojavili Šain i Vekić.
Četverac se među 11 posada domogao osmog mjesta. Razmaženi
uspjesima "unlimited" četverca rekli bi smo da je to slabo, ali valja
reći da je u ovom trenutku to realnost CRO-rimena čija je kvaliteta u
zaostajanju za skulerima. To što je takav trend sve više očit i u čitavom
veslačkom svijetu nije nam neka utjeha. Uglavnom, Splićani nisu imali šanse za
ući u A-finale, a to se vidi ponajbolje iz podatka da su u repesažu iza
drugoplasirane Francuske (dalje su išle prve dvije posade) zaostali skoro 7
sekundi, a ta ista Francuska ja u A-finalu bila na svim prolazima, pa i na
kraju, posljednja - šesta. Što da se radi? Odgovor će, kao i za još neka slabe
točke našeg sporta u Hrvatskoj, morati biti brzo pronađen, inače je daljnje zaostajanje
zajamčeno. Na kraju pitanje: koliko bi bilo lošije/bolje da su u Varese išli
dečki iz našeg SMB reprezentativnog
četverca (IST-JZD)? Uostalom, gdje su Marin Bogdan i (naročito) Karlo Udovičić?
Komentar pojedinih rezultata počeli smo s najslabije
plasiranom posadom. Tako idemo i dalje. Dakle, 2- Maja Anić i Sonja Kešerac. Najprije
svaka čast curama koje su smogle snage i volje nastaviti s radom nakon što su propustile
plasman u London. Osvojile su brončanu medalju, čini nam se njihovu treću
europsku i pokazale ono što smo i prije o ovoj posadi znali: predstavljaju neku
srednju svjetsku vrijednost u disciplini u kojoj se natječu. Nisu dovoljno brze
za svjetsko A-finale, ali su konstanta (osim lani zbog bolesti) u B-finalu. Što
se tiče ovog EP-a s fantastičnim Rumunjkama nisu imale niti zrnce šanse, a
djevojke iz Velike Britanije su im, žestokom završnicom tipičnom za posade iz
te zemlje, preotele srebrnu medalju koja
im je tijekom 1 900 metara utrke visila oko vrata. Na kraju pitanje: ima li cura u Hrvatskoj koje bi se mogle
pridružiti ovom dvojcu da Maji i Sonji bude lakše?
Eh, Damir Martin! Srebrni s OI- a, pa srebrni s EP-a!
Mindaugas Griskonis se ovog puta, za razliku od lani, nije samo tako provozao
do prvog mjesta. Ušao je Litavac u zadnjih 500 metara s udobnih 5,15 sekundi
prednosti ispred Damše i vjerojatno je mislio da je priča završena i da je
Damša još jedan od onih koji tek iskušavaju sreću na izletu iz neke druge
discipline u posebno zahtjevni skif. Na žalost, naš najbrži skifista ovog puta
je malo, samo malo, prekasno uključio svoje moćne turbine i za nikakvih 7
stotinki ostao bez zlata. Možda će zvučati čudno za Damira koji iza sebe ima
niz velikih medalja, što znači da je iako mlad već poprilično iskusan, ali
mislimo da je ovog puta ipak presudilo Griskonisovo veće iskustvo natjecanja u
samcu na velikim regatama. Ali, ništa zato, više sreće drugi put, a nama ostaje
da upitamo (jer Rio je blizu): kamo će ploviti Damšina karijera iduće godine?
Eh, braća Sinković! Valent i Martin! Srebrni s OI-a, zlatni
s EP-a! Odlični veslači pod dirigentskom su palicom prof. Nikole Bralića i ovog
puta pokazali koliko vrijede. Za najveće protivnike imali su olimpijske
doprvake i to nikog drugog do (u svakom smislu) velikog Alessia Sartorija i njegovog
kolegu Romana Battistia. Onima koji nisu gledali utrku savjetujemo da je
svakako pogledaju pa da vide kako to izgleda kad Sartori gubi na 1 500 i kako u
tih zadnjih 500 metara u tempu 45 (!) nastoji sustići suparničku posadu. Tako se bori! Međutim, makar mu je upravo na
taj način na Olimpijadi uspjelo potisnuti Čopa i Špika, ipak su se u Vareseu
Valent i Martin pokazali kao tvrđi orah
od proslavljenih veslača s Bleda. Samo
još da dodamo: u utrci dublova sudjelovali su još i Hoff i Borch (NOR) koji su
na OI bili prvi u B-finalu (u Vareseu brončani), pa Mascinskas i Ritter (LTU)
koji su na OI bili šesti (u Vareseu četvrti), pa Wasielewski i Chabel - o Wasielewskom
se nema što govoriti, čovjek je legendarni član legendarnog POL četverca, a Chabel
je na OI bio u C-finalu. Dakle sve birano društvo, a Sinkovići su im svima
uzeli mjeru. I te kako! Zato, po tko zna
koji put, bravo za braću, a na kraju i za njih pitanje kao i za Damšu: kamo će
iduće godine ploviti vaše karijere?
