Damir Martin - aktualnosti, sjećanja...
03.05.2014. 18:27:18
| By:
Aspiriniks
Prilikom svečanog obilježavanja
100 godina postojanja HVK "Gusar" na Spinutu smo susreli jedno
poznato i posebno drago lice. Susreli smo našeg Damšu, srebrnog olimpijca,
višestrukog svjetskog prvaka, mladića za kojeg već sad možemo reći da je jedan
od najboljih veslača koje je iznjedrilo CRO-veslanje uopće. Znatiželjni kakvi
već jesmo nismo odoljeli napasti da blizinu sportskog superjunaka iskoristimo
za postavljanje nekoliko pitanja.
"Damire kako
se osjećaš?"
"Trenutno ne treniram i mislim da će čitava ova godina biti godina
pauze. Nakon regate "Croatia Open" opet sam osjetio probleme s leđima
zbog kojih sada idem na akupunkturu. Tako mi je savjetovano i to s ciljem
ublažavanja privlačne sile određene skupine mišića na kralježnicu. Prije te
Regate bilo mi je dobro, dva tjedna nisam osjećao bilo kakve probleme, ali su
se eto opet pojavili."
"Pretpostavljamo da Ti trčanje s osmercem na ramenu po Švicarskoj
prošle jeseni nije bilo baš nešto posebno zdravo za leđa (za one koji ne
znaju: utrka "Red Bull
X-Row" sastojala se od pet etapa naizmjeničnog veslanja i nošenja čamca -
10 km na vodi, pa 4 km po kopnu s čamcem na ramenima, pa novih 6 km veslanja,
potom 3,5 km trčanja i za kraj - još 6 km veslanja)?"
"Pa da... liječnici su mi rekli da je to bilo nešto čime se oni ne
bi složili. Trka je bila jako naporna i svi smo nakon toga bili jako
iscrpljeni. Dakle, ove godine, koja i nije nešto posebno natjecateljski važna, pauzu
ću iskoristiti za polaganje ispita na Višoj trenerskoj školi. U budućnosti će
mi sigurno biti zanimljivo vidjeti trening u ulozi trenera! Doduše, tu životnu
fazu planiram tek za iza Tokija (OI 2020.) do kada planiram još veslati. U Rio
(OI 2016.) idemo opet kao četverac pokušati uzeti medalju. Nadam se da ćemo tom
medaljom ispuniti sve ambicije kao posada, a kasnije mislim pokušati sam."
"Kad smo već spomenuli Olimpijadu kako sad, s odmakom od skoro
dvije godine, gledaš na rezultat postignut u Londonu?"
"I dalje mislim da se radi o velikom uspjehu! Svi smo zbog tog
srebra bili sretni i zadovoljni! Svaka medalja na Olimpijadi je nešto posebno!"
"Ali ipak... 2012. ste imali briljantnu seriju pobjeda koja je
pukla baš na najvažnijoj utrci!"
"Da, čitave godine smo bili neporaženi, imali smo dugu seriju
pobjeda."
"Sjećaš li se kako si se osjećao tijekom same te trke?"
"Razočaranje! Već nakon
prvih 300 metara! Osjećali smo da vitlamo tempo, a da čamac ne ide. Pokušavali
smo nešto promijeniti desetkama, ali nije išlo. Samo bi povećali broj zaveslaja,
a brzina je ostajala ista. Još sam se čudio kako nas ovi ostali (op.p.:
Australija, Estonija, GBR i Poljska) ne sustižu. I kad smo već ušli u cilj osjećaj
je bio nekako drugačiji nego inače. Kao da su nam lopate na veslima bile
prazne."
"Ajmo se sada sjetiti lanjskog SP-a u Južnoj Koreji!"
"E to je bilo ono pravo... osjećali su smo se super. Ovi drugi su se
usrali (op.p. sorry, ali Damša tako kaže...) već kad su nas vidjeli. Imali smo osjećaj da
možemo sve. Da nam se na stazi ispriječio i automobil bili bi i njega
preskočili... ma nije bilo šanse da tu izgubimo!"
"Kako ove godine vidiš šanse tvojih kolega skulera?"
"Vekić i Šajo idu kao dubl. Dobri su. U A-finalu, kad se već
plasiraš unutra razlika između medalje i 6. mjesta je 2 sekunde. Konkurencija
je strašna! Martin je u izvrsnoj formi kao skifist. Čuo sam da je bilo
razmišljanja da dubl ide u 4- s Janjićem i Kolobarićem. To bi isto bila dobra
ekipa. Vidjet ćemo, Svjetsko je tek krajem kolovoza."
"Kad već spominjemo konkurenciju zanima nas čuti Tvoje mišljenje o
NZL dublu (op.p.: Nathan Cohen - Joseph Sullivan, olimpijski prvaci). Pitamo zbog toga jer se radi
o veslačima za koje nam se čini da bi ih malo koji naš trener uopće uzeo u
obzir za seniorsko veslanje."
"Da, prilično su niski, slaba im je tehnika, a nisu baš niti dobri
na ergometru, ali zato "nemaju vrata", a vjerovatno su moćni iznutra
(op.p. - srce i pluća). Za njih sam čuo da su u veslanje došli iz ragbija.
Međutim, kad vam već govorim o moći gledao sam u Lucernu kako izgleda priprema
NZL 2- (op.p.: Eric Murray - Hamish Bond, olimpijski prvaci) za utrku. To
čovjek ne može vjerovati: vozili su na biciklu-trenažeru nekih 20 minuta na
pulsu 180. Bili su sasvim crveni u licu, znojili se, ekipa oko njih je im samo
mijenjala hladne obloge na ramenima... a onda su uzeli čamac, otišli na utrku i
s lakoćom pobijedili! Uostalom, Murray je kao navodno slabiji član dvojca u
skifu pobijedio i svjetskog i olimpijskog prvaka Mahe Drysdalea. Također, čuo
sam da su se natjecali na daljinskoj regati na 5 kilometara protiv NZL dubla -
dubl ih je ostavio samo u početku za dvije dužine i takva je razlika bila do
kraja!"
Eto... brzo je došlo vrijeme
za protokolom dogovoreno okupljanje domaćina gusaraša i čestitara među kojima
je u ime svog kluba "Trešnjevka" bio i Damir. U hodu smo od njega još
čuli da je lani kupio i stan (...nedaleko
roditelja pa mi je blizu restoran i vešeraj!), te da će ovog ljeta postati
stric - stariji brat Stanislav, također nekadašnji vrsni veslač, postat će otac.
Rastali smo se sjećajući se Damše kadeta
(...ovaj moj pobjeđuje, ali vesla divlje, sve na neku snagu... povjerila
nam se svojedobno mama Dubravka), a
sada je to mladić pred kojim je život, a već je toliko toga dobrog učinio! Sretno
i hvala Damire!
