Danas se našem predsjedniku javio trener Mime koji vodi
nacionalni juniorski četverac na pariće na SP u Rio de Janeiru. Evo što je zapisano od
svega što se (kao iz susjedstva) čulo od Mime koji je, iako je kao sportaš i
trener već posjetio puno zemalja, očito
pun dojmova iz dalekog Brazila:
"Od Zagreba do
Pariza letjeli smo oko 2 sata, a onda presjedanje i još 11 sati do Ria. Po slijetanju
na aerodrom sve je sretno prošlo s prtljagom, ništa se nije izgubilo ni
oštetilo, a najvažnije je da smo pokupili vesla koja su putovala s nama. Putem
od aerodroma do hotela prošli smo kroz neke od čuvenih favela... taj jad i
prljavšinu nemoguće je opisati, ali kako smo se približavali samom gradu slika
se značajno poboljšavala!
Smješteni smo na 12.
katu hotela "Golden Tulip Regente" s 4 zvjezdice koji se nalazi u
drugom redu niza hotela u neposrednoj blizini Copacabane tako da sam iskoristio
priliku ući u Atlantik, ali samo do koljena :-). Ocean se iz hotelske sobe vidi kao
na dlanu. Sama Copa je cca 150 metara
široka i oko 4 km duga pješčana površina na kojoj ljudi žive i danju i noću, jednako
kao i u samom gradu. Hotel je odličan, hrana kao naša s samo malo drugačijim
okusima, u restoranu se sve poslužuje na principu švedskog stola.
Svi su nas prije
poslaska na put upozoravali na mogućnost džeparenja, ali mogu reći da je sve
puno policije, primijetio sam i žene koje bez straha u sred noći same prolaze
gradom, taksijem se služimo bez straha od pelješenja džepova jer su jako uredni
i jeftini i svaki taksist je do sada uredno uključivao taksimetar. Prvog dana
smo do staze putovali oko 1 sat jer je bila velika gužva, a sada već idemo samo
oko 20 minuta jer znamo prečice. Sad već funkcioniraju i šatlovi koji su na
usluzi baš veslačima i prevoze nas od hotela do staze i natrag svakog sata. Brazil
je, bar ovdje gdje smo smješteni, očito uređena zemlja u kojoj neke stvari
funkcioniraju bolje nego u nas. Vremenska razlika je -5 sati: kad je u Hrvatskoj podne u ovdje je 7 ujutro.
Sada je ovdje zima koja
se može opisati kao naše kasno proljeće, ili početak ljeta. Ima 25-26 stupnjeva
i sunčano je. Svi su u kratkim rukavima, ne znam kako im onda izgleda ljeto...
Jezero na kojem se
održava SP je veličine Bleda tako da se na njemu mogu razviti valovi. Za sada
je sve idealno, nema vjetra kojeg, na žalost, najavljuju za kraj tjedna kad je
završnica natjecanja. Momci su zdravi, vidim kod njih onu poznatu nervozu prije
natjecanja. Konkurencija je brojna i jaka. S nama u hotelu su Kinezi, Kanađani i
Amerikanci - svi su momci od po 2 metra (kod naših je najviši Patrik koji ima
193 cm, op. Asp.) i po tome mi na stazi ne bi imali što tražiti... ali ipak ovo
je veslanje. Znam da ćemo biti svima tvrd orah!"
Mime se još raspitivao što se radi u Klubu, pozdravio
društvo u Šibeniku i najavio javljanje kad veliko natjecanje počne.
Aspiriniks
