Danas, negdje oko 13,15 sati,
zazvonio je mobitel našem predsjedniku. S druge strane čuo se glas Šime
Gojanovića, dopredsjednika Krke. Prva rečenica mu je bila: "Jesi li gleda dubl? Kakva trka! Cili sam se naježija!" I
zaista dok ovo pišemo, neposredno nakon još jednog pregledavanja snimke FA
utrke dvojaca na pariće, svaka dlaka nam je još nakostriješena, tako tijelo
valjda samo od sebe reagira jer smo sretni zbog pobjede, zbog načina kako je
izborena, ali i zbog same finalne utrke kao takve u kojoj su sićušne stotinke
odlučivale o sretnicima (čitaj: zaslužnicima) s medaljom i onima koji su za
treptaj oka ostali praznih ruku. Bila je to prava i najbolja moguća reklama
veslanju!
Ne znamo treba li opisivati sam
tijek utrke u današnje vrijeme kad je svakom dostupan internet, a s njim i
snimke, te kojekakvi podaci koji sami za sebe i svi zajedno stvaraju sliku zbog
čega je netko bio ovako, ili onako, plasiran. Ipak, reći ćemo kako je bilo i
napokon spomenuti imena i prezimena naših junaka: Valent i Martin Sinković poveli su utrku od prvog
zaveslaja! U uvjetima mit-vjetra suvereno su vladali stazom sve do samog kraja,
baš onako kako je to rekao komentator Eurosport-a negdje u drugoj polovici još
jedne povijesne utrke za CRO-veslanje: "...
brothers Sinkovic destroys field!" Tijekom utrke, za vrijeme dok je
pratio baš braću,još smo čuli riječi
poput "... amazing.... not so
tall.... synchronicity..." Snažno, tehnički perfektno, usklađeno,
ritmično i nadasve samouvjereno... to su riječi kojima bi smo mi izrazili naš
dojam o načinu na koji je ostvarena još jedna velika pobjeda, još jedna u nizu
koji će se, vjerujemo, nastaviti i dalje. Onima koji su uvijek gladni rekorda
možda će ostati žal za još jednom sekundom koja bi značila novi svjetski rekord
aktualnih rekordera (5:59:72), ali bit će vremena za rekorde. Još su dečki mladi,
još je izazova pred njima, iako valja istaći - da su vladali uvjeti kao
polufinalnog dana bila bi to, uvjereni smo, utrka ispod 5:58:00.
Ne smijemo propustiti istaći i
kako se, pomalo u sjeni glavnih glumaca predstave, tamo negdje u pozadini,
dešavala prava drama u kojoj su sudjelovale posade AUS, ITA, LTU i GER. Bila je
to bespoštedna bitka četiri izvrsna dubla za preostale dvije medalje u kojoj su
odlučivale sitnice spomenute u uvodu ovog komentara. Naklon do zemlje svima: i srebrnoj
ITA (da ljepše veslaju da li bi bili bolji?) i brončanoj AUS, ali i onima koji
su ostali "kratkih rukava": LTU (za njih smo pred početak SP-a
vjerovali da će biti glavni takmac našima u borbi za zlato) i GER! Ovdje je
zgodno zabilježiti i ovu primijećenu scenu: dok su posjetitelji, koju su sasvim
popunili tribine Bosbaan, staze pozorno pratili ovu sjajnu veslačku bitku, tata
Sinković je primijećen kako na tim istim tribinama, negdje 50-ak metara prije
cilja, skače cca 1,55 m u zrak od sreće jer su njegovi sinovi već zajamčeno imali
zlato oko vrata! Čestitke i njemu, a naravno i mami i nevjesti Sinković!
Što se tiče ostalih naših posada
na SP su otišla dva skifa, muški i ženski, te dvojac "bez". Marcela i
David su bili 4. u C-finalu, dakle osrednji plasman, dok je 2- ostvario plasman
po koji je i stigao na SP - ušli su u B-finale. Dok ovo pišemo sjećamo se da je
kamera "uhvatila" lica Vjeke Kolobarića i Ante Janjića netom nakon
što su ušli u cilj B-finalne trke: Vjeko je izgledao vrlo umorno, a Ante
iznenađeno kao da kaže "Pa kako je
moguće da smo zadnji?!". Niste Ante zadnji, nego 12. od 20. Sad da nas
netko pita da li su njih dvojica mogli bolje rekli bi smo mu da ne vjerujemo u
to. Po nama mogli su biti samo 13. ili lošiji. Dakle, postigli su najviše koliko
mogu u ovom trenutku, ali za nastup na OI u Brazilu 2016. i oni jednako kao i
Marcela i David morati će dati još puno više.
Od ostalih posada naravno da su
nam u fokusu bili vanzemaljci Eric Murray i Hamish Bond koji su se u Nizozemskoj
okrunili s dvije titule prvaka i to u 2- i 2+. To su momci koji čine definitivno
najbolju svjetsku posadu i prije svakog njihovog nastupa treba se samo upitati
tko će biti drugi, a tko treći, jer je prvo mjesto već rezervirano. Inače,
posade iz čak 26 zemalja zaslužile su medalje na ovom natjecanju što samo za
sebe govori kolika će iduće godine biti gužva radi kvalifikacija za OI. Fantastična
predstava u izvedbi našeg dubla i njihova fantastičnog trenera prof. Nikole
Bralića, rezultirala je još jednim fantastičnim rezultatom za naše veslanje i
12. mjestom Hrvatske na ljestvici osvajača medalja. Sigurno je da će ta medalja
omogućiti HVS-u određenu razinu financijskog statusa u HOO-u, vjerojatno je i
da će Valent i Martin biti i ove godine proglašeni za najbolje u kategoriji nabolje
posade, sportskog para, ili štafete (nismo sretni s tom blesavom izmišljotinom,
ali što se može), a nadamo se da će ova medalja donijeti nešto i u marketinškom
smislu što nam posebno treba. Usuđujemo se reći, također, da su se ovom
medaljom, a još više načinom kako je osvojena, iznašli odgovori na neka kuloarska
pitanja. Također, ne možemo izostaviti reći kako s posebnom nadom očekujemo
najavljeni povratak Damira Martina u trenažni proces (spomenuo ga je i
komentator Eurosport-a), jer valja priznati da nam je nedostajao - nakon niza
godina nismo ga vidjeli na jednom velikom natjecanju. Ukoliko se sve poklopi,
ukoliko ne bude kompromiserskog pristupa, bit će još veselja za naše veslanje i
sport uopće!
