Olimpijski program HOO-a: Šamšalu
više novca nego Sandri i Blanki zajedno
U jeku
Zimskih olimpijskih igara u ruskom Sočiju pogledali smo program i troškove tih
Igara za Hrvatski olimpijski odbor i usporedili s ljetnim Olimpijskim igrama u
Rio de Janeiru 2016. godine. I brojke su frapantne! Naime, u predolimpijskoj
godini naši skijaši Dalibor Šamšal i Natko Zrnčić-Dim dobijaju svaki po 326.000
kuna, dok recimo Sandra Perković u 2015. godini, za sezonu prije odalska u Rio
de Janeiro treba dobiti svega 166.400 kuna!
Nije ovo napad na sportaše/skijaše, niti njihove trenere. No nelogičnost u
ovakvoj raspodjeli sredstava dosita je nevjerojatna, pa makar dolazila i iz
HOO-a od kojeg smo navikli na sve i svašta. Dakle, zlatna olimpijka Sandra,
svjetska i europska prvakinja, pobjednica Dijamantne lige, za HOO vrijedi manje
nego Šamšal, skijaš bez ozbiljnih rezultata na velikoj sceni. Zrnčić-Dim ima broncu
sa SP-a što je odličan rezultat, ali i to je miljama daleko od Sandrinih
dosega.
Odakle onda takva razlika? Zar je Hrvatska odjednom postala skijaška velesila i
zaboravila na sportove koji su tradicionalno tu godinama jaki? Uz ovakve brojke
kao da idemo u tom smjeru.
‘Bijeli bogataši’
Nelogičnostima
nema kraja. Od ‘zimskih kolega’ u kategoriji sa Sandrom je samo Ivica Kostelić,
uz Sandru jednaki ‘ljetni status’ ima i naš strijelac Giovanni Cernogoraz.
Dakle, govorimo o istoj kategoriji sportaša po HOO-u, no Ivica je za
predolimpijsku godinu imao na raspolaganju 900.000 kuna, a Sandra i Cernogoraz,
dakle, po 166.400!
– Jako je važno što tko dobiva. Ako su troškovi skijaša stvarno veći, onda je
to nešto drugo. Meni je najvažnije da li sportaši osobno isto dobivaju. Ako
imaju iste stipendije, nemam ništa protiv da sport koji je skuplji ima više,
ali ako se novac utroši na ono za što je i dobiven. Janica i Ivica su nam sve
vratili i prebacili. Oni su jednostavno svjetska sportska bajka. Predobra
priča. Samo je bitno da sportaši istog nivoa imaju iste uvjete. Ako je Sandra
imala maksimalni tretman uz manje novca, onda je to u redu – kazao nam je naš
trofejni bivši košarkaš Željko Jerkov.
I u pravu
je. Teško je zamjeriti HOO-u što ulaže u Kosteliće koji su napravili strašno
puno za sebe, ali i za Hrvatsku. I skijanje se može doživjlavati kao skuplji
sport. I u pravu je Jerkov, neka i lošiji skijaši imaju više, s obzirom na
skupoću sporta, ako oni bolji od njih u ‘jeftinijim’ sportovima imaju dovoljno.
Ali u nas to nije slučaj i to je problem. Dakle, zovemo Sandru Perković, ima li
dovoljno? Je li joj sve kao našoj najboljoj sportašici pokriveno?
Sandra se ‘stiska’
– Halo, evo
vam Edisa, on zna više o brojkama – rekla nam je Sadra i pružila telefon svoje
treneru Elkaseviću.
– Kako bi bilo pokriveno kad se ja moram snalaziti po Hrvatskoj, moliti. Mogli
smo ići na pripreme u bolje uvjete, u Južnoafričku republiku ili Portugal, ali
onda bismo za dva mjeseca ostali bez kune! – kaže nam Elkasević.
Koliko je to novca?
– Sandra ima oko 60.000 kuna u planu za pripreme, iz toga treba platiti put
sebi, meni i fizioterapeutu. Tri osobe i dvije sobe. Pa računaj koliko tu možeš
spavat za 60.000 kuna! – ljut je Elaksević.
Je li opravdanje da je skijanje skup sport logično?
– I naše bi pripreme bile skupe da možemo ići gdje je najbolje. Kaže mi se imaš
toliko love i snađi se. Rekli su da možemo ići do 10.000 kuna preko. Tako se
odnose prema najboljoj hrvatskoj sportašici...!
To je Sandrina priča, to je ‘ona cura’ koja je nedodirljiva u bacanju diska.
Dakle, ona nema ni izbliza što joj treba, ima upola manje od recimo Šamšala (ne
mislimo ništa osobno kontra momka, samo ga uzimamo kao primjer) uz nemjerljivo
bolje rezultate.
Manje od
Šamšala ima i srebrna olimpijka Blanka Vlašić, za 2010. druga sportašica
svijeta u izboru Laureusa. Ona bi za 2015. trebala za svoj program primiti
152.400 kuna. Još dalje od Šamšala je brončana s Olimpijskih igara u Londonu
Lucija Zaninović, ona je na 135.400 kuna. Od nje više ima i Matej Vidović koji
je na 150.000 predolimpijskih kuna. Tko je on? Da, dobro pitanje. Skijaš,
mladi. Možda bude odličan, najbolji na svijetu, ali trenutno nije. Daleko od
toga. No za HOO njegov program vrijedi otprilike jednako kao onaj Blanke
Vlašić.
Idemo daje, zovemo. Dakle, po onom ‘načelu Željka Jerkova’, ako je ‘ljetnima’
dovoljno, nije sporno što skijaši imaju više. Zovemo jedriličare... Javlja nam
se Tonči Antunović, trener svejtske prvakinje u klasi Laser Radial Tine Mihelić
iz spltiskog Labuda.
– Tina lani nije dobila ni kune. Naravno da to nije normalno. Struka bi više
trebala gledati pojedinačne programe sportaša, a ne tuć’ svima isto. I ako je
netko 60. a netko peti, ne može iamti isto. Mi smo daleko od toga da imamo
dovoljno. Tina je lani bila na SP-u u Kini prva, a nismo imali novca ostati još
15 dana na tamošnjoj regati Svjetskog kupa. Zbog toga smo recimo 25. na listi
Svjetskog kupa. Propustili smo Kinu, Australiju i Miami jer nemamo novca, onda
nema ni bodova – kaže nam Antunović.
I jedrenje je skupo, ali daleko od
Zagreba
S novcem
Edija Dadića, recimo, Tina bi imala puno veće izglede za još poneki odlazak na
regatu. U usporedbi s eto jedrenjem ne stoji dogma o skupoći skijanja. Sad se
pitate tko je Edi Dadić? Naš nordijac, skijaško trčanje. Opet, možda zablista u
budućnosti, HOO-u već sada vrijedi više od svjetske prvakinje, Ediju u
predolimpijskoj godini 150 tisućica, Tina bi trebala dobiti 90.400!
Naš sedmerostruki olimpijac, stolnotenisač Zoran Primorac kaže kako nacionalna
strategija sporta mora odrediti treba li nam uopće skijanje. Ako treba, onda ga
treba toliko plaćati, jer je skupo. Jest, skupo je. Ali ako nam je nacionalna
strategija sporta takva da u prosječne skijaše ulažemo više nego u olimpijske
pobjednike u atletici, srebrne veslače ili svjetske prvake u jedrenju, onda je
ona jednostavno loša i sramotna.
pero smolčić
Rukometaši i vaterpolisti zajedno vrijede kao Ivica!
Zanimljiv
je odnos kolektivnih sportova sa ‘skijaškim bogatašima’. Zlatna vaterpolska
reprezentacija će za svoj predolimpijski program ukupno dobiti 500.000 kuna,
a brončani rukometaši iz Londona 450.000. Svi zajedno, njih 30-ak
medaljonoša, HOO-u, po sredstvima koja izdvaja naša krovna sportska
organizacija, vrijede kao Ivica Kostelić!
Što HOOo plaća Šamšalu?
Pripreme i
natjecanja 233.100 kuna
Stipendije 60.000 kuna
Korištenje objekata 8000 kuna
Oprema 8000 kuna
Testiranja 4000 kuna
Vitaminizacija 6000 kuna
Zdravstvena skrb 1500 kuna
Zdravstveno osiguranje 3100 kuna
Osiguranje od nezgode 800 kuna
Dopinška kontrola 1500 kuna
ukupno 326.000
Što HOO plaća Sandri Perković?
Pripreme i
natjecanja 56.400 kuna
Stipendije 72.000 kuna
Korištenje objekata 3600 kuna
Oprema 12.000 kuna
Testiranja 2000 kuna
Vitaminizacija 11.000 kuna
Zdravstvena skrb 4000 kuna
Zdravstveno osiguranje 3100 kuna
Osiguranje od nezgode 800 kuna
Dopinška kontrola 1500 kuna
ukupno 166.400
Bralić: Nemamo za masera, vesla, nove brodove...
U Šibeniku
smo na pripremama, upravo tražim tko bi nas izmasirao i tko bi to platio.
Snalaženje - kaže nam Nikola Bralić, trener našeg srebrnog četverca na pariće
s Olimpijskih igara u Londonu.
Već je ta rečenica dovoljna da znamo kako njegovi momci ni izbliza nemaju
dovoljno.
- Mi dobivamo od HOO-a, ali to nije dovoljno. Nemamo psihologa, masera... Tu
se snalazimo, tražimo sponzora, a nema ih. Mi smo za njih sport koji ne
postoji. Četiri godine smo svjetski prvaci i pobjednici Svjetskog kupa, drugi
na OI-a. Mučimo se, ali ipak osvajamo visoka mjesta - kaže nam Bralić.
Što vam još nedostaje?
- Do travnja radimo u samcima i dublovima, tražio sam i dodatna vesla. Da
sada što dobijemo je nemoguće. Ne želim se uspoređivati s drugima, zahvalni
smo na svemu što imamo, skromni smo, i ja i momci, ali nije to dovoljno.
Recimo, bez masera će momci puno kraće trajati, zbog ozljeda će napustiti
sport... - kaže nam Bralić.
Oni HOO-u vrijede kao pola Šamšala.
Primorac: Skijaši ne uzimaju taj novac da odu na
odmor
Ako želiš
imati skijanje, moraš ulagati u njega - kaže nam predsjednik hrvatskog Kluba
olimpijaca Zoran Primorac.
Naš sedmerostruki olimpijac u stolnom tenisu drži kako bi se Hrvatska trebala
strateški odrediti.
- Moraš imati uvjete, jesmo li mi zemlja koja može pratiti potrebe skijanja,
treba napraviti strategiju sporta kojom bi se to analiziralo. Sve će se
riješiti strategijom hrvatskog sporta. Skijanje je skup sport, može li se
financirati ili ne, na to treba odgovoriti. Nitko od skijaša ne uzima novac
da ode na odmor, njima svi ti ljudi trebaju, serviseri, maseri... Osim toga,
treninzi su im izvan Hrvatske, zato je izrazito skup - rekao nam je Primorac.
Sestre Zaninović se ne žele osjećati manje vrijedne
U
splitskom Taekwondo klubu Marjan u Londonu su imali dvije olimpijke, sestre
Zaninović. Lucija je osvojila brončano odličje.
- Ne želeći ulaziti u razlike među sportovima i potrebe koliko je kojem
sportu potrebno za cijeli projekt igara, s naše strane smatramo da se ne
bismo trebali osjećati manje važnima i da nas se ne bi trebalo vrednovati kao
manje važne. Jer svojim rezultatima zaslužujemo da do kraja dovedemo projekt
Rio 2016. Novim sustavom bodovanja za OI-e nam trebaju znanto veća sredstva,
minimalno 14 turnira godišnje na koje trebaju putovati svi evidentni
kandidati, nama Ana, Lucija i Petra (Matijašević, nap. a.). Mnogi su turniri
na drugim kontinentima i izrazito skupi, Doha, Bahrein, Egipat, SAD,
Australija... - prenio nam je klupski stav tajnik Sandro Deak, dok su borci s
izbornikom i prvim čovjekom kluba Tonijem Tomasom na ‘arapskoj turneji’.