WRC III, Lucerne
14.07.2015. 15:33:43
| By:
Aspiriniks
Nakon još jedne regate za Svjetski kup, zaslugom svih finalista, a posebno braće Sinković, ostali smo otvorenih usta pitajući se da li je moguće nadmašiti ono što je proteklog tjedna viđeno na jezeru Rotsee. Svega se tu moglo vidjeti: i dramatike neustrašivog finiša primjerice kod „teškog“ ženskog dubla NZL, ili muškog četverca Italije; sjajne završnice osmeraca; superiornosti a'la Mahe Drysdale; žestokog pritiska konkurencije u odnosu na do sada nedodirljive Novozelanđana u dvojcu „bez“; raspodjele medalja među čak 17 zemalja s svih kontinenata osim Azije (jer nije bilo Kine); rapsodije veslačke tehnike, siline i ujednačenog praćenja a'la Valent & Martin…
Eh da… Valent i Martin. I prof. Nikola B., naravno. Znali smo da će u A-finalu biti teško, znali smo da će naši žestoko krenuti i jednako tako završiti, ali moramo reći da smo prvi put na licima braće vidjeli priličan umor po ulasku u cilj. Nije ni čudno, pa ne pobjeđuje se među najboljima tek tako. Naravno ne smijemo zaboraviti ni to da su još do prije mjesec dana Sinkovići bili razdvojeni zbog Valentove povrede. S obzirom na ovu zadnje istaknutu činjenicu njihovi i rezultati i plasmani upravo su sjajni: gotovo da se može reći da su uveli novi svjetski veslački standard u dublu – da bi pobijedio moraš biti spreman ići ispod 6:15! Fantastično!
Damir Martin. Ovogodišnji europski prvak koji (po našem predsjedniku s kojim se ovaj put slažemo) zaista nije trebao biti iscrpljivan veslanjem na prethodnoj regati SK. U Švicarskoj veslačkoj meki nije uspio ući u A-finale jer su se u njegovoj skupini polufinala „naslagali“ svi najbolji, ali je zato B-finale odveslao (opet) izvrsno, onako u svom stilu… a znamo kakav je Damšin stil – onaj kojim je pobijedio u Poznanju. Neovisno o plasmanu koji ne odgovara njegovim ambicijama palac gore za Damšu.
Cure u dvojcu „bez“, sestre Milošević, tanke i vretenaste kakve već jesu teško se mogu nositi s snagatoricama iz GBR, ili NZL, DEN, CAN… ali ozbiljno, vrlo ozbiljno, kucaju na vrata Olimpijskih igara. Njihov stil već je poznat: u nebitnim utrkama (kvalifikacije) veslaju tek reda radi, a onda u repesažu i B-finalu daju sve od sebe. Statistika im, za sada, ide u prilog, one su trenutno 10.-11. dvojac Svijeta i imaju ozbiljnu šansu već na ovogodišnjem SP za Hrvatsku izboriti mjesto na Igrama. Nadajmo se da će uspjeti, nisu ni blizu najboljih, ali u borbi za to dragocjeno 11. mjesto i te kako su ozbiljan takmac.
Muški CRO dvojci bez nas nisu ni oduševili, ni razočarali. Gdje i zbog čega je nestao onaj naš vrlo dobar četverac „bez“ iz J. Koreje (Chungju) koji je imao stvarne kvalitete za ravnopravno utrkivanje s velikima?
Prijava Rebeke i Helene u dublu nas je iznenadila, tim prije jer nisu prijavljene u disciplini u kojoj bi imale više šanse – u konkurenciji lakih. Ovako ove dvije uistinu vrijedne djevojke, uvijek na nesretnoj granici s težinom, nisu mogle biti ravnopravne ostalima niti u C-finalu. Žao nam je zbog toga.
Što sada? Do 30. kolovoza, kada počinje tako važno SP u Francuskoj, ima još puno vremena. Hacker & Co. će se valjano pripremati za novi napad na Sinkoviće – tu očekujemo (uzaludan) pokušaj da se braći oduzme prednost najbržeg starta. Što se Damše tiče – on će zasigurno biti u A-finalu, samo da bude zdrav. Što se sestara tiče očekujemo ih da budu 11. u B-finalu i svi ćemo se jako veseliti. Ostali? Izborniče vi ste na potezu – ima li još koja posada za koliko-toliko ravnopravno (čitaj: ulazak u B-finale) utrkivanje na SP! Predsjedniče ima li šanse „dovući“ Rajka Hrvata iz Slovenije u Hrvatsku radi stvaranja olimpijskog 2X lgw?
