Danas smo pratili dešavanja na zaista superjakoj međunarodnoj
regati u Minhenu koja, nakon regate "Croatia Open" još jasnije
pokazuje trenutnu vrijednost pojednih
posada sastavljenih od cura i momaka iz Hrvatske. Kad se na jednoj regati nađe
puno posada svjetskih veslačkih velesila kao što su Njemačka i Velika Britanija,
Češka i Poljska, Danska i Nizozemska, onda je i najpovršnijim poznavateljima
veslanja jasno da će se za svako mjesto, za svaku poziciju više u ukupnom
poretku, trebati krvavo namučiti. Kao i
svake godine Regatu je pohodilo podosta posada iz naše zemlje, a mi smo ovog
puta obratili naročitu pozornost na disciplinu četverca "bez" u kojoj
su nastupali krkaši Jakov Bumbak i Antonio Čoga, s kolegama Bernardom Samardžićem
(MKA) i Danijelom Plišićem (JRI). Dakle što smo vidjeli, a što čuli "iz
prve ruke"?
Najprije valja reći da nismo imali bilo kakve predstave o
tome koliko posada vrijedi i da li se uopće može iole ravnopravno utrkivati s
ponajboljim posadama Europe. Prvi put su se našli zajedno u Zagrebu na već ranije
opisanoj provjeri vršenoj u četvercima i odmah potom ultrakratkim pripremama
pred odlazak na samu Regatu. Trener Mime koji je posadu vodio ocijenio ju je
stabilnom "... ali fali tu
uveslavanja, ne znam kako će se ponašati na pravoj trci...". Onda je
veselo društvo iz Zagreba krenulo kombijima, kao karavana, u glavni grad
Bavarske, praćeno našim željama da dadu sve od sebe pa što bude. Po prijavama
smo vidjeli da će konkurencija biti žestoka: 10 posada iz Njemačke, 3 iz Velike
Britanije, po dvije iz Austrije, Češke i Hrvatske, te po jedna iz Poljske, Švicarske i Slovenije. Četverci su se natjecali u 6 eliminacijskih
skupina od kojih su samo prvi išli u A-finale, drugi u B-finale, a ostali na
tribine. Naši su se našli u skupini s Poljskom i jednom posadom iz Njemačke.
Mime je utrku opisao ovako: "Počeli
su nešto sporije od ostalih, na prvih 500 su bili treći, onda su počeli
napadati. Na tisuću su bili drugi i stalno napadali Poljake. Činilo mi se da će
uspjeti, u jednom trenutku su im se bili sasvim približili, ali dalje nije
išlo. Na kraju su ostali 2/3 čamca (2,02 sec, op.Asp.). Veslalo se malo
previše u grču, bilo bi bolje da su imali zaveslaj-dva manje i mirnije
veslanje. Bilo je i vjetra u krmu koji nije pomagao, nego je dosta smetao! Za 4
sata imamo B-finale pa ćemo vidjeti koliko će se do tada stići oporaviti."
Analizirajući podatke s računala nakon što je svih 6 grupa
četveraca odveslalo svoje, vidjeli smo da je kombinacija Šibenika-Kaštela i
Rijeke ostvarila 7. rezultat među 22 posade, te da su za ukupno najbržima (AUT)
zaostali 4,67 sekundi što nam se nije
činilo pretjeranim, posebno kad se zna da su dečki iz Austrije vrlo solidna
momčad. Uostalom Bobić i Lehrer su na C.O. sjedili u četvercu kojem se nitko od
naših posada nije uspio niti približiti. Znali smo da je mladić iz Rijeke
dovoljno snažan, a bilo je samo pitanje u kakvom će stanju B-finale dočekati
dva tanka Šibenčanina i Kaštelanin. U
konkurenciji za mjesta od 7. do 12. našle su se po dvije posade iz GER i GBR,
te naši i Slovenija. Hrvati su (opet) krenuli malo uzdržanije da bi tijekom
utrke razvijali brzinu i onda, na naše iznenađenje i zadovoljstvo, u zadnjih
500 metara napadali kao pravi morski psi s Jadrana: zadnjih 500 prešli su za
1:32:69! U tom segmentu, među svih 12 A i B finalista, brža je bila samo AUT! Znači bilo je dovoljno snage i ritma za
kvalitetan nastup! Dapače, s krajnjim vremenom od 6:20:05 bili bi u borbi i za
peto mjesto u A-finalu! U svakom slučaju u cilj su ušli u stotinku dijeleći 1.
mjesto s GBR, a za najbržima u A-finalu (CZE 6:12:77) bili su sporiji za točno 7,35
sekundi. Trener Mime svoje dojmove je, u bitnom, opisao ovako: "Veslali su puno bolje nego jutros.
Tražio sam da imaju zaveslaj manje i da poprave ritam. Tako su se i ponašali. Napredovali
su od početka do kraja trke! Da su ovako veslali jutros možda bi bili i
pobijedili Poljsku. Ima se tu još za raditi, ali zadovoljan sam." Pa
kad je trenerzadovoljan zadovoljni
su i navijači i stoga čestitke idu u Njemačku Jakovu, Toniju, Bernardu i Danijelu.
Sutra će se veslati osmerac, držite se momci!
Što se ostalih CRO-posada tiče valja u prvom redu istaći
jako dobar nastup djevojaka Ivane Krkljuš i Žane Krakić u dublu. Nisu ušle u
A-finale, ali ispred njih su se plasirale samo cure iz Njemačke! Kako Njemačka
neće na EP-u i SP-u imati više od jedne posade, optimisti kao i uvijek, već
vidimo da će Ivana i Žana u Minsku osvojiti medalju, te da će na SP-u biti posada
vrijedna (najmanje) velikog finala! Osim cura pratili smo i kako će u Minhenu
proći dva naša muška dubla. U oštroj konkurenciji Šitum i Šain u svojoj su eliminacijskoj
skupini bili treći bez šanse da se plasiraju na jedno od prva dva mjesta pa su
i oni nastavak natjecanja prvog dana gledali s tribina, dok su Baričević i Ančić
s podosta boljim vremenom od mladostaša zauzeli u svojoj skupini prvo mjesto i
plasirali se u A-finale. Time su ujedno bili i najuspješnija naša juniorska posada!
Izuzetno snažni mladići iz Zadra i Splita u finalu su zauzeli 4. mjesto
zaostavši iza pobjednika (GBR) malko ipak previše za posadu koja nije od jučer:
10,53 sekunde. Utješno je da su barem bili vrlo blizu brončanoj medalji s
zaostatkom od 73 stotinke iza trećeplasiranih Nijemaca. Pratili smo i posadu
dvojca "bez" Brandt (VUK) i Privrat (MED). Nisu imali ni malo šanse
za prolazak dalje, ali njihov rezultat postignut u eliminacijskoj skupini pokazuje
da ni tu dvojicu momaka izbornik ne smije zaboraviti!
