SP u Litvi - kraj
11.08.2013. 22:44:15
| By:
Aspiriniks
Završeno je još jedno u
nizu svjetskih veslačkih prvenstava na kojima su sudjelovali i hrvatski
predstavnici, a među njima i krkaši. Dakako, radi se o Svjetskom prvenstvu za
juniorke i juniore održanom u Trakai-u od 07. do 11. kolovoza tekuće godine. Hrvatska
je na ovom SP-u bila zastupljena s neuobičajeno velikim brojem posada i to
dvije posade cura (4X i 2X), te 5 posada momaka (1X i 2X, 2-, 4+ i 8+). Koliko
smo mogli vidjeti i čuti SP je održano na idiličnom i za veslanje pogodnom
mjestu, pa će, kako smo to već ranije istakli, barem u tom segmentu svim
sudionicima boravak u Litvi ostati u zaista lijepom sjećanju.
Na ovom mjestu obično
napišemo komentar navijača o dojmovima nakon tako velikog i značajnog
natjecanja pa ćemo to učiniti i sada i odmah spomenuti EP u Minsku, pa i jaku
regatu u Minhenu. Zašto? Pa stoga jer nam se čini kako su nakon Minhena i EP-a
sve posade konkurentne našima zabilježile vidljiv napredak, za razliku od naših
koje kao da su stagnirale. Da li je to istina, neka posvjedoče komparativne analize
onih koji su za takvo što stručniji od nas, a mi ćemo malo o činjenicama i
dojmovima s netom završenog SP-a. Neka
nam ne bude zamjereno što ćemo se u komentarima dotaći nastupa samo onih posada
od kojih smo imali značajnija očekivanja, a to su u prvom redu četverac na
pariće, pa onda dvojac bez, ženski dubl i osmerac. Podsjetimo, tri od te četiri
posade okitile su se medaljama u Minsku, dok je 2- u Minsku bio sastavni i
nabolji dio osmerca! Pa 'ajmo redom.
Dakle, četverac na
pariće. Očekivanja veslačke Hrvatske bila su velika, sezala su sve do medalje, a
samo je tamo negdje iz daleka predsjednik našeg Kluba sumnjičavo vrtio glavom
na najave da se radi o mladom CRO-Exspressu u prvom redu ističući kako je
CRO-Express fenomen sam za sebe, potom i stoga što su članovi tog fenomena već
u više navrata pokazali svoju vrijednost u manjim posadama, te stoga što su
mladi do ovog SP-a već tri puta navodno kiksali (da, medalja u Minsku je
također doživljena kao kiks!) na najvažnijim ispitima, pa nije bilo razloga za
vjerovati da se to neće desiti i ovog puta. Na žalost, od najavljene medalje
ništa, pa je realno solidno 9. mjesto među 24 prijavljene posade doživljeno kao
još jedan kiks. Šteta, jer ta posada vrlo vjerojatno više neće imati prilike za
dokazivanje. Za nadati se da će se iz te posade "izvući" bar jedan
momak koji bi bio solidan oslonac u planovima HVS-a za Rio i dalje. Dvojicu
"izvući" - e, to već bi bilo super!
Dvojac "bez".
Iz brončanog osmerca iz Minska izdvojeni su Samardžić i Plišić koji su u
nekoliko navrata pokazali da njihovo izdvajanje nije bilo bez rezona jer su se
i na Bledu i na kontrolnim neslužbenim i poluslužbenim utrkama pokazali kao
dominantni u odnosu na ostale dvojce u Hrvatskoj. Sjetimo se samo njihovog
izvrsnog nastupa na Bledu! Nakon Bleda pokušalo ih se iskombinirati s još jednim
od raspoloživih dvojaca, ali je izbornik na kraju ipak odlučio pokušati sreću
baš s tom posadom. Na kraju je najbolji CRO dvojac zauzeo ukupno 8. mjesto, a
na SP je nastupio čak 31 dvojac. Gledajući ovaj podatak, pa i činjenicu da je
takvim njihovim plasmanom osigurano jedno mjesto za Hrvatsku na YOG koje će se
iduće godine održati u Kini, nastup Samardžića i Plišića možemo ocijeniti vrlo
dobrim, ali... ali muči nas jer ne znamo odgovor na pitanje kako je moguće da
posada koja je s Česima na Bledu bila rame uz rame sada nije imala ama baš
nikakve šanse pored tih istih Čeha proći u A-finale!? Samo napominjemo kako ti
isti Česi nisu uzeli medalju!
Cure u dublu. Ivana i
Žana. Dugo, baš kao i posada gore spomenutog četverca, veslaju zajedno, a na
prethodnim regatama pokazivale su da vrijede, ali eto ni one se ni pod razno
nisu uspjele dokopati A-finala. Što reći? Bio je vidljiv njihov napor da se na
početku polufinalne utrke nametnu kao ozbiljan kandidat za prolazak dalje, ali
su trajale samo do pola staze nakon čega su pored njih prošle očito puno
snažnije cure iz Australije i Irske. Ipak, zauzeti deveto mjesto među 24 posade
lijep je uspjeh ženskog veslanja u Hrvatskoj na koje čak niti svi veslački klubovi
ne obraćaju pozornost, a kako će onda i šira sportska javnost. Dakle, hvala
Ivani i Žani na kvalitetnoj promociji ženskog dijela veslačkog sporta u Lijepoj
našoj!
Osmerac na čiji sastav
se čekalo dugo i predugo i koji je sastavljen tek minutu prije 12, među 13
posada zauzeo je 9. mjesto. Znajući tantalovske muke sastavljanja posade mi bi
prije brojke 9 stavili riječ "dobro", iako smo svjesni da ima i onih
koji su nastupom posade razočarani, ljuti, frustrirani... a ne bi trebali i ne
bi smjeli biti! Zbog čega mislimo da je nastup osmerca bio dobar, odnosno da je
posada (opet) nadmašila vlastite mogućnosti? U prvom redu to mislimo stoga što
se radi o posadi koja je imala tek 10-ak dana zajedničkog rada, te što se radi
o posadi kojoj su iz "baterije" izdvojena dva najkvalitetnija
pojedinca koja su, doduše, zamijenjena dvama vrlo dobrim veslačima, ali koji su
u posadu trebali ući umjesto nekih drugih pojedinaca, a ne Plišića i
Samardžića. Uostalom radi se o posadi u konačnici sastavljenoj od prosječnih
dvojaca koja se i takva, zahvaljujući srcu i angažmanu, borila koliko je mogla.
Na SP-u su kilavo odveslali samo prvu, ionako nevažnu, utrku, a ostalo je bilo
sve bolje i bolje. Međutim, prava istina o njihovom nastupu trebala bi se potražiti
u odgovorima na pitanje - kako su (se) radili ostali, konkurentski osmerci.
Npr. s najbržom posadom Nijemaca na regati u Minhenu naši su se borili u 8
stotinki sekunde, a za odličnim Englezima su onomad zaostali svega 1,9 sekundi.
U Minsku su s Rumunjima na pola staze bili izjednačeni, a na kraju su od prvoplasiranih
Srba izgubili 4,5 sekundi, a od drugoplasiranih Rumunja 2 sekunde. Bjelorusi
pored njih, jednako kao i Talijani nisu imali što tražiti! Od Minhena, odnosno
Minska, svi su osmerci ili bili pojačani, ili su nastavili raditi u identičnim
sastavima. Samo su Nijemci, sustavni kakvi već jesu, sve izmiješali u odnosu na
Minhen pa im se u osmercu (prvak Globusa) našlo i 4-6 momaka iz osmeraca koji
su u Minhenu zaostali za našima i to po principu po dvojica, ili po jedan, iz
svakog osmerca. Tko ne vjeruje neka pogleda - usporedi imena. I na kraju: naš
osmerac 9., a Nijemci prvi, Talijani drugi, Srbi treći, Britanci četvrti, a
Rumunji šesti na Svijetu!
Evo i malo statistika
posada čije smo plasmane navijački komentirali. Najprije ćemo ih poredati po
zaostatku za posadom koja je zauzela treće mjesto, posljednje koje je u svakoj polufinalnoj
skupini osiguravalo plasman u A-finale:
Sad ćemo ih poredati u
odnosu na zaostatak za vremenom posada koje su uzele svjetske brončane medalje.
Svjesni smo da su se utrke odvijale u različitim vremenskim uvjetima, ali zaključujući
po onome što piše na www.worldrowing.com ne tako bitno različitim: "A handy tail wind for the B-finals turned into a
slight tail – side wind for the A-finals which then turned to a very slight
head wind as the day progressed."
Što se ostalih naših posada tiče spomenut ćemo još i
to da smo više očekivali od skifiste Županovića, dok se cure u 4X, jednako kao
i dečki u 2X i 4+, nisu imale/i čemu nadati već i prije odlaska u Litvu.
Aspiriniks
PS: Skoro smo zaboravili poučak: za razliku od savjeta financijaša koji vam kažu da sva jaja ne stavite u istu košaru, u našem veslanju trebalo bi važiti sasvim obrnuto: sve najbolje u jednu posadu. Za više, očito je, nemamo moći!
PS: Jeste na kraju kraja, ali ipak smatramo kako je iznimno važno zabilježiti da je u komentarima nakon SP-a trener Radečić izjavio i ovo: "Momci su bili odlični, stvarno sam ponosan na svakog od njih iz osmerca jer su se borili kao lavovi!" Lijepo, zar ne?